Povratak povijesnim promašajima

Slika korisnika admin
Autor: 
nkzadar_nkhajduk0409_tornado
Filip BRALA
VIŠE KLUBOVA, MANJE GLEDATELJA - Liga 16 privlači manje gledatelja na tribine oronulih hrvatskih stadiona

Dva tjedna prije završetka sezone u Prvoj HNL sve je jasnije da će prvoligaško nogometno natjecanje u Hrvata iduće sezone brojiti šesnaest, umjesto dosadašnjih dvanaest klubova. Otkad je potvrđena informacija da su baš svi klubovi koji su zatražili i dobili prvoligašku licenciju za iduću sezonu, čak i sesvetska Croatia više ne strepi od ispadanja iako čami na začelju prvoligaške karavane. Unatoč provalijskim razdaljinama u kvaliteti između klubova u ligi dvanaestorice, Liga 16 čeka svoju inauguraciju!? Čelništvo krovne organizacije hrvatskoga nogometa na čelu s Vlatkom Markovićem ublažilo je ključni kriterij za dobivanje licencije, dopustivši klubovima s neodgovarajućom infrastrukturom odigravati domaće utakmice na stadionima izvan domicilne županije. Onoga trenutka kad je vrhuška HNS-a odlučila progledati kroz prste klubovima, pogotovo drugoligašima, sve je bilo jasno.

Štimčeva pobjeda

Igor Štimac pobijedio je Vlatka Markovića, koji je, na njemu nesvojstven način, olako popustio predsjedniku Udruge prvoligaša. Licenciranje klubova trebalo je biti Markovićev otpor Štimčevoj inicijativi, a pretvorilo se u konačnu kapitulaciju. Ništa čudno, Marković je ionako odavno digao ruke od domaće nogometne scene. Budući da je HNS još jednom odlučio zažmiriti na očite probleme, umjesto uskraćenih licenci, ublaženi kriteriji iznjedrili su "ad hoc" rješenja pa će tako iduće sezone Puljani svoju Istru gledati na Kantridi, Karlovčani svoje pulene bodriti u Zaprešiću, nogometni zaljubljenici iz Starih Perkovaca Slavonac, ili kako se već bude zvao, gledati u Vinkovcima, možda i u Slavonskom Brodu, Hrvatski dragovoljac, dođe li do kvalifikacija, igrat će u Maksimiru... Bude li doista tako, sve ukazuje na još jedno izdanje "tramvaj lige" u kojoj će se u krugu od dvadesetak kilometara natjecati Dinamo, Zagreb, Inter, Croatia Sesvete, Hrvatski dragovoljac, Lokomotiva i Karlovac i za kojom nitko razuman ne bio smio čeznuti, kao što ni najmanje za svojom mračnom prošlošću nije čeznula razmažena i neurotična Blanche DuBois u jednoj od najpoznatijih američkih drama čuvenoga "pulitzerovca" Tennesseeja Williamsa "Tramvaj zvan čežnja". Za razliku od Blanche, hrvatski nogomet ne bježi od svoje prošlosti, već se odlučno vraća nekim svojim povijesnim promašajima.

Četiri promašaja

Štimčev model Lige 16 u povijesti Prve HNL-a saživio je četiri puta, liga šesnaestorice igrala se u sezonama 1992./93., 1994./95., 1996./97. i 2001./02. Jedino dobro što je Liga 16 donijela u svojim prethodnim izdanjima jest činjenica da je Zagreb u sezoni 2001./02. prvi i jedini put uspio prekinuti dominaciju Dinama i Hajduka kad su u pitanju osvojeni naslovi prvaka. Neki drugi pokazatelji ne idu u prilog Štimčevoj "reinkranaciji" prvoligaškoga nogometanja sa šesnaest klubova, recimo bodovna (Zagreb je u sezoni 2001./02. imao 53 boda više od posljednjeplasiranog TŠK-a iz Topolovca) i rezultatska razlika (Zagreb - TŠK 8:0, HAŠK Građanski - Radnik 8:2, HAŠK Građanski - Belišće 8:1). Dodatno povećanje broja klubova u hrvatskom prvoligaškom natjecanju dovodilo je do još većih kvalitativnih nesrazmjera, iz najbrojnijeg izdanja Prve HNL s osamnaest klubova (1993./94.) datiraju rekordne pobjede i porazi, Croatia je u 16. kolu svladala Pazinku 10:1, a Hajduk u 32. kolu deklasirao velikogorički Radnik 10:0, što je ujedno najveća pobjeda u povijesti HNL-a. Treba li napomenuti da je Radnik te iste sezone osvojio samo osam bodova, a prvoplasirana Croatia 50, a da su se pritom za pobjedu dobivala samo dva boda. Uzgred, posljednje izdanje Lige 16 ponudilo je najmanju gledanost na stadionima u proteklom desetljeću. Valjda i to nešto govori.

Kome treba liga 16?

Zagovarajući ideju o Ligi 16, Štimac se povodio prosperitetom klubova u malim hrvatskim sredinama i gradovima i jamčio svijetlu budućnost mladih nogometaša, koji će u proširenom izdanju lige pronaći svoje mjesto pod prvoligaškim suncem. Pritom vjerojatno nije mario da su mali klubovi (Neretva, Radnik, Dubrovnik, Mladost 127., Primorac, Pazinka...) uglavnom u prvoligaškom nogometu "plesali jedno ljeto", a onda zauvijek bili brisani s velike scene. Štimčeva teorija ne pije vodu ni kad je u pitanju igračka afirmacija mladih igrača. Na to ukazuje najsvježiji primjer sesvetske Croatije koja je u prvoligaški projekt "zagrizla" s "veteranima". Što će tek biti kada iduće sezone na snagu stupi odluka o povećanom broju stranaca u Prvoj HNL (s četiri na šest)?

Kome doista treba Liga 16? Štimac nije prvi koji je zagovarao tezu o proširenju lige i pričao o razvoju nogometa u Hrvata dok je istodobno u hrvatskom nogometu rastao samo ego i imidž samodopadnih provincijskih tajkuna na čelnim funkcijama novih prvoligaša, uvijek spremnima na sitne ili krupne mutne poslove na "crnoj burzi". Treba li Liga 16 samo zato da bi neko Štimčevo dalmatinsko "malo misto" dobilo prvoligaša ili da bi Zdravko Mamić iduće sezone ubrao sigurne bodove u "prijateljskim" susretima s njegovom Lokomotivom? Treba li Liga 16 samo zbog minornih provizija kvazimenadžera, koji će u proširenom izdanju natjecanja pronaći plodno tlo za neke osobne interese iz najnižih pobuda?

Zanimljivo je da nitko od odgovornih u HNS-u nije kod "darivanja" licencija ustrajao na solventnošću novih i starih prvoligaša, iako je dobro poznato da i mnogi renomirani članovi Prve HNL grcaju u dugovima i muče muku s golim preživljavanjem. Kako je to moguće da se u vremenima kada recesija iz dana u dan uzima maha na svim razinama nitko u HNS-u ne pita hoće li novopečeni prvoligaši moći financijski izgurati sezonu. Ma, nema veze. Barem će se igrati nogomet sve u šesnaest. Neka igre počnu.

 JEDNOM ČAK 18 PRVOLIGAŠA
 

U sezoni 1993./94. u Prvoj HNL bilo je čak 18 prvoligaša među kojima je Zadar s 33 boda (za pobjedu su se dobivala dva boda) zauzeo 11. mjesto. Od 34 utakmice te su sezone Zadrani čak pola (17) odigrali neriješeno. Od tadašnjih 18 prvoligaša danas čak sedam nisu ni u Prvoj ni u Drugoj ligi. To su: Belišće, Primorac (Stobreč), Pazinka, Dubrovnik, Dubrava, Radnik, Istra (današnji drugoligaš Istra 1961 je sljednik Uljanika).

 PRVA A I PRVA B LIGA

Kao jedan od najvećih promašaja i teško objašnjivih eksperimenata pokazala se sezona 1995./96. kad se formirala Prva A liga sa 12 klubova i Prva B liga koja je imala 10 "prvoligaša". Posebno "zanimljivo" bilo je razigravanje koje je bilo podijeljeno za Ligu za prvaka te Liga za A i Ligu za B. Srećom da je ta formula preživjela samo godinu dana i da su je mlađe generacije već zaboravile. Oni malo stariji s mukom će se prisjetiti tog ligaškog kemijanja u kojoj većini klubova nije bilo jasno za što se uoće natječu. Te sezone Zadar je i odnio titulu prvaka Lige za B u kojoj je među osam momčadi osvojio prvo mjesto. Eto, nek' se zna da je i Zadar jednom bio - prvak.

 ZADAR U LIGI 16

Zadar je sudjelovao u sva četiri izdanja Lige 16. Tako je u sezoni 1992./93. momčad sa Stanova osvojila 12. mjesto, a zanimljivo je da se Zadar našao u skupini čak šest momčadi koje su poredane od 10. do 15. mjesta imale isti broj bodova (15). Dvije godine kasnije Zadar je završio na 13. mjestu, s bodom zaostataka za 12. Istrom zbog čega su Zadrani ispali u Prvu B ligu. Deseto mjesto Zadar je pod vodstvom Ante Čačića osvojio u sezoni 1996./97. u jednoj od svojih ponajboljih sezona u društvu prvoligaša. Odluka da se u sezonu 2001./02. nakon četiri godine ponovno formira Prva HNL sa 16 momčadi uvelike je pomogla Zadru kojem je tako i četvrto mjesto u Drugoj ligi bilo dovoljno za najviši rang. Te se godine Zadar spasio u posljednjem kolu domaćom (3:2) pobjedom protiv Šibenika koja mu je donijela 9. mjesto. Iz Prve HNL te su sezone ispale četiri momčadi (H. dragovoljac, Čakovec, Marsonia i TŠK) budući da je od 2002./03. liga smanjena na 12 klubova. Tako je bilo sve do danas. (Š. Ć.)

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno