Avantura u “stojadinu” po brdovitom Balkanu

Berend, Koen, Nico i Wouter su nakon kupovine “stojadina” u Bugarskoj krenuli na avanturu po Balkanu, pa će preko Švicarske i Belgije do rodne Nizozemske

Na našim cestama sve rjeđe viđamo automobile koji su se ispočetka proizvodili u bivšoj Jugoslaviji, a potom u Srbiji. U  narodu je postao uvriježen  stav da onaj tko nauči voziti  Zastavu 750 (“fićo”), 101  (“Stojadin”) ili Yugo može  bez problema voziti bilo koji  drugi automobil na svijetu.  Za ove automobile nas vežu  uspomene, jer naprosto  skoro da nije postojala obitelj koja nije posjedovala  neki od ovih automobila.  Dovoljno je sjetiti se kako  bi, bez obzira na broj sjedala, uvijek u auto stala sva  rodbina i prijatelji. Danas  pak, ove aute možemo susresti u ruralnim sredinama  gdje su obično neregistrirani i predstavljaju opasnost kako za putnike u samom  vozilu, tako i za druge sudionike u prometu. Vlasnici  koji još vode računa o svojim “limenim ljubimcima”,  te ih uredno servisiraju i  registriraju, u dogledno vrijeme će s ponosom moći reći  kako posjeduju oldtimere.  Čuđenje izazivaju i sada kada se pojave na cesti, a posebice među strancima koji  pitaju kakva su to vozila,  koliko stara, tko ih proizvodi i slično. No još čudnije  i interesantnije je vidjeti ove  automobile stranih registracija na našim cestama, jer  zapravo se ne možete oteti  dojmu da vas impresionira  što je auto u “tako dobrom  stanju” da može odvoziti i  neku veću rutu. Jedan takav  “Stojadin” je stigao u Zadar  i to iz Bugarske, a što je još  zadivljujuće za volanom se  nisu izmjenjivali Balkanci,  već Nizozemci. Da budemo  precizniji četvorica mladića  iz Utrechta, Delfta i Nijmegena. A kad smo kod toga što nas još zadivljuje u  ovoj priči jest to da će posljednja stanica ove rute biti  Nizozemska.
No da se vratimo na  početak priče o četvorici  mladića i “Stojadinu”. Berend, Koen, Nico i Wouter  su već odavno odlučili kako  će provesti dio ljeta – kupit  će Yugo u Bugarskoj i krenuti na avanturu po Balkanu, pa preko Švicarske i  Belgije doći autom u rodnu  Nizozemsku. Mada je ovaj  plan i znao povremeno izmamiti nevjericu i podsmijeh među njihovim prijateljima i poznanicima, oni su  svoj plan odlučili ostvariti.
Iz Venla u Nizozemskoj  krenuli su vlakom u Wuppertal (Njemačka) odakle  su nastavili do Dortmunda,  da bi avionom stigli u Sofiju. Prvotna potraga za Yugom na sajmovima rabljenih auta nije urodila plodom, pa su momci odlučili  pouzdati se u oglase objavljene na internetu. U Botevgradu, nekih 80-ak kilometara udaljenom od Sofije, našli su dobro očuvanu  “Zastavu”.
– Drugog dana potrage  otišli smo u Botevgrad provjeriti auto koji smo pronašli  na internetu. Iako nije bilo  objavljene fotografije, naš  strah se pokazao nepotrebnim onog trenutka kad smo  ugledali “Zastavu”, kaže Nico dodajući kako su morali  pričekati s kupnjom još jedan dan budući da bilježnik  nije radio nedjeljom.
– Uz prevoditeljevu pomoć, kao i Mladena kojeg  poznajem neko vrijeme, a s  kojim sam komunicirao preko mobitela svaki put kad bi  se pojavila neka jezična barijera, kupili smo auto za  400 eura od tri sestre. Prilikom kupnje smo mogli  vidjeti koliko je starija sestra vezana za auto, budući  je pripadao njihovom ocu,  jer nas je zatražila da se o  autu zbilja dobro brinemo.  Ovaj auto nije samo atrakcija u našoj balkanskoj  avanturi, zasigurno ćemo  pamtiti divnu obitelj koja  nam ga je prodala i njihove  osjećaje koje su ih vezali za  taj auto, kaže Nico.
I avantura tu počinje: trebalo je vidjeti kako auto  “diše”, kako ga voziti, mijenjati brzine, upravljati volanom koji nije servo…
Kroz Bugarsku, mladići  su došli u Srbiju, u Niš gdje  je auto “zaštekao”, pregrijao  se motor, na semaforu pa su  ga trebali pogurati i pričekati neko vrijeme dok su ponovno mogli upaliti auto.  Zanimljivost u cijeloj avanturi jest u tome da “Stojadin” ide bez problema po  svim cestama i stranputicama, planinama ali kad se  nađe u gradskoj vrevi – naprosto “prekipi”. Drugi put  kad je auto opet “zatajio”  bilo je u Sarajevu, odakle su  stigli iz Budve preko Podgorice i Durmitora prethodno boraveći u  Prištini (Kosovo) i Shkoderu (Albanija). Put ih je iz Sarajeva  vodio do Mostara, odakle su  se spustili u Neum, da bi  potom Jadranskom magistralom došli do Splita gdje  su prenoćili. U Zadru su  boravili prekjučer, te su nam  otkrili što im se u našem  gradu dopalo. – Posebnost u  Zadru čine Morske orgulje i  Pozdrav Suncu. Ako uspoređujemo Zadar s Dubrovnikom i Splitom, mogu reći  da je tu atmosfera dosta  ležernija. Ljudi na ulicama  nisu toliko užurbani, sve se  odvija sporije, uživaju u šetnjama dok polako ispijaju  pivo. Stvarno je bilo zadovoljstvo vidjeti ovaj grad,  priča Koen. Njegove dojmove nadopunjava Berend koji  još dodaje da mu je zalazak  Sunca i stari dio grada nešto  posebno što je vidio u Zadru.
Momci svoj put nastavljaju dalje preko Slovenije (Piran), Italije (Trst, Brescia),  Švicarske (Luzern, Basel),  Belgije (Bruxelles) do Utrechta u Nizozemskoj. Planiraju njih četvorica u Nizozemskoj uložiti novac u  “Stojadina” kako bi ga mogli  registrirati, a već u listopadu  se vraćaju na Balkan koji im  je postao jako drag. Tada će,  nadaju se momci u istom  sastavu, preko Europe do  Skopja. A onda, tko zna gdje  će ih sve ovaj “oldtimer” odvesti i kakve će im uspomene priskrbiti. Poželimo  im sreću da im “Stojadin” ne  zada nijedan jad ili muku  tijekom avanture njihovih  života.

“Zastava” na tehničkom pregledu u Bugarskoj

Nakon što su ovjerili kupoprodajni ugovor kod javnog bilježnika, da bi  auto bio siguran za vožnju trebalo ga je osigurati i napraviti tehnički  pregled. No kako stanice za tehnički pregled zatvaraju u 17 sati, a njima  nije ostalo puno vremena – čovjek koji im je pomogao oko kupnje auta  je nazvao “svoje poznanike”. U međuvremenu, nakon što su saznali koje  osiguranje trebaju uzeti za “Zastavu” primili su poziv o tome koliko  novca trebaju uplatiti na račun. Ispostavilo se na koncu da je taj novac  – za tehnički pregled. Nakon nekog vremena, “od poznanika” su dobili  naljepnicu i ostale potrebne dokumente koji dokazuju da je auto prošao  tehnički, a da testiranju nikad nije pristupio – govori u čuđenju Berend  dodajući kako takvo nešto nikad ne bi prošlo u Nizozemskoj.

Ima li banaka na Kosovu?

Skoro ni jedan kilometar nakon što su prošli srbijansko-kosovsku granicu zaustavila ih je policija. Za prekršaj prekoračenja brzine (ograničenje 50, Zastava vozila 83km/h) i neispravnih svjetala trebali su platiti 80 eura kazne. No kako nisu imali eure uz sebe, policajac ih je pustio da bi ih svega 20km dalje od Prištine zaustavio drugi policajac zbog prelaska preko pune bijele linije tijekom pretjecanja kamiona za što su trebali platiti 180 eura kazne. Odgovarajući policajcu da trebaju bankomat ili banku kako bi podignuli eure, on je odgovorio “Ali mi nemamo banaka na Kosovu”, nakon čega ih je, na njihovo iznenađenje, i on pustio da prođu bez kazne.
– Bilo je to zbilja iznenađujuće, jer kad smo došli u Prištinu – naravno da je tamo bilo banaka, priča Koen jednu od mnogih interesntnih priča koje su im se dogodile tijekom “balkanske rute”.

Zastava spremna i za rally

Želeći vidjeti Tara kanjon, vlasnik kampa ih je uputio u središnje selo  odakle će imati najbolji pogled. Vozeći prema svom odredištu ceste su  postajale sve uže i uže, a domaće stanovništvo nije ih znalo uputiti  prema kanjonu, za kojeg očito nisu ni znali, prema Wouterovim riječima,  te su na koncu završili u šumi punoj velikih kamenja koji bi bila prepreka  za svako auto.
– No podcijenili smo našu “Zastavu” koja se pokazala i više nego  izdržljiviji auto u takvim uvjetima, zaključuje Wouter.

Prijateljstvo preko studentske udruge

Grupa mladića poznaje se  nekoliko godina, a svoje prijateljstvo su izgradili tijekom zajedničkog angažmana u europskoj studentskoj udruzi AEGEE,  čija podružnica postoji i u Zadru. U udruzi su upoznali mnoge  studente diljem Europe, pa tako  i dosta njih s Balkana te otud i  interes za ovaj dio Europe.