KREŠIMIR BUTIĆ Cilj muzeja je brendiranje zadarske košarke

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika mkvanja
Inicijator projekta budućeg Muzeja zadarske košarke za koji je dosad sakupio preko 200 eksponata
Jako je bitno da se cijela priča u trenutku kad se muzej otvori onda stavi i na turističku kartu Zadra. Tu je skriven veliki potencijal - kazao je Butić
FACEBOOOK/MUZEJ ZADARSKE KOšARKE
Fotografija od prije 22 godine: Kupi ulaznicu, ne idi na utakmicu!

Arheološki muzej, Narodni muzej, Muzej antičkog stakla, Zlato i srebro grada Zadra, Etnografski muzej, Pomorski muzej, Kneževa palača, Gradska loža, Mali Arsenal... sve su to mjesta na kojima i dan danas živi povijest grada starog preko tri tisuće godina. Impozantna je uistinu brojka svih tih kulturnih ustanova koji baštine bogatu tradiciju i kulturu Zadra, no još uvijek cijela priča nije zaokružena na pravi način. Nešto fali. A zahvaljujući Krešimiru Butiću uskoro bi svoju inauguraciju u kulturnu i turističku ponudu Zadra trebao dobiti i Muzej zadarske košarke. Pet punih godina već tinja ta želja da se na jednom mjestu predstavi opus eksponata s kojima bi se zaokružilo preko 90 godina aktivnog bavljenja sportom kojeg Zadrani vole nazivati svojim.
- U sve sam samoinicijativno zapravo krenuo 2015. godine i od tada je ta priča aktualna. Prijedlog sam uputio direktoru ŠC Višnjik, Denisu Karloviću, s obzirom na to da KK Zadar tamo i igra. On je tu ideju ili bolje reći projekt odmah prihvatio i na tome mu velika hvala, a najveći motiv je predstavljala sama činjenica da Zadar nema mjesto posvećeno svojoj bogatoj košarkaškoj povijesti. Svaki malo veći klub tako nešto ima. Primjerice Jugoplastika ima žutu dvoranu i većina klubova ima neku dvoranu ili prostoriju u kojoj se nalaze klupske vitrine s peharima, medaljama, fotografijama..., a jedini Zadar to nema – istaknuo je Krešimir Butić motive koji ga već desetljećima gone da marljivo skuplja sve moguće materijale vezane za košarkašku povijest Zadra te još uvijek strpljivo čeka da se konačno izrealizira ideja o otvaranju Muzeja zadarske košarke. Svjestan je da se tako nešto trebalo dogoditi i puno ranije, a i zvuči nevjerojatno da većina košarkaških klubova ima nešto slično dok grad košarke o tome još uvijek sanja. Jer i pored vrhunskih igrača i najboljih košarkaških navijača, Zadru je uvijek nedostajalo sposobnih ljudi koji bi znali bolje iskoristiti takvu prednost.
- Jednostavno je KK Zadar kroz cijelu svoju povijest bio takav. Imali smo sjajne igrače i navijače, no nikad nismo igrali finale nekog europskog natjecanja, a primjerice Šibenka je igrala 1982. i 1983. finala Kupa Radivoja Koraća. Razlog je vjerojatno što osim parketa i tribina koji su uvijek funkcionirali nije bilo i prave podrške izvan parketa. Pojavljivali su se pojedinci poput Branka Periše, prije njega bio je jedan Enzo Sovitti, ali sve su to ljudi koji su kao i ja u startu svoje priče nosili sve sami na svojim leđima i gurali sve na osnovu nekog entuzijazma. A to guranje ima neki svoj limit i pretpostavljam da se zato na planu muzeja nije dosad uspjelo nešto više napraviti.

Još malo pa gotovo

Kaže se: »strpljen, spašen!« Projekt Muzej zadarske košarke je došao do faze iz koje se više ne može nazad. Još godinu, godinu i pol i cijela priča bi trebala biti konačno zgotovljena.
- Suradnju koju sam uspostavio s Narodnim muzejom tj. Muzejom grada Zadra, Nacionalnim muzejom u Zagrebu te Hrvatskim košarkaškim savezom cijelu priču je odvelo u vrlo ozbiljne vode tako da takva podrška koju sad imam iza svojih leđa briše svaku sumnju da se ovaj projekt neće ostvariti. Projekt je stigao pred finalizaciju, a muzej će biti lociran u zgradi koja se nazivala stara menza još u doba dok je tu bila vojarna JNA i nalazi se odmah do spomenika Krešimiru Ćosiću na Višnjiku. Sami idejni projekt je napravljen i izašao je u medijima dok su Turisthotel i ŠC Višnjik već izdvojili i određenu svotu novca. Bilo je rečeno da će gradnja ili bolje reći adaptacija te stare menze započeti do kraja ove godine, no vjerojatno je zbog koronavirusa sve prolongirano za onu sljedeću. Pojedinosti oko rokova ipak bi trebalo detaljnije ispitati u razgovoru s Denisom Karlovićem, no ta ideja je zapravo pred konačnom finalizacijom jer nije samo planirano otvaranje muzeja već je na istom mjestu predviđen restoran kao i prostorije kluba koji bi tada službeno otišao iz prostorija u starim Jazinama.
Kako bi muzej trebao biti koncipiran. Jeste li se možda ugledali na neke slične muzeje koje imaju drugi sportski kolektivi u Europi i svijetu?
- Želja je da Muzej zadarske košarke bude originalan, a ne preslika nekih sličnih muzeja drugih sportskih kolektiva. Osim naravno samih igrača, trenera i drugih djelatnika kluba svoje mjesto u njemu će dobiti i navijači Zadra koji su jako bitan čimbenik u cijeloj priči. Kada se spominje KK Zadar onda se u isti koš moraju stavljati i oni koji igraju i oni koji su šesti igrač. Ta jedna sinergija parketa i tribina će sigurno imati posebno mjesto u muzeju, posebno jer sam prikupio jako mnogo eksponata iz onih manje poznatih starijih vremena, poput kapa na kojima piše »Šampioni 1965«.
Broj budućih eksponata popeo se s godinama na preko nekoliko stotina.
- Ne znam kako bih ih sve uspio izbrojati. Svega tu ima, ali ovako u grubo procjena je da imam negdje preko 200 eksponata. Ako ćemo računati pehare, medalje, dresove, košarkaške lopte, zastavice, zastave, fotografije, audio i video zapise, a evo nedavno sam preko Darka Frakina došao do brojnih zapisnika s utakmica... tako da toga ima pravo more. Vjerojatno ni neće moći sve odjednom biti izloženo pa će jedan dio morati u skladište, ali to ne znači da svaki eksponat jednog dana neće ugledati svjetlost dana.
Dolaziti do mnogih predmeta nije bio lagan posao. Koji su Vam budući muzejski eksponati bili najteži za nabaviti?
- Taj posao skupljanja bio mi je najviše otežan s time što je većina stvari došla preko privatnih osoba. Praktički za svaki budući eksponat trebao sam se dobro pomučiti, jer je bilo bitno steći povjerenje ljudi koji me nisu poznavali. Zato je izrazito teško bilo objasniti nekome tko je desetljećima čuvao neku stvar da je se odrekne i tek tako mi ju ustupi. Bez obzira na to što je sa svakom osobom koja je ustupila eksponat potpisan ugovor koji im garantira da ga mogu povući ako to zažele. Evo, zahvaljujući i medijima koji su prepoznali sve što radim puno je lakše u posljednje vrijeme premostiti i takve nekakve barijere kad stupam u kontakt s privatnim osobama.

Krešin dres iz 1974.

Postoje li neki eksponati koji su Vam posebno prirasli srcu?
- Ne bih htio nešto posebno izdvajati jer bi muzej trebao biti posvećen svim Zadranima podjednako. Razumljivo da Krešimir Ćosić i Giuseppe Pino Giergia imaju određenu težinu nad ovim drugima, ali koncept je takav da ne smije ispasti da je muzej pretežno posvećen Kreši i Pinu bez obzira na to što su oni svojim doprinosom prednjačili. Malo mi je nezahvalno isticati jednog, dvojicu ili nekolicinu njih ispred mnogih ostalih koji su također dugi niz godina bili sastavnica identiteta zadarske košarke. Jedan od najboljih primjera je Bruno Marcelić koji je čak 18 godina nosio dres Zadra. Njegov sin mi je dao određene eksponate vezane za svoga oca i primjetno mu je teško bilo i emotivno odreći ih se. Zato ne bi bilo u redu od mene da sad primjera radi manje vrednujem Bruna Marcelića u odnosu na nekog drugog.
Ipak posljednji eksponat do kojeg ćete doći može se nazvati i krunom Vaše impozantne kolekcije.
- Krešin dres iz sezone 1973./74. je najnoviji eksponat kojeg ću dobiti u srijedu i to će biti veliki doprinos opusu budućeg muzeja. Radi se o gornjem i donjem dijelu dresa s brojem 11 i spada u najpopularniji dres Zadra uopće. Posebno se ovom prilikom želim zahvaliti čovjeku koji mi je puno pomogao u tome, gospodinu Fatoviću koji živi u SAD-u i koji je bio veliki prijatelj s Krešom Ćosićem. On mi je omogućio dobivanje iznimno vrijednih eksponata vezanih za Krešino igranje u Americi.
Uz samu poantu muzeja da bogata povijest zadarske košarke ne padne u zaborav bitna je stavka i turistička promocija, a košarka u ovom kontekstu sigurno donosi ogroman potencijal kojeg će trebati znati iskoristiti.
- Jako je bitno da se cijela priča u trenutku kad se muzej otvori onda stavi i na turističku kartu Zadra. Tu je skriven veliki potencijal i zato je cilj da se zadarska košarka brendira. Milijun ideja mi svakodnevno prolazi kroz glavu. Razmišljajući kako košarku učiniti još prepoznatljivijom ljudima koji posjećuju naš grad pala mi je na pamet ideja da se u Zračnoj luci Zemunik postavi velika fotografija Krešimira Ćosića i stavi možda natpis: »Dobrodošli u grad košarke«, jer uistinu je tako. Ne znam koji grad se može pohvaliti da ima dva člana Kuće slavnih u Springfieldu kao Zadar koji ima Ćosića i Rađu.

 

Kronika KK Zadar od 1928. do danas

Butić uz kompletiranje opusa za Muzej zadarske košarke paralelno radi na skupljanju kompletne novinske građe iz Znanstvene knjižnice koja je vezana za KK Zadar od samih početaka košarke u Zadru, od 1928. do danas.
- Javno bih se zahvalio svom svesrdnom pomagaču Marinu Pulji kao i ravnatelju Znanstvene knjižnice Miru Grubiću koji je prepoznao moju želju i omogućio mi da svakodnevno vadim podatke. Ima tu sad već preko tisuću stranica, a da nije bilo ova dva mjeseca zastoja zbog koronavirusa vjerojatno bi do danas i završio s cijelim poslom. Ovako je trenutačno ta nazovimo ju kronika ili almanah KK Zadar za sad zgotovljena do 1972. godine na kojoj sam stao polovicom ožujka. Ubrzo će nadam se i to konačno privesti kraju pa mi je plan u suradnji s Denisom Karlovićem sve objaviti u tiskanom izdanju.

 

»Zadar je najbolji, Zadar je slavan«

Krešimir Butić je nedavno preko svoje facebook stranice »Muzej zadarske košarke« pokrenuo hvalevrijednu inicijativu oživljavanja jedne od najpoznatijih navijačkih pjesama iz Jazina: »Zadar je najbolji, Zadar je slavan«.
- Kao sve drugo što se želi spasiti od zaborava tako se u to računaju i navijačke pjesme. Ova je nekako najpoznatija i nastala je u 70-im godinama kad je Zadar došao nadomak vrha europske klupske košarke. Imala je negdje 10-ak stihova koji su jednostavno ishlapili, a ostao je živjeti tek refren. Na ideju sam došao u ovo vrijeme korone kad smo otac i ja gledali neku staru utakmicu Zadra i tada mi je otac kao živi svjedok tog vremena izrecitirao nekoliko stihova pa sam odlučio preko svoje facebook stranice pokrenuti inicijativu da se ta pjesma vrati u život u punom formatu. Znao sam ja još nekoliko stihova od prije, dodao sam te očeve stihove i plan je da se dodaju još poneki novi stihovi koji će se odnositi na novije vrijeme pa pozvati poznate zadarske pjevače da naprave jedan band aid koji bi tako tu pjesmu približio širokim masama. To će zaživjeti sigurno jer sam naišao na veliku pomoć i poveznicu s Igorom Totom Jelenićem i Davorom Pekotom, a već su se obećali i mnogi zadarski pjevači koji jedva čekaju sudjelovati u tom projektu.

 

Krešimir za Krešimira Ćosića

U obitelji Butić nije se teško bilo zaraziti košarkom. Krešimir je posredstvom oca pa starijeg brata od malih nogu postao privržen Jazinama i KK Zadru.
- Odmah sam u startu obilježen i nisam mogao ni lijevo, ni desno. Otac inficiran sa sportom, brat je općepoznato dugo vremena bio vođa Tornada tako da ništa čudno što sam uistinu od malih nogu privržen Zadru.
​Koja je prva utakmica Zadra koju ste gledali uživo?
- Imao sam 10 godina, 1986. protiv Žalgirisa i sjećam se da sam s mamom bio na zapadnoj tribini u Jazinama.
Najbolji košarkaš Hrvatske svih vremena? Krešo, Toni ili Dražen?
- Uvijek sam bio lokalpatriota i uvijek ću reći Krešo Ćosić iako ga nisam gledao uživo. A i ime sam dobio po njemu tako da izbor nije težak.
Idealna petorka Zadra svih vremena?
- Pino, Ari, Skroče, Krešo i Stojko.
Idealna utakmica?
Iako sam ju gledao na televiziji definitivno Cibona – Zadar 1986. Rezultat 111:110. Nezaboravno.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno