JADRANKA KOSOR Budu li HDZ-u trebali Škorini mandati, sigurno će ih imati

Bivša premijerka Jadranka Kosor prestala se prije pet godina aktivno baviti politikom, u kojoj je dugo imala istaknutu ulogu. O tom dijelu njezinog života moći ćemo uskoro čitati u njenim memoarima, čiji je rukopis završila ovih dana.
– Knjiga bi trebala izaći već sredinom lipnja. Tako se nadaju u Nakladi »Ljevak«, urednici smo Velimir Visković i ja. To je knjiga o politici, ali i djelomično o mom života izvan politke. Vjerujem da će je mnogi sa zanimanjem čitati.

Hoćete li možda otkriti neke još nepoznate detalje koji će baciti novo svjetlo na, primjerice, okolnosti odlaska Ive Sanadera iz politike i vašeg preuzimanja premijerske dužnosti?
– Bit će u knjizi detalja i o poznatim i o nepoznatim događajima. Pisala sam o suradnji s Franjom Tuđmanom, ali i mnogim drugim političarima, o prirodi politike i političkim događajima u kojima sam i sama aktivno sudjelovala. S osobitim poletom pisala sam o najvažnijem razdoblju mog političkog života i karijere, koji je vezan uz hrvatske pregovore za ulazak u Europsku uniju. Knjiga je osobno svjedočenje, obuhvaća sjećanja i na moje novinarske dane, a urednik Visković neprekidno ponavlja da će za mnoge biti i veliko iznenađenje.

Nema obračuna

Bavite li se u njoj možda i s nekim i danas važnim državnim dužnosnicima, poput Zorana Milanovića, Andreja Plenkovića ili Davora Božinovića?
– Ne bavim se ni s kim. Pišem o događajima koji su mi bili važni iz različitih razloga, pišem o važnosti, ali i okrutnostima politike, pa sam tu i tamo spomenula i ponekog od aktualnih dužnosnika. No, knjiga nije obračun ni s kim.

S Milanovićem ste 2010. dogovorili promjene Ustava.
– Da, bez tog dogovora s Milanovićem ne bismo promijenili Ustav i moja Vlada ne završila pristupne pregovore. Jedan od zahtjeva Europske komisije bio je dodatno jačanje neovisnosti Državnog odvjetništva, Državno sudbenog vijeća i Hrvatske narodne banke, što se moglo provesti samo kroz izmjene hrvatskog Ustava. A Ustav se moglo izmijeniti samo uz potporu dvije trećine zastupnika u Hrvatskom saboru. Moji odnosi s Milanovićem imali su uspona i padova, osobito u mom premijerskom mandatu, ali nakon izbacivanja iz HDZ-a, on je zaista pokušao pomoći. Ljudski. Na kraju svake političke priče to i jest važno, jesi li čovjek ili te politika unakazila.

Plenkovića i Božinovića ste 2011. učlanili u HDZ i tako im omogućili ozbiljne političke karijere.
– Točno. Učlanila sam ih u stranku jer su htjeli u Sabor, pa sam ih stavila na liste i postali su zastupnici. Božinovića sam prethodno uvela u Vladu kao ministra obrane, a Plenkovića sam na unutarstranačkim izborima u HDZ-u kandidirala za zamjenika predsjednika. Zauzela sam se i početkom 2012. da obojica budu prvi promatrači u Europskom parlamentu iz kvote HDZ-a. Činjenica je da sam Plenkoviću i Božinoviću širom otvorila vrata za ozbiljne političke karijere. Ali, oni ne vole da se o tome govori, pa nikada javno ne spominju ni Vladu koja je završila pregovore, ni mene koja sam potpisala Pristupni ugovor za EU, ni postignuća u jačanju pravne države i borbi protiv korupcije koju smo vodili u to vrijeme. Iako je to bila HDZ-ova vlada, a ja predsjednica te stranke.

Posljednjih godina u javnosti ste prisutni kao analitičarka političkih zbivanja, kako ste se uopće našli u toj ulozi, jeste li to planirali?
– Nisam analitičarka političkih zbivanja, već samo ponekad, kad me tko iz medija pita kao bivšu predsjednicu Vlade, kažem ponešto o događajima u Hrvatskoj, komparirajući često s vremenima koja su prošlost. U visokoj politici bila sam od Tuđmanovih vremena, pa do kraja 2011. Uz saborski mandat kao oporbena zastupnica do kraja 2015.

Nagrada Plenkoviću

Što vaša analiza kaže o tome kako su se glavni politički akteri ponašali tijekom dva mjeseca od kada je izbila epidemija koronavirusa? Da počnemo s predsjednikom Milanovićem, koji je na početku bio vrlo popustljiv prema Vladi, s vremenom je postajao sve kritičniji, a sada je u pravom verbalnom ratu s premijerom Plenkovićem.
– Zoran Milanović na Pantovčaku nagrada je za Andreja Plenkovića. Obećao je da će se držati ustavnih ovlasti i to sada čini. Pun je razumijevanja za poteze Vlade, podupro je mjere na početku krize, a i inače se ne petlja u sve i svašta kao prethodnica mu. I ne mislim da je u verbalnom ratu jer javno izražavanje mišljenja o »Za dom spremni« u Jasenovcu, pa poslije i u Okučanima, jest apsolutno predsjednikova ovlast. Predsjednik, naime, mora biti čuvar Ustava i ja mislim da kroz jasan stav o takozvanim »dvostrukim konotacijama« o ZDS, Milanović upozorava da je to jednostavno neustavno i nedopustivo u državi članici EU-a.

Plenković je nakon izbornog poraza HDZ-ove predsjedničke kandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović, koji se nadovezao na slab rezultat stranke na europskim izborima, mogao razmišljati samo o prelasku u oporbu, a sada optimistično najavljuje ostanak na vlasti. Koliko je pozicija u kojoj se on danas nalazi posljedica njegovih zasluga?
– U HDZ-u nikada nisu napravili ozbiljnu analizu loših izbornih rezultata koje spominjete, a javnost je zaboravila i najavu otkupa Ine iz 2016., kao i činjenicu da Vlada završava mandat s 15 smijenjenih ministara i uz saborsku većinu koja nije bila volja građana na prošlim parlamentarnim izborima. Plenkovićeva današnja solidna pozicija posljedica je krize s koronavirusom i relativno dobrih rezultata u kontroli te krize. Posljedice koje ćemo osjetiti još nisu na vidiku, ali val gospodarske i svake druge krize je, nažalost, povoljno vrijeme za zanemarivanje posljedica urušavanja vladavine prava i odustajanja od temeljnih europskih vrijednosti.

Više pročitajte u današnjem tiskanom izdanju Zadarskog lista (18.5.2020.) …