Kroz Zadarsku županiju vodio je templarski put

Slika korisnika admin
Vrana templari
Filip BRALA
U Vrani je ustanovljeno templarsko sjedište ili "kuća" koja je bilo uprava za čitav prostor Ugarskoga Kraljevstva

Povijesno naslijeđe i spomeničko blago prostora sjeverne Dalmacije, Zadarske županije, iznimno je bogato i prepuno još skrivenih razvojnih potencijala u suvremenimoblicima kako znanstvenih, obrazovnih i kulturnih, tako i gospodarskih pojavnosti. Nekeod njih polagano počinjemoiskorištavati, neki su još u domenama razmišljanjapojedinaca i istraživača, a za neke od njih kao da niti ne znamo.

Jedna od suvremenih "manija" za koje zadarsko područje svakako pruža posebne pogodnosti je i moda nastala prije dvadesetak godina u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, pod nazivom "living history", a na hrvatski se obično prevodi kao oživljena povijest. U početku su to uglavnom bile skupine zanesenjaka koje bise vikendom "igrale" bitaka Američkog građanskog rata, ili avantura Robina Hooda. S vremenom se, međutim, od amaterizma krenulo velikimkoracima naprijed, posebice pod utjecajem velike filmske industrije. Naime, zaljubljenici u povijest, poznati pod imenom "reenactors" počeli su sve više ne samo svojom originalnom ili najbrižnije kopiranom opremom, nego i uvje žbanim vojnim ili obrtničkim i drugim povijesnim disciplinama,popunjavati redoveu mnogim najvećim povijesnim spektaklima zadnjih desetak godina. Filmovi poput "Ivane Orleanske", "Druida", "Trinaestog ratnika" "Gettysburga" ili "Spašavanja vojnika Ryana", teško bi bili izvedivi bez njihovoga sudioništva.

Oklop - 60.000 kuna

Naravno da je u svemu tome interes našla i industrija. Primjerice, danas oprema engleskog musketira iz kromvelijanskih ratova košta nešto više od deset tisuća kuna, oklop rimskog legionara lorica segmenata s kacigom tipa monteferino trideset, a može se nabaviti i kompletni viteški gotički oklop i to po cijeni od 60.000 kuna. Poznavatelji ove problematike tvrde da je interes za spomenute i slične proizvode toliki da se na isporukunarudžbe često čeka i više od godinu dana. Interes za oživljenu povijest potaknuo je i nove znanstvene discipline u kojima se povijest istražuje na eksperimentalan način. Nedavno je i BBC producirao emisiju u kojoj su studenti u opremi rimskih legionara oživljavali kako je izgledao jedan stvarni dan rimskoga vojnika na maršu.

Legionari i gladijatori

Prema procjenama, danas postoji oko šest tisuća poluprofesionalnih skupina reenactorsa u zemljama zapadne Europe, SAD-a i Australije, a od toga ih već u Sloveniji ima desetak. Slovenci se bave uglavnom kasnim srednjim vijekom i Prvim svjetskim ratom,dok u svijetu zapravo i nema tog povijesnog razdobljaili značajnijeg događaja koji nema svoje poklonike, a popularno je i oživljavanje uloga pojedinih posebnih društvenih staleža i skupina kao što su srednjovjekovni trubaduri, rimski legionari i gladijatori, članovi bratovština, keltski druidi i slično.

Jedna od organiziranih skupina koja, međutim i prije pojave oživljene povijesti izrazito intrigira maštu i ne samo današnjih ljudi su vitezovi templari, viteško-redovnički red osnovan 1119. godine u Jeruzalemu od francuskih vitezova Geoffroya de Saint Omera. Red koji je u sebi spajao vojne i duhovne vještine brzo se širio tadašnjom Europom i Sredozemljem i skoro dvije stotine godina bio jedna od najmoćnijih institucija srednjega vijeka, dok nije zabranjen 1312. vjerojatno upravo zbog svoje prevelike moći koja je zasmetala i papi Klementu petom i posebice francuskom kralju Filipu.

Jedno od najznačajnijih područja koje su naseljavali vitezovi templari, ne samo u Hrvatskoj nego u širem prostoru jugoistočne i srednje Europe, nalazilo se upravo na području Zadarske županije. U Vrani je ustanovljeno templarsko sjedište ili "kuća" koja je bilo uprava za čitav prostor Ugarskoga Kraljevstva. Vitezovi, njihove posade, kao i laici članovi reda iz slobodnjačkoga staleža iz svih krajeva srednje Europe upravo su preko Hrvatske putovali prema Jadranskom moru gdjebi, nakon što bi se oporavili od puta, u luci Zablaće, koja senalazila između današnjih mjesta Drage i Pakoštane, ukrcavali na brodove za Cipar, Palestinu ili druga mjesta u istočnome Sredozemlju.

Sudište u Tinju

Vrana je došla u posjed vitezova hramovnika između 1165. i 1168. godine, templarski put vodio je od velebitskih prijevoja preko Dubokoga Dola na prijelaz preko Zrmanje kod današnjeg Kaštela Žegarskog i dalje dolokaliteta Bojišće, između Benkovca i Kule Atlagića. Tamo bi putnike, umorne od napornog prelaska planine, obično sustizao mrak te je tamo uređeno svratište i odmorište za ljude i njihove životinje. Sutradan bi se krenulo prema Vrani gdje je bilo glavno sjedište urpavitelja Reda u ovim krajevima.

Osim Vrane, Zablaća i Bojišća, ima još lokaliteta u Zadarskoj županiji koji su bili jacima, kako se templare tada nazivalo u Hrvatskoj. Prema nekim pretpostavkama templari su povezani i s crkvomSv. Duha na Asseriji, a u današnjem Tinju nalazilo se sudište u kojem su Hramovnici rješavali svoje sporove s okolnim samostanima i feudalcima. Skoro je sigurno daje templarima pripadao i grad na rtu Ljubljana kod Ljupča, koji je osim svoje vojne zadaće vjerojatno služio i zaduhovni mir i povlačenje onim pripadnicima reda koji su željeli provoditi duhovne vježbe.

Uglavnom, templarski putvodio je Bukovicom, Ravnim kotarima i priobaljem i morskim putovima više od jednoga stoljeća. Mnogi domaći ljudi također su se pridružili redu i prihvaćali njihove postulate života te se i dovinuli do najviših položaja. Svjedoče to i imena upravitelja domusau Vrani od kojih nam je dodanas ostalo poznato njihšest: Gualterio, Vitalino, Cernolo de Botono, Desa Spignaroli Zadranin, Madije Paleologi Mirko de Grubonjaod kojih su očito barem polovica s ovoga područja.

Na širem području Vrane uzgajale su se za potrebe templaraovce, konji i vinova loza. Proizvodilo se vino, odjeća te mnogi predmeti obrtničkoga rada, dok se žito uglavnom uvozilo iz Italije preko luke u Zablaću.

Nestalo blago

Stanje templarskih ostatakau sjevernoj Dalmaciji danas je različito. Čvrsti zidovi grada na Vrani koji su poslije templarakoristili ivanovci, stoje i danas, premda oštećeni zubom vremena koji je, pak, skoro potpuno izbrisao ostatke grada na Ljubljani. Predromanička crkva Sv. Petra na Bojišću nedavno je potpuno obnovljena, iako se o kasnijoj templarskoj fazi toga mjesta malo zna, dok se u Podgrađu/ Asseriji već nekoliko godina provode opsežna arheološka istraživanja prvenstveno rimske faze naselja, a sama crkva Sv. Duha je faksimilno obnovljena nakon uništenja u Domovinskom ratu.

No, koliko ima razmišljanja o povijesnom značenju templarskoga puta kroz Zadarsku županiju i njegovo vrednovanje u svjetlu suvremenih društvenih kretanja? Reklo bi se, ne previše. Osim što je TZ općine Pakoštane nedavno pokrenula čišćenje crkvice na vranskom gradu od korova i postavila informativnu ploču na hrvatskom i engleskom jeziku, ne čini se skoro ništa da se ovaj zanimljivi i u svijetu popularni, kod nas malo poznati dio naše povijesti revalorizira.

Malo je poznato i da se u samostanu Sv. Krševana stoljećima čuvalo templarsko blago iz domusa na Vrani koje je, međutim, kad je rađena detaljna inventarizacija u 17.stoljeću - netragom nestalo.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno