Nisam pucala. Istina će izići na vidjelo!

Slika korisnika admin
Suzana BANDIĆ
Soba u kojoj su boravili Tom i Viktor Brkić

- Nisam ni na koga pucala, nemam nikakvo vatreno oružje, niti mi je poznato temeljem čega me policija tereti da sam u srijedu navečer ranila sina mog pokojnog supruga. Po medijima se ovih dana pisalo svašta, no istina uvijek iziđe na vidjelo, pa vjerujem da će tako biti i sada - kaže 58-godišnja Vana Marija Zozof koju je zadarska policija u četvrtak poslijepodne kazneno prijavila za pokušaj ubojstva. Ženu je nakon dvije noći provedene u policijskoj ćeliji za zadržavanje u petak ujutro saslušao županijski državni odvjetnik, a kako nije pronašao elemente za zadržavanje, pustio ju je na slobodu.

- U policiji su me vrijeđali, ponižavali, služili se kojekakvim metodama ne bi li me nekako natjerali da priznam da sam pucala. A kako ću priznati nešto što nisam učinila?! Čak su mi prijetili i zatvorom pa sam im u jednom trenutku rekla neka me zatvore, da je i to za ljude, a osim toga da su prije nego su postali predsjednici države i Stipe Mesić, Tito i Franjo Tuđman bili u zatvoru - kaže žena dodajući kako je slično prošao i njezin sin koji je na ispitivanju proveo cijeli jedan dan. Njezina životna priča u kojoj se zbog teških egzistencijalnih uvjeta naučila boriti i brinuti o sebi započela je još u ranom djetinjstvu kada je imala svega osam godina. Trnovit životni put doveo ju je do danas pokojnog Marka Brkića kojeg je upoznala putem novinskog oglasa.

Djeca odbila brinuti o ocu

- Moj suprug je bio slijep. Supruga mu je preminula 2003. godine. Ostao je potpuno sam, a zbog svog hendikepa sam o sebi se nije mogao brinuti. Pomoć mu je bila neophodna, a njegova djeca odbila su toga se prihvatiti. Htjeli su ga smjestiti u neku ustanovu, na što on nije pristao već je objavio oglas u Plavom oglasniku koji sam ja pročitala i odlučila mu se javiti - prisjeća se žena trenutaka kada je upoznala supruga koji joj je nakon smrti ostavio impozantnu imovinu. Nju je, ističe, izabrao između 60-ak drugih osoba i ustanova koje su mu se ponudile, nakon čega su zajedno proveli šest godina i tri mjeseca. Zbog njegovih poslovnih obaveza u Norveškoj šest i pol mjeseci godišnje provodili su u tamošnjem gradu Oslu, a ostatak godine živjeli su u kući u Bibinjama. Sve to vrijeme bila mu je na usluzi, brinula se o njemu, a kako bi mu mogla biti od pomoći i u Norveškoj, završila je i šestomjesečni tečaj norveškog jezika.

- Da su se djeca mog supruga prihvatila brige o njemu, mene u cijeloj ovoj priči danas ne bi niti bilo. Moj suprug mi je ugovorom o doživotnom uzdržavanju ostavio ne samo ovu kuću, već i svu svoju imovinu u Hrvatskoj izuzev djedovine u Lici, a u Norveškoj se ostavinska rasprava još razriješava po tamošnjim zakonima. Za razliku od njegove djece koja su mu posljednjih 25 godina okrenula leđa, on je njima u životu puno pomogao. Svih četvero je zbrinuo i situirao pa tako i Toma i Viktora koji meni već dvije godine, otkako je on preminuo, prave probleme, fizički nasrću na mene, psihiočki me maltretiraju te mi uništavaju imovinu - kaže Vana Marija pojašnjavajući kako je sukob sa sinovima pokojnog joj supruga započeo na dan njegove smrti 18. kolovoza 2010. godine. Isti su dan, kaže, provalili u jednu od njegovih kuća u Zagrebu, tamo se sukobili s podstanarima, htjeli se s njima tući, a o čemu, napominje, postoji policijska dokumentacija. Nakon što je 28. rujna 2010. godine kod javnog bilježnika održana ostavinska rasprava, odnosi su im se, kaže, još više zategnuli jer su sinovi odbili priznati pravovaljanost Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a dvije kćerke koje žive u Oslu nisu se odazvale na poziv za raspravu pa je slučaj završio na Općinskom sudu u Zadru.

U međuvremenu braća su u nekoliko navrata provaljivala u kuću, kako dok nje tamo nije bilo tako i dok je u kući boravila. Tijekom dvije godine policija je intervenirala u nekoliko navrata, a osim s njom i njezinim sinom, u incidentne situacije dolazili su i s njezinim bratom koji je neko vrijeme u kući živio s njom.

Policija intervenirala nekoliko puta

- Tomu i Viktoru Općina Bibinje izdala je nekakvo rješenje za plaćanje komunalne naknade u kojem stoji kako Tom koristi 50 metara četvornih u kući. Ja ne znam na osnovu čega su im to rješenje izdali, ali očito je da na pravnim temeljima nisu jer je kasnije Upravni odjel za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove isto poništio - pojašnjava žena dodajući kako je policija 23. ožujka u kući intervenirala zbog incidenta braće Toma i Viktora Brkića s njezinim bratom. Tad su oni, kaže, preskočili preko dvorišne ograde, banuli u kuću i zaključali joj brata i susjeda u dnevnom boravku gdje su se ovi u tom trenutku zatekli. Pozvali su policiju koja je braći Brkić potom dozvolila da dovezu ciglu kako bi u hodniku pregradili zid i tako odvojili dio prostora na koji polažu pravo kao suposjednici temeljem rješenja Općine Bibinje.

VIŠE U TISKANOM IZDANJU
Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno

Komentari

Slika korisnika Bibinje
Vana Zozof laže. Nitko nju nije vrijeđao, nitko nije provalio nigdje. Pokojni Marko je darovnim ugovorom sinu dao ovu kuću u Bibinju, a supruzi Zozof je ugovorom o uzdržavanju dao kuću u Zagrebu. Sin poštuje ugovor o uzdržavanju između pokojnog i g. Zozof, dok g. Zozof ne poštuje ugovor o darovanju između sina i pokojnog, jednostavno se nemože pomiriti stim da je ona dobila kuću u Zagrebu a sin dobio kuću u Bibinju. Odnos između pokjnog i njegove djece je bio normalan, neke je vidio više, neke manje, sve do sadnjeg dana svoga života. A Zozof baš i nije puno brinila o Marku Brkiću svoga supruga. Istraga će pokazat što se dogodilo 13. lipnja 2012