Kip ne bi mogao stajati da u njega nije ugrađena posebna unutrašnja potporna konstrukcija

Slika korisnika admin
Sebastian GOVORČIN

Turistički vodiči, članovi Udruge 'Donat' - Zadar organizirano su posjetili Muzej antičkog stakla. Pod geslom "Znanja nikad dosta", u radni posjet primio ih je po drugi puta u godinu dana dr.sc. Ivo Fadić, ravnatelj Muzeja.

Ovaj puta tema je bila hrvatski Apoksiomen. U svom uvodnom slovu ravnatelj Fadić zahvalio se turističkim vodičima, jer su i oni svojom pozitivnom promidžbom pridonijeli dolasku mnogobojnih domaćih i stranih posjetitelja, a njih nije bilo malo, čak više od dvadesetak tisuća u posljednjih dvanaest mjeseci.

Apoksiomen je, kazat će ravnatelj Fadić, u prijevodu strugač, lik mladog atleta koji nakon natjecanja struganjem skida sloj prašine i ulje sa njegovog namazanog golog tijela. No, hrvatski Apoksiomen koji je pronađen kod otočića Vele Orjule u lošinjskom kanalu jedan je od osam u svijetu sačuvanih helenističkih kopija iz 2. - 1. stoljeća prije Krista. Međutim, naglasit će profesor Fadić, svojom cjelovitošću i kvalitetom izrade ističe se kao najvjernija slika prototipa nastalog oko 300 godina prije Krista.

Na pitanje prof. Martine Krišto, kako se Apoksiomen našao u lošinjskom kanalu i tko ga je pronašao, ravnatelj Fadić prisjetio se belgijskog turista Renea Woutersa koji je brončani kip 1996. godine zapazio na dubini od 45 metara, zaglavljen ozmeđu dviju stijena na pješćanom dnu. Atlet pronađen kod Velih Orjula pripada dobropoznatom skulpturalnom tipu.

Kip atleta

Čime su povezani kipovi alteta, upitali su vodiči? Izrada kipova atleta, kazat će dr. Fadić, ponajviše je vezana uz pobjedu na poznatim športskim natjecanjima, među kojima su bila najpoznatija panhelenska, koja su okupljali sve grčke polise. Olimpijske igre od godine 776. p.n.e. održavana su svake četiri godine u Zeusovom svetištu u Olimpiji. Apolonu su bile posvećene igre u Delfima. Također, najbolji su se sportaši okupljali u čast Posedojnu u Istmiji i Zeusu u Nemeji. Kipovi, podizani u čast pobjednicima bili su ujedno i zavjetni dar božanstvu i najjači izražaj ponosa i slave, koje je pobjednik donio svom polisu. Kipovi atleta nisu bili postavljeni samo u svetištima, nego i u gradovima, primjerice na vježbalištima (gymnasion, palaistra), gdje su također održana natjecanja.

Promatrajući atletsku građu Apoksiomena, vodiče je interesirao način stajanja kipa, obzirom da se radi o bronci visokoj 1,92 metara i 300 kilograma teškoj. Kip ne bi mogao stajati da u njega nije ugrađena posebna unutrašnja potporna konstrukcija, koja preuzima svu težinu kipa, kazat će prof. Fadić, te pojasniti: Kavezna konstrukcija za prihvat kipa, konstrukcija za prihvat glave i unutrašnja potporna konstrukcija izrađeni su prema projektu Antonia Šerbetića. Unutrašnju potpornu konstrukciju izradili su Ivan Fočić i Antonio Šerbetić, a Željko Tarandek je izradio preteću tehničku dokumentaciju i radioničke crteže.

Prema kazivanju ravnatelja Fadića, kipovi poput hrvatskog Apoksiomena bili su izrađivani od različitih materijala, poput kamena, drveta, bjelokosti, pa čak i gline. No, većina ih je izrađena od bronce, skupocjenog, krhog materijala koji je bilo moguće rastaliti i ponovno upotrijebiti. Stoga je vrijednost antičkih brončanih kipova i predmeta to veća, jer su od tisuće njih malobrojni oni koji su ostali sačuvani unatoč koroziji i drugim oštećenjima materijala, nenamjernome uništavanju i ratovima, promjenama likovnog ukusa i mode, pa čak i religije. Međutim, naglasit će dr. Fadić kopneni nalazi velikih brončanih kipova su rijetki. Među najpoznatijim su kip mladića koji upravlja konjskom zapregom (Auriga iz Delfa), Apolon i dvije Artimide iskopane u Pireju. Nalazišta gotovo svih ostalih poznatih velikih brončanih kipova pronađeni su na Sredozemlju.

Analiza izotopom C 14

Dok je prof. Fadić zborio o paleoetnobotaničkoj analizi, vodiči su s puno pažnje, ponosno, poput „malih veleposlanika" slušali zadarskog vrsnog arheologa.

- Nakon vađenja kipa iz mora u njegovoj su unutrašnjosti nađene veće količine morskog sedimenta i organskog materijala. Paleoetnobotaničku i zoološku analizu najprije su napravili stručnjaci Laboratorija za arheologiju Gradskog muzeja u Comu u Italiji. U toj prvoj fazi nađeni su komadići drva, grančice, listovi lovora, ostaci različitih sjemenki i plodova, te ostaci kukaca. Osobito je bila zanimljiva činjenica da sve koštice maslina i trešnje/višnje imaju neobične otvore oko kojeg su jasno vidljivi tragovi zuba sitnog glodavca. Nešto kasnije restauratori su u podlaktici lijeve ruke brončanog kipa pronašli cijelo gnjezdo malog glodavca, te je dr.sc. Renata Šoštarić iz Zagreba sa suradnicima nastavila analizu i determinirala veći broj različitih biljnih svojti koje su dale uvid u građu i prehrambene navike glodavaca. Ovo je prvi put da se na temelju paleoetnobotaničke analize rekonstruira struktura gnjezda i sadržaj prehrane malog glodavca iz antičkog razdoblja, koje je za stanište odabrao vrijedan brončani kip, u koji je mogao ući kroz rupu na stopalu lijeve noge i kroz oštećenje na desnoj nozi, ako je tada već postojalo.

Zanimljive podatke o dataciji pružila je analiza izotopom C 14 izvedena u Laboratoriju Beta Analytic INC. u Miamiju na trima većim uzorcima: Najstarijem je procijenjena koštica breskve iz vremena oko 20. godina prije Krista. Obrađen komad drva datiran je u vrijeme oko 50 godina poslije Krista, dok je komadić pougljenoga drva oko 110 g. poslije Krista. Time je na posredan način određen period aktivnosti glodavca, koje se događalo nakon izradbe kipa, a i prije no što je kip ukrcan na brod i transportiran do otočića Vele Orjule.

Podrijetlo dijela determiniranih vrsta, poput masline, lovora i hrasta crnike, vezano je uz zonu mediteranskog vazdazelenog raslinja, koja u Grčkoj obuhvaća otoke, obalno područje, te dio relativno niske unutrašnjosti koja se nadovezuju na obalno područje, pa se u tom području krije i mjesto gdje je bio brončani kip.

Glodavci u kipu

Staništa iz kojih potječu determinirane biljne vrste različita su poput žitnih polja, voćnjaka, maslinika, vrtova, travnjaka..., ali su u pravilu vezana za čovjeka i njegove aktivnosti. Stoga je kip vjerojatno bio dulje vrijeme odložen u rubnom području naselja, gdje su glodavcu stanaru bili dostupni svi izvori nađenoga biljnog materijala.

U akciji spašavanja kipa sudjelovali si ronioci Ministarstva kulture i Arheološkog muzeja u Zadru, Specijalna policija i profesionalni ronioci. 27. travnja 1999. godine kip je izvađen iz mora. Na svijetu je sačuvano samo osam kopija. Najpouzdaniji brončani kip Atleta iz Efeza u Beču, mramorni kip u Effizima u Firenzi, bazaltni torzo u Castel Gandolfu i zanimljiva brončana glava u Kimbel Art Museumu (Fort Worth u Teksasu). Povijesno-umjetničku studiju orjulskoga kipa izradila su dvojica stručnjaka: Akademik Nenad Cambi i prof. Vincenzo Saladino iz Firenze. Akademik Nenad Cambi datira tip kipa u doba oko sredine 4. stoljeća prije Krista. Prof. Saladino smatra da je prototip atleta tipa Vele Orjule - Efez moguće datirati u doba helenizma oko 300 godina prije Krista, dok je njegovo širenje putem kopija počelo u 1. stoljeću prije Krista. Tada je najvjerojatnije izrađen i hrvatski Apoksiomen, brončani kip visok 1, 92 metara i težak 300 kilograma, nađen kod Velih Orjula u lošinjskom kanalu, poznatom plovnom putu kojim se plovilo prema sjevernom Jadranu, Istrom i Italijom. Na kraju trosatnog posjeta turistički vodiči upoznali su se sa obradom stakla i izradom staklenih suvenira.

 

Kako se našao u moru?
Na temelju do sada opsežnih istraživanja može se prepostaviti da je kip bio teret rimskoga broda koji je plovio na sjever prema nekome od velikih gradova, primjerice Akvileji, Raveni ili Puli, ili pak nekoj od sofisticiranih sredina izvan grada poput raskošne vile na Velom Brijunu u uvali Verige u doba ranog Carstva. Neposredno na samom lokalitetu nema tragova ostataka broda, te je najvjerojatnije riječ o mjestu na kojem se brod pokušao zaštititi od snažnih udara sjevernog vjetra i usidriti. Moguće je da je pri pucanju užadi sidara, od kojeg je olovna prečka jednoga iskrivljena, kip ispao s broda, ili pak da je bačen preko palube da bi se olakšalo teret i tako spasilo brod.
Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno