Prvi susret pape i Zadrana u Sydneyu

Slika korisnika admin
Autor: 
australija1
Zadarskim neokatekumenim entuzijama nije spao ni nakon dugog puta

Iz Sydneya:
Marija Ćurko i Viktor Bogut

Pozdrav iz daleke Australije. Oko 70 mladih Zadrana, mahom članovi Neokatekumskog puta pridružili su se tisućama mladih na Svjetskom susretu mladih s Papom Bendiktom 16. Zaista je daleka ta Australija, a činjenica da smo putovali autobusom do Münchena definitvno nije skratila putovanje. No, put nije bio težak. Dapače, bio je izvanredno lagan, s obzirom na punih 46 sati puta.

Dio do Münchena zaista nije bio težak. Trajao je 15 sati, s poprilično dugim pauzama. Još nas je pratio popriličan entuziazam, a bilo je i snage. Nešto malo vremena smo imali da prošetamo fascinantim aerodrom, neki su nešto pojeli, a neki su u restoranu na aerodromu susreli simpatičnu konobaricu koja je bila Hrvatica. Pomogla nam je da zaista dobro pojedemo, za ne tako visoku cijenu, s obzirom na mjesto.

Let između Münchena i Bangkoka na Tajlandu bio je zaista nešto. Deset sati i 50 minuta plus jedan sat kašnjenja s polijetanjem, bio je prvo veće iskušenje za naš entuzijazam. Pomogla je činjenica da je bila noć, a pomogla je i ekstra dobra usluga simpatičnih osoblja aviona. Tajlanđani su pokazali da znaju postupati s gostima. Bila je noć pa smo uspjeli malo i odspavati, a probudili smo se u drugoj vremenskoj zoni, koja je bila na plus tri sata u odnosu na „daleku našu". Mnogi od nas su na taj način po prvi put sletjeli na azisjko tlo.

Iako smo bili gotovo šest sati na aerodromu u Bangkoku, s aerodroma se nismo micali. Između letova pet sati zaista nije dugo, s obzirom na brojne provjere i čekiranje, a preporučili su nam da ne izlazimo u grad, jer, kažu, nije baš pretjerano siguran. No, moglo se prošetati, pojesti nešto, pjevati kršćanske pjesme, izmoliti jutarnje pohvale, itd... Postali smo prava turistička atrakcija dok smo pjevali i molili, pošto je na desetke ljudi stajalo oko nas koji su snimali i fotografirali. Istom tajlandskom zrakoplovnom tvrtkom, smo odletjeli prema Sydneyu. Let je bio mnogo ugodniji, avion „moderniji", svi smo imali male monitore na sjedalu. Mogli smo gledati filmove, slušati glazbu, igrati videoigrice, malo smo spavali, pojeli večeru i doručak i eto nas u Sydneyu. Dočekali su nas domaći neokatekumeni i Ana i Ignis, djevojke koje su dan ranije stigle do Australije, budući da su... Ma nek budu privatni razlozi.

Nakon početnog upoznavanja s domaćinima te tradicionalnog plesanja i pjevanja, nismo se dugo zadržavali u samom gradu, već su nas autobusi odveli do Kincumbera, dva sata udaljenog grada, gdje smo bili smješteni prva dva dana. Uz nas je bila grupa izrazito simpatičnih mladih iz Južnoafričke Republike, s kojima smo se vrlo brzo sprijateljili. Spavali smo kod, mahom starijih, obitelji, s kojima smo služili misu, slavili, jeli, pjevali i molili se. Ljubazni domaćini odveli su nas u poznati Reptil park gdje smo mogli vidjeti sve ono zanimljivo iz biljnog i životinjskog svijeta Australije. Uz mnogo fotografiranja s domaćinima te Afrikancima, u ponedjeljak ujutro smo se zaputili prema Sydneyu. Doduše, nismo došli do samog Sydneya, već su nas ugostile obitelji iz Blacktowna, predgrađa Sydneya. Samo ime grada ne stoji slučajno. Black Town je mjesto puno doseljenika iz svih krajeva svijeta, tako da smo se ugostili kod katoličkih obitelji iz Sudana, Indije, Filipina, a netko je došao i do samih Australaca.

Nakon uvodne mise u utorak te zajedničke mise i kateheza na kojoj je sudjelovalo svih 650 hodočasnika iz Hrvatske, u četvrtak smo nazočili prvom susretu s Papom, koji je pokraj predivne sidnejske opere pozdravio svjetske hodočasnike.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno

Komentari

Slika korisnika buko
bilo je lipo i nezaboravno a mogu reci i jednom u zivotu se to dogodi.