Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

19 C°

Slabiji je interes za suvremenu scenu, ali ja to vidim kao rezultat siromaštva mlade likovne scene

Autor: Nikola Markulin

17.08.2008. 22:00
Slabiji je interes za suvremenu scenu, ali ja to vidim kao rezultat siromaštva mlade likovne scene

Foto: Ivan JAMIČIĆ



Budući da Galerija ne raspolaže svojim prostorom izložba povodom šesdesete obljetnice Galerije će biti predstavljena u dva dijela u Gradskoj loži. Prvi dio “Izbor iz zbirki od XVI. st. do šezdesetih godina XX. st.” postavljen je tijekom kolovoza (i trajat će do sredine rujna), dok će drugi dio “Izbor iz zbirki od šezedesetih godina XX. st. do danas” biti postavljen tijekom rujna i listopada
Ove godine Galerija umjetnina slavi šezdesetu obljetnicu. U povodu šezdesetog rođendana Galerija je priredila izložbu iz fundusa koja dokumentira rezultate skupljanja umjetničkih djela. Budući da Galerija ne raspolaže svojim prostorom izložba će biti predstavljena u dva dijela u Gradskoj loži. Prvi dio “Izbor iz zbirki od XVI. st. do šezdesetih godina XX. st.” postavljen je tijekom kolovoza (i trajat će do sredine rujna), dok će drugi dio “Izbor iz zbirki od šezedesetih godina XX. st. do danas” biti postavljen tijekom rujna i listopada.
Povodom izložbe i šezedesetog rođendana Galerije umjetnina razgovarali smo s voditeljicom mr. sc. Ljubicom Srhoj-Čerina.
Kada ste došli u Galeriju umjetnina? Tko ju je tada vodio? Kada ste postali voditeljica GU?
– Voditeljica GU postala sam 1995. godine, čim sam se zaposlila. Naime, dr. sc. Antun Travirka otišao je s tog mjesta na Sveučilište.
Kakvo je Vaše zapažanje o tome kakav je status GU tih godina uživala u Gradu? Postoje li u tom smislu kakve razlike u odnosu na naše vrijeme?
– Pa, recimo to je bilo vrijeme kad smo bili sretni što smo izišli iz rata. Bilo je entuzijazma, olakšanja, sreće… Odraz toga je i činjenica da je takoreći za rata 1995. razumijevanjem Zadarske županije ostvaren vrlo značajan otkup: otkupljeno je oko 30.000 negativa fotoreporterskog opusa Ante Brkana na kojima je fotografskim aparatom zabilježen život grada Zadra i zadarske regije od 1958.do 1983. Budući da je Zadar kulturno, prosvjetno i ekonomsko središte županije, vrijednost tih negativa – na kojima je zabilježena poslijeratna izgradnja, privredni, kulturni, prosvjetni, športski život, nastanak institucija – velika je. Ove godine priredit ćemo izložbu iz te zbirke.
Siromaštvo mlade likovne scene
Na otvaranjima je bilo više posjetilaca, svi su bili željni događanja. Danas kad je ponuda mnogo veća, logično je da je broj naših posjetilaca nešto manji. Doduše, taj broj varira. Izložba iz galerijskog fundusa u povodu šezdesete obljetnice Galerije umjetnina, koja je sad postavljena u Loži i Straži, pobudila je značajan interes, također fotografske izložbe bilježe veći broj posjetilaca, ili atraktivna multimedijalna izložba poput “Priče o čokoladi”, koja je bila prošle godine u Loži zabilježila je oko tisuću posjetitelja. Slabiji je interes za suvremenu scenu, ali ja to vidim kao rezultat siromaštva mlade likovne scene. Zadar jednostavno nema, odnosno ima vrlo malen broj mladih likovnih umjetnika koji po završetku Akademije ostaju u Zadru, a bez žive mlade likovne scene ne stvara se senzibilitet za suvremenu umjetnost. Od te godine, dakle za 13 godina, do danas u galerijski je fundus otkupima (ne računam pritom poklone kojima se također popunjava fundus) ušlo 110 radova. Od toga 100 c/b fotografija koje se mogu naći na sajmovima antikviteta i otkupiti po niskoj cijeni, a za svega petnaestak radova dobili smo novac za otkup. Do 1995. u Galerijskom je fundusu bilo oko 1350 radova. Za sada na otkup čekaju dvije za Zadar iznimno važne zbirke: Zbirka negativa i fotografija umjetničkog opusa Ante Brkana te privatna zbirka koja je vrijedna za kulturnu povijest Zadra Slikarice iz obitelji Borelli. Ove ćemo godine zatražiti otkup od Grada Zadra i Ministarstva kulture.
