"Sutomišćoci" i "Poljonci" iz New Yorka čuvari crkve svojih otaca

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
Autor: 
Glavni organizatori događaja: Diana Dunatov, Walter Blasich i Vesna Dužić

U 3. stoljeću mlada je 15-godišnja djevojka iz Kalcedona kod Carigrada zbog kršćanstva skončala svoj život, kaže predaja, u areni s lavovima. Stoljećima kasnije njezin sarkofag u olujnoj noći otplovilo je more i donijelo ga do brežuljka pred Rovinjem. Rovinjani je od tada štuju kao svoju zaštitnicu, a njezin se kult proširio po cijeloj obali.

Svetoj Eufemiji, Fumiji, Fumi, crkvu su posvetili i Sutomišćani i Poljanci, o čemu svjedoči pisani trag iz 1349. godine. I baš kao što je Sveta Eufemija skitala morem dok se nije skrasila, tako su i žitelji ovih dvaju mjesta 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća morem otplovili tražeći bolji život s druge strane Atlantika.

Službena okupljanja od 2004.

I danas je to jedna lijepa zajednica. Uz New York i New Jersey živi ih osamstotinjak, što iseljenika, što njihove djece. Iako tamo danas žive i rade, svakog ljeta vraćaju se svojoj Eufemiji, a većina ih se nada da će uz crkvu svoje zaštitnice jednog dana naći i vječni počinak.

2004. godine ovi su iseljenici oformili i službenu udrugu Sveta Eufemija Society. Sutomišćanin Slavko Profaca organizirao je "dinner dance" kako bi se prikupilo nešto novca i donekle obnovila crkva koja je bila u dosta lošem stanju. Iskustvo je bilo vrlo pozitivno, pa su "Sutomišćoci" i "Poljonci" nastavili s okupljanjima, a sve zahtjevniju organizaciju preuzeli su Walter Blasich, Diana Dunatov i Vesna Dužić.

Jubilarna deseta godišnja večera "Sveta Eufemija Society" održana je u restoranu "La Fortuna", vlasnika Ojdane i Jere Kursara, čijoj su poznatoj domaćoj hrani vrijedni članovi doprinjeli kolačima svog djetinjstva. Glazbu, opet domaću, izvodili su Damir Radov i Branko Lerga s grupom "Nova", a večer je otvorena za iseljenike neizostavnom "Kako je dobro vidjeti vas opet"...

- Svaku godinu nas je sve više. Ove godine bilo nas je skoro 250. Uzvanika ima svih dobi, od malenih beba do 86-godišnjaka. Ponosni smo što smo privukli dosta mladih ljudi. Najviše je naravno naših mještana i članova njihovih obitelji, ali ima tu i Amerikanaca, Hrvata iz susjednih mjesta, Preka, Ugljana, Kali, Kukljice, Solina, Zverinca, Božave, Sali, Oliba, Dikla, Zadra, bude Istrijana, Imoćana. To su naši prijatelji koji vole doći na našu feštu, za koju kažu da je najveselija od svih, govori nam "spiritus movens" akcije Vesna Dužić.

Popravili krov i sakristiju, kupili vrata, vitraje...

I ove godine pripremljena je bogata lutrija - klubovi NY Football Team Giants i NY Football Team Jets organizatorima su darovali originalni dres s potpisima igrača kao i kacigu, lopta i tenisice. Aukcija je prošla uspješno zahvaljujući Denisu Lisici, vlasniku kafića "Cafe Bar Scorpio" iz Astorije i njegovu prijatelju, Šimi Joviću.

Iako je kroz večer zabava u prvom planu, Sutomišćanima i Poljancima još je važnije prikupiti sredstva za obnovu crkve sv. Eufemije. Zadovoljni su do sada postignutim, iako to nije dovoljno za kompletnu obnovu.

- Crkva se svaku godinu obnavlja onoliko koliko se to može od prikupljenih sredstava. Cilj nam je da Sveta Eufemija bude jedna od najljepših crkava na otoku. Do sada se napravilo dosta toga, novi krov, zvono, luster, fasada, novi razglas, unutarnja ulazna vrata, potpuno je obnovljena sakristija, kupljena su vrata od mahagonija. Posljednji projekt, ujedno i najveći do sada, bili su novi prozori s vitrajima.

 "Božja providnost"

Don Antun Pećar, župnik s kojim iseljenici često i rado komuniciraju, u jednom pismu im je napisao: "Vi ste stvarno Božja providnost i blagoslov našoj crkvi. Bez Vas crkva bi bila oronula i jadna".

- Sveta Eufemija je naša crkva, povezuje mještane Poljane i Sutomišćice. Tu su zakopani naši preci, djedovi, roditelji, prijatelji i jednog dana kad nas više ne bude, vjerojatno ćemo i mi počivati na groblju Svete Eufemije. To je divna i lijepa crkva, a najviše volim kad idem na misu i slušam kako pjevaju naše pjevačice u zboru. Te pjesme me toliko dodirnu u srce, kao i sve mještane.

Druženja se svake godine nastavljaju i u mjesecima nakon zabave, u brojnim klubovima u New Yorku i New Jerseyu, te Hrvatskoj zemlji, parku u kojem se svake godine organizira piknik s više tisuća posjetitelja. Na misu se ide u jednu od dvije hrvatske crkve, u Astoriji ili Manhattanu, u kojima se organiziraju razne obljetnice, dočeci Nove godine...

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno