Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

18 C°

(Od)uzmi pa se rugaj!

17.05.2012. 22:00


Tješeći razočarane poduzetnike premijer Zoran Milanović i njegova desna ruka prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić, „ranili” su sindikate javnog sektora najavljujući da će uskoro početi pregovarati o izmjenama kolektivnih ugovora jer, gle čuda, novac za ispunjenje nekih prava iz tih svetinja nije ni osiguran u proračunu.
Što će onda pregovarati, ako novca nema i ako se ishod već zna? Radi zadovoljavanja taštine sindikalnih čelnika, radi demokratske procedure, radi održavanja na životu umjetnog socijalnog dijaloga?
Vladino opravdanje za pretresanje kolektivnih ugovora je famozno očuvanje radnih mjesta jer je situacija toliko teška da bi u pitanje mogle doći i plaće. S druge strane, već se danima nagađa o otpuštanjima pa se više u Vladinom preslagivanju (ne)radnih mjesta nitko ne može snaći. O težini ekonomske situacije padaju različite ocjene kako od strane Vlade, tako i od sindikata, a i od poduzetnika. Dok svatko tjera vodu na svoj mlin, nema kruha!
Naime, optimistični Linić, hvali se dobrim punjenjem proračuna i jedini hrabro najavljuje rast BDP-a, a premijer nagovještava da je vrijeme božićnica i regresa u javnom sektoru prošlo jer nema novca. Upravo u toj kontradiktornosti sindikat nalazi argumente za prigovor Vladi jer ako Linić kaže da se dobro puni proračun onda novca ima. Istodobno je sam sindikat zaboravio da tu istu Vladu stalno kritizira upravo radi teškog stanja u gospodarstvu i opće besparice.
Dok se Vlada i sindikat zapetljavaju u mreži vlastitih oprečnih poruka, prosudbi i zaključaka, poduzetnici na rubu živaca i bez novaca kritiziraju Vladu za antipoduzetničku klimu iako je glavnina tereta krize na leđima privatnog sektora u kojemu su odavno zaboravili na božićnice.
Zoran Milanović s puno razumijevanja zbori da se sve radi kako bi sunce ogrijalo poduzetnike i donijelo bolje dane i zapošljavanje, no problem je što poduzetnici, kao ni sindikat, ne vjeruju u tu Milanovićevu meteorologiju.
Poduzetnici, za koje se, kako tvrdi Vlada, oslobađa novac za investiranje i zapošljavanje nikako da uvjere javnost da oni nisu lopovi, kriminalci i problem, nego rješenje. Aktualna Vlada, jasno je, plaća dug dugog nereda, nerada i korupcije i da bi prekinula rast nezadovoljstva i pravednije rasporedila teret krize, morat će pokazati više od riječi i to brže i efikasnije nego li je najavila.
U privatnom sektoru je izbrisano najviše radnih mjesta, gospodarstvo je sve siromašnije da bi moglo hraniti proždrljivi proračun pa oni koji su odavno ostali ne smo bez božićnica i regresa nego i bez plaća, također s pravom pitaju trebaju li zaposleni u javnom sektoru ostati neokrznuti.
Oni, pak, čija materijalna prava dolaze u pitanje pitaju se zašto oni koji nisu pljačkali i koji su pošteno radili sada moraju plaćati.
Neće Vladi biti nimalo lako u narednom razdbolju jer se krug nezadovoljnika samo širi, a čarobne investicije još se čine daleko da bi itko već sada povjerovao u gospodarsku bajku.
Vada je dobila mandat izvesti zemlju iz krize i uvjeriti javnost da će stati na kraj onima za koje vrijedi „uzmi pa se rugaj”, no za sada ima samo taktiku „oduzmi pa se rugaj”!