Ljubav i razumijevanje mogu sve pobijediti

– Upoznali smo se u Zadru 1960. godine. Velina je radila u Bagatu, a ja u Danilo Štampaliji, kazuje nam Ante, inače rodom iz Luna na Pagu, koji je vrlo mlad ostavio lunske masline te krenuo u Zadar i postao pekar. Bili su podstanari, a brzo su stigla i djeca
U belafuškoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u petak navečer je bilo izuzetno veselo, bračne zavjete su, nakon 50 godina braka, obnovili Velina i Ante Šegota. Okruženi svojim potomcima, rodbinom i prijateljima, među kojima su bili mnogi iz Amerike, ovo dvoje zadarskih Amerikanaca je svečano obilježilo zlatni pir, osvježili su sjećanja na zajednički dugi život, na bračnu ljubav koja traje 50 godina.
Svečanu misu i obred obnovljenoga vjenčanja vodio je svećenik belafuške župe don Anđelko, podsjetivši kako su rijetki oni koji dožive zlatni pir i istodobno iza sebe ostave duboki trag, kako se to može kazati za Šegote, Velinu i Antu. Poslije crkvene svečanosti ova vesela povorka od stotinjak ljudi se uputila u restoran “Toni” u Kožinu, gdje se slavilo do kasno u noć.
Vjenčanje na Sestrunju
Bila je to večer za pamćenje, prisjećanje na sretan zajednički život koji traje već dugih pedeset godina, na ljubav Veline i Ante koji su se kao 21-godišnjaci vjenčali daleke 1961. godine u crkvi Svetog Petra na otoku Sestrunju. Pir je zapravo bio na Rivnju, odakle je Velina, a kako Rivanj ni tada, kao ni sada, nije imao svećenika koji bi i živio na otoku s malobrojnim žiteljima, mladenci su bili primorani krenuti brodićem na susjedni otok Sestrunj, gdje je inače zajednička župa za ta dva otoka.
Brod je srećom, prisjećaju se, bio velik, vrlo dobar, u vlasništvu Velininog pokojnog brata Šime, poduzetnog otočanina koji je i u ono vrijeme tim brodom vozio turiste na Kornate, pa nije bilo mladencima i svatovima ni teško s pjesmom doploviti na Sestrunj i popeti se do tamošnje crkve na brdu.
Vrijeme je, također, bilo lijepo i more mirno, još je bilo ljeto 2. rujna i kanal se lako prelazilo. Vjenčao ih je tadašnji poznati svećenik don Rube Amos Filipi, koji se bavio i znanstvenim radom, a na tome otoku je službovao dugi niz godina. Mladenkin brat Šime je bio kum Anti, a Velini je bio kum prijatelj Ante Glavan. Bio je to, sjećaju se ondašnji svatovi, bogat pir u tada dobrostojećoj obitelji Velinine majke Lene Radulić, jer ju je pomagao suprug iz Amerike, Blasul koji je kasnije i “digao” u Ameriku svoju najmlađu kći Velinu i zeta Antu s djecom.
Nisu se pokajali zbog odlaska
– Upoznali smo se u Zadru 1960. godine. Velina je radila u Bagatu, a ja u Danilu Štampaliji, kazuje nam Ante, inače rodom iz Luna na Pagu, koji je vrlo mlad ostavio lunske masline te krenuo u Zadar i postao pekar. Bili su podstanari, a brzo su stigla i djeca, Tatjana je rođena u svibnju 1962., a Denis u kolovozu 1967. godine, pa su brzo počeli praviti “karte” za Ameriku i krenuli su u novi svijet i novi život već 1969. godine. I nikada se nisu pokajali. Uspjeli su u novom svijetu stvoriti lijep i ispunjen život, njihova su se djeca školovala i oboje su postali viđeniji građani.
Kći Tatjana je supruga direktora luke u floridskome gradu Tampi. Denis je odvjetnik, što je posebno cijenjeno zanimanje u Americi, danas je partner u velikom odvjetničkom uredu u Princetonu, u New Jerseyju. U toj državi je, inače, ova obitelj provela svoj američki život, a Velina i Ante su se vođeni nostalgijom vratili 2000. godine, za stalno. U Zadru su sagradili lijepu i udobnu kuću, moglo bi se kazati u američkom stilu i danas u Diklu žive svoje umirovljeničke dane.
Njihovu potpunu sreću jedino je zadnjih godina pomutila Velinina bolest, multipla skleroza, koja ju je vezala za kolica, ali koju ona i ne doživljava previše tragično i o njoj ne govori puno. Njezin veliki prirodni optimizam nadvladava svaku bolest, pa i ovu tešku. Ona uporno i dugo vježba svaki dan i sama ističe da je bolest zasad stala, da se stabilizirala, da ne napreduje. Dosljedna je i ne prepušta se, pa i kućne poslove obavlja iz kolica.
Stiglo četvoro unuka
A Ante svakodnevno dokazuje kako svoju suprugu voli “u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti”, kako se i zavjetovao na prvom vjenčanju. Ona se ponaša kao sasvim zdrava osoba, ima puno avanturističkog i često putuje Hrvatskom i svijetom kao u inat bolesti, kako kaže. Nerijetko putuju i u Ameriku, zbog djece i unuka. Četvoro unuka je nani i didu stiglo na zlatni pir, a samo najstariji Jason nije mogao ostaviti trenutačne ispite na medicini i nije došao. Lani su se Velina i Ante s djecom našli u Barceloni i svi su se zajedno ukrcali na kruzer i putovali Sredozemljem.
– Eto, tako smo mi uvijek živjeli zajedno, u ljubavi cijeli život i dan danas, a razumijevanje je ono što je najvažnije u životu svakog bračnog para, a nama ga nikad nije falilo, ono ustvari sve pobjeđuje, kazala je i ovoga puta Velina. Premda u kolicima ona je bila živahnija od mnogih zdravih oko nje i sigurno se može kazati da s puno vjere nastavlja svoju drugu bračnu rundu. Možda sve do dijamantnoga pira!