Blanka Vlašić sa šest šavova na tjemenu

Znala sam da će me jednog dana hodnici doći glave jer uvijek skakućem. Lupila sam glavom u štok dok sam trčala. Bilo me samo strah hoću li moći nastupiti – kaže Blanka koja je iz prve preskočila normu od 195 centimetara
Blanka Vlašić lakoćom se plasirala u sutrašnji finale skoka uvis na Svjetskom prvenstvu u Berlinu. Najbolja hrvatska atletičarka bez problema je preletjela kvalifikacijsku normu od 195 centimetara i odradila svoje najbolje kvalifikacije dosad. Jutro, međutim, uopće nije izgledalo obećavajuće budući da je tijekom zagrijavanja u hotelu Blanka glavom udarila u dovratnik zbog čega je zaradila šest šavova na tjemenu. Tako je Blanka svoje zagrijavanje za prvi dio obrane titule svjetske prvakinje osvojene prije dvije godine u Osaki imala – u bolnici.
– Ustala sam u pet sati, doručkovala, u 6.15 sati sam pokucala tati i Bojanu na vrata sobe da se idemo zagrijati. To je već uobičajeni postupak, znala sam da će me jednog dana hodnici doći glave, jer uvijek skakućem. Hodnici nisu baš visoki, a i ja nisam niska, pa sam lupila glavom u štok dok sam trčala, precijenila sam se. Bilo je puno krvi, evo tenisice su mi još krvave. Bilo je ludilo – rekla je jako dobro raspoložena Blanka Vlašić kojoj ranojutarnja nezgoda u hotelu nije previše poremetila planove.
Nakon prvotnog šoka zbog krvarenja koje nikako nisu mogli zaustaviti, splitska se skakačica uvis u društvu oca Joška i trenera Bojana Marinovića zaputila u obližnju bolnicu.
– Bilo me samo strah hoću li moći nastupiti, krv jednostavno nije htjela stati. No, kod takvih nezgoda uvijek ima više krvi, nego što je ozljeda ozbiljna. No, kako smo bili kratki s vremenom, prije odlaska u bolnicu spremila sam se za natjecanje, otuširala se, obukla, našminkala. Ova mi se nezgoda dogodila rano ujutro tako da sam imala dobro razbuđivanje, ha, ha – dodala je Blanka kojoj je ovo najbizarnija ozljeda.
Prošle godine je na Svjetskom dvoranskom prvenstvu u Valenciji mučila muku s oznakama za zaletište, izgubila je prsten, prolila kavu, skoro doživjela prometnu nezgodu vraćajući se iz shoppinga. Prošle su godine to bili dobri znakovi, Blanka je u Valenciji osvojila zlato.
– Oko sedam sati smo sa svim stvarima bili na putu za bolnicu, tamo se naravno svašta izdogađalo, jer kad krene, onda stvarno krene. Sestra mi je dala nekoliko injekcija, to me jako boljelo. Tata je već tada primijetio da joj se tresu ruke, a na trećem šavu je počela vikati: molim vas, zovite nekoga. Tata vjerojatno od šoka nije primijetio što se događa pa sam ja počela vikati da zovu nekoga. Bojan je pozvao pomoć, ali na hrvatskom, pa dok su to još preveli… Uglavnom, pomoć je brzo stigla, ali sestra se jednostavno ukočila i nije htjela pustiti iglu. Bilo joj je jako loše, iako prije nisam ništa primijetila jer je ranu normalno očistila. Posao je dovršio kirurg. Počupao mi je malo kose, sad je tu krvavu kosu trebalo srediti prije natjecanja.
I sredila ju je, šavove na tjemenu i krv sakrila je pletenicama, sad je samo trebalo požuriti na stadion i kvalificirati se u finale, što nakon šoka i šest šavova na glavi nije bio nimalo lagan posao.
– U 9.10 sati sam morala biti gotova sa zagrijavanjem. Meni je za zagrijavanje dovoljno dok hodam i čekam u “call roomu”. Nikad nisam nastupala bez da odradim jutarnje zagrijavanje. Bila mi je frka kako će to sve izgledati, bilo me strah da mi se ne zavrti u glavi. Na sreću, sve je dobro prošlo.
Kvalifikacije su prošle i više nego dobro, Blanka Vlašić napravila je odličan posao, sve je skokove odradila visoko, visoko iznad letvice. Propustila je tek početnu visinu na 180 centimetara, iz prve je preskočila 185, 198, 192 i 195 centimetara.
– Radila sam na tome da visoko skočim. Drago mi je što ste to primijetili. Kad sam počela skakati i vidjela da sam dobra, bila sam tako sretna što uopće nastupam. Koliko se samo u jednom trenutku percepcija može promijeniti kad dođe u pitanje da uopće nastupaš. Treba biti sretan zbog svakog skoka, zbog svake mogućnosti. Ustala sam se u pet sati pa sam potrošila cijeli adrenalin, ali mi nije bilo teško.

Joško Vlašić: Jako smo se prestrašili

Blankin otac i trener Joško Vlašić prije i poslije kvalifikacija nije bio isti čovjek. Kako bi i bio.
– Svi smo se jako prestrašili, Blanka je glavom udarila u željezni štok. Nije izgledalo lijepo. Bila je iscrpljena šokom, putom do bolnice. Na kraju sam superzadovoljan kako je odradila kvalifikacije – rekao je Joško Vlašić.

Friedrich: Želim pobijediti

Osim Blanke Vlašić, u sutrašnjem finalu skoka uvis nastupit će još 12 skakačica. Njih devet je preskočilo kvalifikacijsku normu od 195 centimetara, Blanka, Španjolka Ruth Beitia, Amerikanke Chaunte Howard i Amy Acuff, Šveđanka Emma Green, Talijanka Antonietta Di Martino, Ruskinje Ana Čičerova i Jelena Slesarenko, te naravno Blankina najveća rivalka, Njemica Ariane Friedrich, a svoje su mjesto u finalu po plasmanu pronašle i Ruskinja Svetlana Školina, Francuskinja Melanie Melfort i Njemica Meike Kroger, koje su imale uspješan skok na 192 centimetra.
Ariane Friedrich puna je samopouzdanja, dok je Blanka Vlašić, kako su se neki našalili, razbijala glavu kako da je pobijedi, Njemica je razmišljala o taktici. Tako je jučer je na Olimpijskom stadionu na kojem će sutra krenuti u lov na svoju prvu titulu svjetske prvakinje, skakala tek visinu kvalifikacijske norme. Prvotno je bila odlučila propustiti visine od 180, 185 i 189 centimetara, nešto kasnije odlučila je pauzirati i na 192 centimetra, na 195 centimetara imala je uspješan skok. Za njemačke novinare nije imala vremena, za hrvatske je nabacila osmijeh od uha do uha i u prolazu dobacila: U životnoj sam formi, želim pobijediti. Nemam vam što drugo reći – rekla je Friedrich.