Parada neukusa i kiča

Čitavu stvar spašavaju one ženske – ne koje su s njime na pozornici, jer pjesma spada među bolje, a bilo bi još bolje bez onoga “vodu u vino pretvaraš, ti se moliš za sve nas” kao da se obraća Isusu Kristu, a ne nekoj tamo Teni
Svake godine kažem sam sebi: -“Lijenčino, bio bi red da napišeš nešto o Eurosongu! Ipak si ti nekakav polu glazbenik!” Ali, stalno sam nalazio neka opravdanja. Stresan posao, depresija, slab želudac… Ove godine sam čvrsto odlučio da nema isprika, sjeo i gledao. A stvar je trajala danima. Nakon svake polufinalne večeri bio je jedan dan za odmor, tako da je cijeli cirkus trajao pet dana. A kojeg će im vraga dan odmora, kao da su sportaši na turniru svjetskog prvenstva? Sve se to moglo nagurati u dva dana, pa čak i jedan, a najbolje bi bilo nijedan. Ali, to ima svoju logiku. Dok ima dokonih ljudi koji vole pogledati ovakvo šarenilo, jedan poseban soj bolesnika koji je prosto opčinjen istim, dotle se sve to isplati. To su ljudi koji snimaju svaki eurosong, pa gledaju kako je tko bio odjeven, analiziraju scenske pokrete, i znaju svaku pa i najsitniju pojedinost. Prati se stanje na kladionicama, a mjesecima prije finala već se sve zna o svakom sudioniku. Ti su ljudi toliko oduševljeni da stalno trče za izvođačima, a u dvorani za vrijeme trajanja predstave, cijelo vrijeme vrište i mašu zastavicama, padajući u afan na svaku glupost.
Luda zabava
Naš nam je dragi komentator, koji se očigledno odlično zabavlja putujući po svijetu, najavio da ćemo u uvodu vidjeti nešto nevjerovatno, fantastično, nešto što se po cijenu života ne smije propustiti, a vidjeli smo samo neke plesače i skakače. I inače što se tiče zabavnog dijela programa, svakome se normalnom čovjeku nakon nekoliko minuta mora zavrtjeti u glavi od pustih skokova, zgibova, a sve skupa podsjeća na Sjeverno – Korejske sletove u čast Kim Il Sunga. “Nadam se da ste uživali u ovom spektaklu koji su nam pružili”- kaže naš komentator. “To nije spektakl nego cirkus” – nadodajem ja.
Na pozornicu zatim istrčava prošlogodišnji pobjednik, odlučno trga sa sebe sako koji energičnim pokretom baca preko ramena, ali zaboravlja nesretnik da su mu na leđima vezane neke žice, pa se to sve zapetlja, a on pokušavajući se spasiti, još ga više zapliće (čekao sam kada će zapjevati Kolariću-Paniću), sve dok mu ga neka ženska samilosnim kretnjama ne skine. On nastavlja trčati i baca sa sebe još jednu jaknu (kojeg ih je vraga i navlačio na sebe, zar je toliko hladno bilo u bekstejđu – tko zna, ipak je to u hladnoj Rusiji), i uz to pjeva, pleše, pleše, pleše… Budimo realni. Prošlogodišnja pjesma pobjednica je totalno bez veze, a osobito zadni stih “…and i believe in me”, ali je naš komentator oduševljen kao malo dijete. Pa dobro. Bar se netko veseli.
Pjesme
Što se pjesama tiče, bilo je tu svega i svačega, očijukanja s rockom (nažalost, toga ponajmanje), disco ritmova, a puno ih je, pretpostavljajući da će tako bolje proći, koristilo ruske folklorne elemente (obratite pažnju kakve je čizme navukao naš predstavnik), tako da sam na svakoj drugoj pjesmi čekao kada će istrčati četa kozaka i zaplesati kazačok. Sve u svemu, to je bio jedan veliki ćušpajz, parada kiča i neukusa (čest citat kada je eurosong u pitanju), koja se sve više pretvara u cirkus za jednu posebnu vrstu ljudi koji to jako vole. Ne toliko pjesme, koliko ono što ide uz njih, a to su mahom beznačajni podaci o učesnicima, neki sitni tračevi, tko se kako obukao i ostale banalnosti neprimjerene svakom zdravom čovjeku koji je prešao 11 godina života.
Razglednice između pjesama bile su grozne i konfuzne, tako da su pokazivale sve, a u stvari ništa, dok su djevojke koje su se pojavljivale s nekakvim fantazmagoričnim čudima iznad glave, izgledale kao halucogeni snovi pod utjecajem LSD-a. Naš voditelj kaže da su prve večeri bile na rubu kiča (???). Ja bih dodao da je sve bilo daleko preko ruba najgorega kiča i to je to.
Neki su pjevali na svome jeziku, a neki na engleskom, a neki pola-pola. To nije dobro, jer ako pjevaju npr. na armenskom, bar ne razumijem o čemu govore, što je u večini slučajeva utjeha. Inače riječi koje su se najčešće mogle čuti bile su always i everybody, tako da Vam je jasno o čemu se u pjesmama govori.
A natjecatelji?
Sudjelovalo je ukupno nevjerojatnih 42 izvođača, i to je jedna od loših strana raspada Jugoslavije i SSSR-a. Normalno je da nećemo komentirati svaku posebno, ali bi rekao par riječi o onima koje su mi upali u uho (oko).
– IZRAEL su predstavljale Izraelka i Palestinka koje zajedno pjevaju, a dobile su i podršku velikog Paula McCartneya, što su svojom kvalitetom i zaslužile.
– FRANCUSKU je predstavljala neka velika europska pjevačka zvijezda koja jedina (da JEDINA od 42.) nije imala rojeve pratećih kreatura na bini, ali pjesma nije bila ništa naročito.
– Za ŠVEDSKU je nastupila neka operna pjevačica, što je izgleda bilo jako važno, iako je sve to mogla otpjevati i sasvim prosječna pjevaljka.
– Pjevačica s ISLANDA je bila odlična, bez suvišnih gluposti, a takva je i pjesma. Lagana, jednostavna i lijepa. – “I ona je naučila reći: spasiba” mudro je dodao naš komentator.
– GRČKU predstavlja jedan Grk (kakva slučajnost) kojega ovdje proglašavaju favoritom. A pjesma bez veze. Ako je ovo favorit, kakvi su tek autsajderi?
– RUSKINJA je očajnički zapomagala: – Mama, mama!!!, a iza nje je na ekranu bila slike žene koja je cijelo vrijeme plakala, a naš je voditelj to komentirao kao vrlo, emotivan nastup. Ova emotivna žena inače ima i svoje hobije poput thai-boxinga (to je ona plemenita vještina kada se udaraju nogamin i rukamin po glavi i tijelu), šaha i jahanja.
– AZERBEJDŽANSKA pjesma počinje riječima – “I´ll be waiting day by day”, što je tipična fraza njihovog jezika. Čuli smo dalje – “always in my mind, always in my heart”, što nije loše ali mi se više sviđa kako su to svojevremeno pjevali Pet shop boysi.
– BiH. Izgleda da na Balkanu vole naziv “Bistra voda” jer nakon “Leba i soli” i “Aerodroma” i predstavnici BiH-a grupa “Regina” imaju istoimenu pjesmu. Da ne gledam, vjerovao bi da to pjeva Hajrudin Varešanović, od milja zvan Hari Mata Hari, a posebno su zanimljivi bili tribalni bubnjevi u stilu Adam & The Antsa, a da i ne govorim o refrenu – “Vodi me u majsku zoru, operi me u bistroj vodi”. “Hm”- dodao bih ja – treba se češće prati.
– MOLDAVIJA je imala trubače koji kao da su došli iz nekog Kusturičinog filma o Ciganima, a posebno me oduševio podatak da će Kjara iz MALTE će pjevati za Maltu (ako sam ja to dobro čuo)
– ESTONIJA je imala lijepu pjesmu, samo mi se više sviđa u originalu kako je izvodi Američka grupa Temptations tamo još 60-ih, ali ne smijemo gledati na svaku sitnicu. Netko će reći, pa nije cijela ukradena, samo nekoliko taktova. Da nekoliko taktova koji jedini i valjaju.
– Nastup NIJEMACA je najavljen kao zanimljiv jer bi se na bini trebala pojaviti i neka Gita (to je izgleda plesačica), a ona je donijela dašak glamura jer je voze u Bentleyu, ima 6 tjelohranitelja i deset menadžera. Neš ti važne stvari. Pjesma je očajna, i sa tom Gitom (a da nije to ona Gita od šegrta Hlapića) i bez nje.
– ALBANSKA je pjevačica imala iza sebe neke dijabolike od kojih je jedan neodoljivo podsjećao na Spajdermena samo u zelenoj verziji, a koji su toliko mahnito skakali da sam se ozbiljno zabrinuo za njihovo zdravlje.
– Predstavnica UKRAJINE je bijesno i mahnito lupala po bubnjevima, dok su je po pozornici konopcima navlačili likovi odjeveni kao rimski legionari. Svašta!
– Predstavnica RUMUNJSKE je imala divan dekolte, koji je sigurno utješio penzionere te članice Europske unije koji već par mjeseci nisu primili mirovine.
– BRITANIJA – Moram priznati da sam se šokirao kada se na pozornici kao pratnja britanskoj izvođačici pojavio moj omiljeni skladatelj Andrew Loyd Weber (to je onaj zbog kojeg Dadilja stalno zafrkava mister Sheffielda), a kada sam čuo pjesmu i kako je ženska pjeva, shvatio sam da im nije mjesto na ovoj šarenoj laži, već u nekom mjuziklu.
– FINSKA pjesma nije loša, ali je puno bolje izvodio Nick Kershaw prije dvadesetak godina, samo što se onda drukčije zvala.
Naša uzdanica
Naša dika i uzdanica uopće nije bio loš kako su najavljivali, ali zašto u uvodu onako nesigurna interpretacija na rubu falseta, kada momak ima glasa. U stvari čitavu stvar spašavaju one ženske – ne koje su s njime na pozornici, jer pjesma spada među bolje, a bilo bi još bolje bez onoga “vodu u vino pretvaraš, ti se moliš za sve nas” kao da se obraća Isusu Kristu, a ne nekoj tamo Teni. Ipak, to je napisala poznata pjesnikinja Vjekoslava, pa valjda ja to ne mogu razumjeti. Naš je komentator pak toliko oduševljen, da smatra velikim uspjehom to što je “naš Igor naučio reči spasiba tj. hvala”, jer za to je, možemo zaključiti potrebna velika vještina i pamet. Ako govorimo o scenskom nastupu kao bitnoj kompomenti, s obzirom na aranžman naše pjesme, bilo bi bolje da je uz onu kvazi flamenko gitaru nastupila neka španjolska plesačica s kastanjetama, iako ima i natruha orijentalne muzike, dakle, ima svega i svačega. To što je naša pjesma na kraju tek 18. i nije neka katastrofa, jer sve je to nebitno.
Glasovanje kao vrhunac večeri
Jako je važno tko daje znak za početak telefonskog glasovanja, a ovaj su put to napravili astronauti sa neke svemirske stanice. To je dobro, jer bi sljedeći bi put mogli svih poslati gore na par godina. Što se mene tiče, taj početak je mogao biti označen iz obližnje kantine, wc-a, ili dječjeg vrtića, jer, treba li i od tako banalnog tehničkog detalja praviti cirkus.
Dok smo čekali glasovanje, morali smo gledati novu porciju bjesomučnog plesanja, letenja po stropu dvorane i ostalih egzibicija potpomognutih tehničkim mogućnostima, a koje bi mi trebali gledati poput Ivice Kičmanovića kada je prvi put došao u grad. Sve to kod pametnog čovjeka izaziva samo zijevanje i posvemašnju dosadu, dok su neki trenuci poput klizanja tijela po vodeno-staklenoj površini izazivale jezu kao prilikom gledanja Romerovog horror klasika “Noć živih mrtvaca”, a što je kod ovih infantilnih likova u publici izazvalo vriskove oduševljenja.
Glasovanje kreće po običaju s neumjerenim hvalama organizatoru koje svaki matični studio izgleda mora izreći, nakon čega slijede uobičajene slike neukusnog egzaltiranog prenemaganja izvođača koji je dobio dvanaest bodova. To glasanje kao već stotinama godina prije, ide po dobrosusjedskim odnosima, a budući da iako smo manje više sa svima ratovali, bilo je jasno u kojem pravcu idu stvari. Mi se osim toga trsimo nekim svojim iranskim porijeklom, tako da od ostalih slavenskih zemalja nismo dobili ništa. Svi su ti voditelji iz matičnih zemalja bezlični osim naravno pjevača Lake (BiH) jedanog od rijetkih simpatičnih likova. Nitko nije shvatio šalu slovenskog voditelja, a i nije bila baš neka šala, kaže naš voditelj. Možda bi shvatili da nisu u isto vrijeme govorila njih četvorica, ali nije ni bitno. Ionako nitko ništa nije razumio
Voditelji
Što se tiče ljudi koji su vodili Eurosong, bar nam je 769 puta rečeno da nisu svi zadovoljni što su ovo dvoje voditelji, a to je isto govoreno i o onima koji su vodili u polufinalu. Meni su i jedni i drugi i treći i četvrti bili antipatični, neprirodni i egzaltirani, a to je slučaj s voditeljima već dugi niz godina. Zadnji koji su mi se svidjeli su bili Oliver Mlakar i Helga Vlahović prije dvadesetak godina u Zagrebu.
Ovaj naš (nikako nisam dokučio je li to Čurlić ili Kostadinov) je pak veseo kao dijete, hvali nam se što je sve doživio, s kime se slikao, s kime je razgovarao i od koga je dobio kakvu uspomenu. Onda nam prepričava tračeve i događaje i poneku pikanteriju, ali moramo to priznati, ipak s određenim osjećajem za mjeru, pa mu opraštam. Najljepši mi je komentar kako je sve “puno veselih boja”, čime je sve rečeno.
Pobjednik
Predstavnik Norveške je rođen u Kijevu, u Bjelorusiji, a dobio je toliko bodova prednosti da je već nakon prvih 5-6 zemalja bilo jasno da će pobijediti. Saznajemo da je ovaj 23-godišnjak rođen prije 23 godine, a mlad je i lijep, onako neke bebaste face, svaka bi ga punica za zeta poželjela, i sve je to lijepo, samo što pjesma nije ništa posebno i nikako ne razumijem kako je mogla pobijediti s dvostruko više bodova od drugoplasirane. Ali, to su već duboka metafizička razmišljanja koja ja ne razumijem, kao što i nikada neću moći razumjeti kako nekoga mogu zanimati i veseliti ovakve stvari.