Vlada sumnja u dokaze optužnice protiv Gotovine

Kako je moguće da je tužiteljstvo podignulo optužnicu ako još uvijek nema dokaze za koje tvrdi da su krucijalni, zapitao je Frane Krnić, hrvatski veleposlanik u Haagu, uvjeravajući da je Hrvatska bila kooperativna prema Haškom sudu
Zastupnici  hrvatske vlade doveli su danas na Haškom sudu u pitanje  vjerodostojnost optužnice  protiv hrvatskih generala Ante Gotovine, Ivana Čermaka i  Mladena Markača, otvoreno  sumnjajući u dokaze na temelju kojih je optužnica podignuta. “Kako je moguće da  je tužiteljstvo podignulo optužnicu ako još uvijek nema  dokaze za koje tvrdi da su  krucijalni”, zapitao je Frane Krnić, hrvatski veleposlanik u  Haagu, koji je zastupao Hrvatsku u sporu s haškim tužiteljstvom zbog topničkih  dnevnika iz Oluje i dokumenata o djelovanju Markačeve  specijalne policije. Kako Hrvatska te dokumente nije dostavila, tužiteljstvo od sudskog  vijeća traži izdavanje obvezujućeg naloga da preda tražene dokumente, a Hrvatskoj  zbog toga prijeti i prijava Vijeću sigurnosti UN-a zbog nesuradnje. 
Sudac Alphons Orie prekinuo je Krnića u trenutku  kad je počeo propitivati optužnicu, objasnivši mu da je  optužnica odobrena od strane  haških sudaca i da mu teza ne  stoji, jer postoje i drugi dokazi, no da današnje ročište nije sazvano zbog rasprave o  dokazima na kojima počiva  optužnica.
Predložen  nastavak istrage
Veleposlanik Krnić, koji je  u sudnici sjedio na mjestu za  svjedoke, žestoko je odbacio  zahtjev tužiteljstva da se Hrvatskoj izda obvezujući nalog  za dostavu dokumenata, nazvavši ga “nepotrebnim i neosnovanim”. Po njegovim riječima, Hrvatska nema niti  jednog razloga da sporne dokumente ne preda tužiteljstvu  jer ti dokumenti potvrđuju  tvrdnje hrvatske strane da u  Oluji nije bilo kršenja međunarodnih konvencija.  Upravo se to, naime, vidi iz  traženih dokumenata koji su u  međuvremenu pronađeni.
U internoj istrazi u  MORH-u i MUP-u pronađena su 204 dokumenta – 52 u  MORH-u i 99 u MUP-u – ali ni  u jednom od naknadno pronađenih dokumenata ne nalazi ništa bitno jer govore o,  primjerice, nabavci fotoaparata, plaćanju računa i sličnim  stvarima. Umjesto da podrži  tužitelja koji uobičajeno tvrdi  da Hrvatska surađuje samo  pod pritiskom, Krnić sucu  Orieu predlaže da prihvati hrvatske argumente i nastavak  istrage, koja je već dala dobre  rezultate, jer je dobar dio traženih dokumenata pronađen.  Istragom u dva ministarstva  već je razgovarano s 64 osobe,  a kada je bila riječ o njihovim  imenima, sudnica je zatvorena.
Sporni topnički dnevnici,  uvjeravao je Krnić, vjerojatno  uopće ne postoje, ili postoje  samo djelomično, zbog ratnih  prilika i loše edukacije hrvatskih časnika, u cijelosti odbacujući tvrdnje tužiteljstva  da su ti dnevnici “namjerno  uklonjeni”. Međutim, kada bi  bili pronađeni, oni bi također  potvrdili da je hrvatska vojska  poštovala ratna pravila i da je  štedljivo trošila granate, pa  nema govora o prekomjernom granatiranju Knina.
Traže se i dostavljeni  dokumenti
Dok tužiteljstvo uvjerava da  Hrvatska od 1996. konstantno  opstruira suradnju s Haagom,  Krnić tvrdi suprotno, uvjeravajući da je Hrvatska bila  “kooperativna i konzistentna”,  pozivajući se i na izvješća bivše haške tužiteljice Carle del  Ponte i predsjednika Haškog  suda Fausta Pocara. Hrvatska  nije surađivala u istrazi Oluje  samo u jednom kratkom razdoblju krajem devedesetih,  kada je po odluci Sabora bila  prekinuta suradnja u istrazi  Oluje, no to je 2000. godine  promijenjeno. Iz tog razdoblja  potječe i sporna bilješka sa  sastanka u Ministarstvu pravosuđa kojom se predlaže nedostavljanje dokumenata o  državnoj politici i u vezi generala Gotovine i Mirka Norca, na koju se poziva tužiteljstvo. Hrvatska strana tvrdi  da tom bilješkom tužiteljstvo  samo želi kompromitirati  Snježanu Bagić koja je vodila  taj sastanak 1999. godine, a  kasnije je stajala na čelu Savjeta za suradnju s Haškim sudom.
Pomoćnik ministrice pravosuđa za suradnju s Haškim  sudom Gordan Markotić primijetio je da je tužiteljstvo u  tražene dokumente uvrstilo i  14 dokumenata koji su već  dostavljeni Haagu. “Ako treba, poslat ćemo ih ponovo”,  izazvao je Markotić tužiteljstvo, navodeći da se u drugim  slučajevima radi o podacima  koji su tužiteljstvu dostavljeni,  ali putem drugih dokumenata.
General Markač prisustvovao je ročištu u povodu spora  Hrvatske i tužiteljstva, no Gotovina i Čermak iskoristili su  svoje pravo i nisu došli u sudnicu.

Sudac Orie pozvao Tiegera da se koncentrira na današnjicu
Tužitelj Alan Tieger žestoko je uzvratio na tvrdnje hrvatske strane, kazavši da Hrvatska sustavno, i danas, zataškava dokumente koji prijete haškim optuženicima i hrvatskim nacionalnim interesima, kao što je to činila i devedesetih godina. “Hrvatska nije ponudila ni jedan argument zbog čega dokumenti nedostaju”, tvrdi Tieger, odbacujući istrage što ih Hrvatska vodi u potrazi za dokumentima kao manjkave. Hrvatska je, podsjetio je Tieger, ubacivala svoje agente na Haški sud, lansirala priče u medije, a isti ljudi koji su devedesetih opstruirali suradnju sa sudom, to isto rade i danas.
Međutim, sudac Orie pozvao je tužitelja da se koncentrira na današnjicu. U jednom trenutku iskazao je razumijevanje za hrvatsku situaciju zapitavši Tiegera: “Zašto kritizirate Hrvatsku? Ako netko misli da dokumenti ne postoje, kako ih možete kritizirati zato što ih ne traže?”
Gotovinin odvjetnik Luka Mišetić uputio je Tiegera da topničke dnevnike potraži u arhivima UN-a, jer su neke od tih dnevnika pronašli UN-ovci na granici Hrvatske i BiH, što svjedoči o tome da ti dokumenti, u ratnom vremenu, nisu čuvani na primjeren način.

Tužiteljstvo posjeduje topničke dnevnike?
Gordan Markotić otvoreno se upitao na temelju čega tužiteljstvo tvrdi da se sporni topnički dnevnici sastoje od točno  328 dokumenata, na 943 stranice, ako ih nemaju? Hrvatska  strana, naime, sugerira da tužiteljstvo vjerojatno posjeduje  sporne dnevnike, ali ih ponovo želi dobiti službenim kanalima  iz Zagreba, kako bi ih “legalizirali”, jer su ranije dokumente znali  dobivati na nezakonit način, čak i kupujući ih.