Kako se tada promišljao, ako jest, budući razvoj GU? Što je od toga ostvareno?
– Galerija je osnovana kao samostalna ustanova, tj. Moderna galerija 1948. Godine 1962. je postala sastavnim dijelom Narodnog muzeja. Međutim, zbog svoje djelatnosti koja nije samo muzejska nego je i galerijska (organizacija dvaju zahtjevnih triennala Čovjek i more i Plavi salon, Salona mladih, izložbi suvremene umjetnosti, retrospektiva itd.) tinjala je ideja o Galeriji kao samostalnoj instituciji s više prostora i više zaposlenika. Tako je bilo nekih planova da se smjesti u zgradu Salona namještaja Šavrić na Relji pa u Palaču Cosmacendi, danas Muzej rimskog stakla. Kad sam došla u Galeriju još su bile skele na Gradskoj loži, a umjetnine pohranjene zbog rata. Bili smo sretni kad smo 1997. otvorili stalni galerijski postav i kad su skinute skele s Lože prije otvaranja Plavog salona. Svaki mali korak činio nam se velikim. Galerija je bila dotrajala, stalno smo nešto krpali, krovište smo popravljali dvoranu po dvoranu. Da bismo dobili na prostoru za stalni postav koji se neprekidno skidao za potrebe velikih izložbi, izrađena je projektna dokumentacija za uređenje potkrovlja iznad Galerije umjetnina. I to je danas napravljeno. Ali, zbog potpune dotrajalosti Galerija sa svojim fundusom iseljena je koncem 2006. iz svog prostora u Medulićevoj 2.
Je li u realizaciji svojih planova vodstvo GU nailazilo na poteškoće? Ako jest, koje i s koje strane?
– Mislim da se uvijek radilo o financijama. Narodni je muzej kompleksni muzej, dislociranih odjela, imamo šest zgrada u kojima se odvija muzejskogalerijska djelatnost. Sve to treba održavati. Galerija je samo dio. Mislim da je bilo pogrešno 1962. Galeriju pripojiti muzeju. Možda bi se brže rješavali galerijski problemi da do toga nije došlo. Ali, to je sad prošlost. Mi gledamo prema budućem „Baštinskom muzeju” kao rješenju za Galeriju umjetnina.
Kako se vlast/politika odnosila prema GU, a time, u neku ruku, i prema čitavoj umjetnosti u predratnom, ratnom i poslijeratnom vremenu?
– Znam da je prije Domovinskog rata tadašnji voditelj Galerije Antun Travirka muku mučio s istim problemima nedovoljnog prostora, dotrajalosti, neekipiranosti. I ne samo on.
Trenutačno bez trienala
Još 60-ih god. Alfred Petričić, tadašnji voditelj Galerije govori o nedostatku prostora. Doduše, u uvjetima „dirigirane” kulturne politike u vrijeme SIZOV-a dolazio je veći broj umjetnina u galerijski fundus. Zapravo mi se čini da je kultura uvijek na kraju. Moram reći i to da je grad prepoznavao vrijednost izložbene djelatnosti, osobito dvaju trijenala pa bi se novac za te izložbe osigurao.
Od 2006. godine iseljeni ste iz svog „doma”. Kako se to odražava na funkcioniranje ove institucije? Što u širem kontekstu to predstavlja za Zadar? Prekinuta je i bogata tradicija triju salona.
– Sada kad smo iseljeni, nadamo se da se mora naći neko potpunije rješenje, inače će Zadar ostati bez ugledne međunarodne izložbe fotografije Čovjek i more, bez Plavog salona, bez izložbi fotografije (jer je Loža potpuno neuvjetan prostor za izlaganje fotografije), bez stalnog postava gdje se đaci i studenti, naravno i ostali, mogu sresti s remek-djelima hrvatske umjetnosti. Već sad je Zadar jedini veći grad na obali koji ne može ugostiti nijednu muzeološki zahtjevniju izložbu. Ako znamo da je kulturni turizam bitna odrednica, to je priličan nedostatak.
Znate li kada će se i kako takvo stanje popraviti?
– Stanje će se popraviti kada se osnuje Baštinski muzej. Naime, na prijedlog Narodnog muzeja i Poglavarstva Grada Zadra unutar kompleksa Kneževe i Providurove palače pokreće se osnivanje novoga, dinamičnoga multimedijskog muzeja u kojemu će na suvremen način biti predstavljena prošlost i sadašnjost Zadra (Muzej grada Zadra), a u okviru kompleksa bit će smješteni i predstavljeni specijalistički postavi Prirodoslovnog odjela, Etnološkog odjela i Galerije umjetnina. U okviru kompleksa nalazit će se pomoćne tehničke službe: audiovizualni laboratorij, restauratorska radionica, priprema izložaba.
Ufanje u ‘Baštinski centar’
U okviru javnog dijela predviđaju se: koncertna dvorana s pratećim sadržajima, info-centar, muzejski dućan, knjižnica/čitaonica periodike, caffe-bar Braća Brkan, restoran, svečane dvorane i višenamjenska dvorana za predavanja i projekcije, prostor za povremene izložbe, lapidarij, park, ljetna pozornica i drugi sadržaji. Pedagoško-edukativni dio predviđa: dječju radionicu, Društvo prijatelja muzeja, Baštinu za mlade, Galeriju Aeterna, Društvo Zadrana i druge sadržaje. Time bi Zadar dobio regionalni muzej kao zamašnjak kulturnog života, snažni kohezijski faktor zajednice posebno senzibiliziran za čuvanje i predstavljanje materijalne i nematerijalne baštine kao važne grane kulturnog turizma, mjesto čuvanja i predstavljanja identiteta. Tu bi Galerija našla svoje mjesto. Kada će to biti, ja doista ne znam.
Je li „Baštinski centar” adekvatno rješenje? Kakva je vaša uloga u koncipiranju „Baštinskog centra”? Uopće, kako vi zamišljate idealan status GU?
– Baštinski je muzej dobro rješenje za Galeriju, ukoliko u njemu bude dovoljno prostora i za stalni postav i za povremene izložbe.
Galerija umjetnina je osnovana, između ostaloga, i s ciljem poticanja razvoja suvremene likovne umjetnosti, odnosno poticanja mladih umjetnka (Salon mladih)? Kakvo je današnje stanje na tom polju? Kakav je uopće danas položaj suvremene likovne umjentosti u Zadru?
– Suvremena je likovna scena siromašna. Naime, tijekom rata neki su zadarski umjetnici prestali izlagati, mladi su se školovali u Italiji, Zagrebu, Širokom brijegu… Bilo mi je posebno zadovoljstvo kada smo ponovno pokrenuli Salon mladih. Pokazalo se da su aktivni samo fotografi. U Zadru je novinstvo bujalo, pa su mladi imali gdje raditi, a i tradicija fotografije je možda odigrala ulogu. Profiliralo se nekoliko vrlo dobrih fotografa. Na posljednjem Salonu pojavila se generacija suvremenih umjetnika, Zadrana, ali nažalost skoro nijedan ne živi u Zadru. Kad sam razmišljala o predstavljanju suvremene mlade scene u Zagrebu, kao što su napravili Dubrovnik, Split, Rijeka, vidjela sam da bi to uglavnom bila gastar(t)bait scena. Zadar ima umjetnike koji se izražavaju u tzv. novim medijima i u tome su vrlo uspješni, možete se sjetiti međunarodne izložbe „Zvijezda danica” u Galeriji 1998.), ali uglavnom žive i rade izvan Zadra. Nekada je u Zadru postojala Pedagoška likovna akademija. Ona je bila žarište, generacija dijelom školovana na njoj pokrenula je Salon mladih daleke 1974. Ja se nadam da će se stanje popraviti, ako zaživi ideja „Baštinskog muzeja/centra”.


Osobna karta’ Galerije
Galerija umjetnina osnovana je nakon Drugog svjetskog rata u potpuno razorenom gradu. Javnosti je predstavljena 10. listopada 1948. godine. Od osnutka do 1963. godine bila je samostalna ustanova kakve imaju svi veći gradovi u Hrvatskoj: Zagreb, Dubrovnik, Split, Rijeka, Osijek. Godine 1962. Galerija umjetnina postaje jedan od četiri odjela reformiranog Narodnog muzeja. Za razliku od Splita, Dubrovnika ili Rijeke likovno stvarateljstvo Zadra ne oslanja se na kontinuirani razvoj. Stoga se, bez likovne aktivnosti i tradicije, počinjalo ispočetka. Osnovati Galeriju umjetnina koja bi skrbila o baštini i bila poticajem suvremenoj umjetnosti bilo je neprocjenjivo vrijedna ideja. Fondus od početnih 80 radova narastao je otkupninama i donacijama na 1700 umjetničkih predmeta. Tomu treba dodati oko 30.000 negativa fotoreporterskog opusa Ante Brkana. Galerija u svom fundusu posjeduje umjetnine XVI., XVII., XVIII. i XX. stoljeća te čuveni „Ugljanski triptih” iz XIII. stoljeća, a najveći dio pripada XX. stoljeću. Zbog raznolikosti građa je podijeljena na Zbirku starog slikarstva, Zbirku ikona, Zbirku umjetnosti XIX. i XX. stoljeća (do 1945. godine), Zbirku suvremene umjetnosti, Zbirku negativa Ante Brkana i Zbirku fotografije. Fundus je dosad prezentiran u šest tematskih cjelina: pedesetih godina izložena je inicijalna građa – ikone i hrvatski, uglavnom dalmatinski slikari, potom Hrvatsko slikarstvo od XIX. stoljeća do pedesetih godina XX. stoljeća, Slikarstvo na tlu Jugoslavije od 1945. do 1975. godine, Dalmatinsko slikarstvo od 1850. do 1977. godine, Slikarstvo i kiparstvo u Jugoslaviji od 1918. do 1980. godine, te Hrvatsko slikarstvo i kiparstvo XIX. i XX. stoljeća. Galerija je od osnivanja smješetna u Providurovoj palači, Medulićeva 2/1 te raspolaže sa 665 metra četvorna. Stanje se glede prostora nije promjenilo od 60-ih godina. Još 1964. tadašnji voditelj Galerije piše o planovima proširenja „u drugo krilo zgrade, koje bi obuhvatilo izložbeni prostor od sedam prostorija. Stari dio galerije bio bi povezan s novim dijelom prostranom dvoranom”. Izložbena djelatnost obuhvaća i organizaciju dvaju salona koji traju već pola stoljeća: međunarodna izložba fotografije „Čovjek i more” i biennale, polsije triennale suvremenog hrvatskog slikarstva (do 1990. jugoslavenskoga) „Plavi salon”. Također, u organizaciji Galerije priređuje se i Salon mladih, koji s prekidima, traje od 1977. godine kao pregled stanja mlade zadarske likovne scene, te niz retrospektiva, samostalnih i skupnih izložaba hrvatskih i svjetskih umjetnika. Također, Galerija je gostovala i u drugim sredinama Hrvatske, suorganizator je izložbi s ostalim muzejima te ugošćuje izložbe drugih muzeja i galerija. Godine 2006. Galerija umjetnina je zbog potpune dotrajalosti iseljena iz prostora u Medulićevoj 2 te je tako ostala bez svoga doma.