U hrvatskim "poljima smrti" još je 110.000 mina

Slika korisnika admin
babindub_razminiranje8
Adam VIDAS
Minski kolci kojima se označava kraj razminiranog terena po noći nestaju, a po danu osvanu u jednom vrtu kao držači pomidora

Razminiranjem 5 km dugog područja Babin Duba ovog tjedna bit će i službeno završeno razminiranje administrativnog područja grada Zadra. Posljednji projekt razminiranja Babin Duba odnosi se na površinu od 276.454 m/2. Do sad je razminirano 183.354 m/2, a preostali dio se odnosi na područje zagađeno ne minama, nego klaoničkim otpadom. Zbog svega toga, taj posljednji projekt razminiranja grada Zadra prilično slika kako se obavlja razminiranje i u kojim uvjetima rade pirotehničari.

Neljudski uvjeti

- Na toj slici vam je 35 stupnjeva u hladu, čovjek pod kacigom i pancirkom, a hlada nadaleko nema. Može se samo pretpostaviti u kojim uvjetima hrvatski pirotehničari moraju očistiti zadano područje na kojem se ne samo ne smije naći niti jedna mina, nego niti jedna zaostala čahura od metka, rekao je voditelj radilišta, pirotehničar Norveške narodne pomoći Borislav Vidović.

Za prijatelje Bore Vidović je već sedam godina pirotehničar u neprofitnoj organizaciji koju financira Vlada Kraljevine Norveške. Obilazak posljednjeg miniranog područja Zadra počeli smo baš na mjestu gdje su u tehničkom izvidu pronađene dvije zaostale mine PMR-2 poznatije kao "kukuruz". Riječ je o, uz tzv. "paštetu", najzastupljenijoj protupješačkoj mini koja se koristila u Domovinskom ratu.

Bivša SFRJ smatrala se jednim od najvećih proizvođača mina izvan članica Varšavskog i NATO saveza. Samo u skladištima V. armijske oblasti u Zagrebu bilo je uskladišteno 1 500 000 mina. Hinjena nesvrstanost, koju je proklamirala tadašnja komunistička vrhuška, omogućila je da je SFRJ značajan broj mina izvozila u politički nestabilne zemlje Trećeg svijeta. Poznati su primjerci pronalaska mina bivše Jugoslavije u "poljima smrti" Kambodže, Angole, ali i u nekim drugim zemljama. Široka upotreba mina u zaprečavanju cijelih prostora, pravaca nadiranja i osiguranju objekata, bila je dio strategije JNA. Stoga nije čudo da je unutrašnjost objekta na Babin Dubu, bila prilično snažno zapriječena minama. Neugledne kućice, koje kao da je netko pobacao po polju, kamuflirale su velike spremnike za gorivo koje se koristilo za potrebe bivše aerobaze Zemunik. Nekad bi se mine upotrijebile i kao protudiverzijsko sredstvo izvan čuvanog objekta, kao što je to slučaj u Babin Dubu.

- No, sve do tehničkog izvida kad su pronađene mine, ništa nije ukazivalo da je to područje minirano jer se nalazi relativno dalje, izvan same žice objekta. Nije postojala sumnja niti od strane susjeda, niti je bilo zapisnika o minskom polju. Ukupno je pronađeno devet nagaznih i četiri rasprskavajuće mine, uz stotinjak komada ostalog MES-a (minsko-eksplozivnih sredstava). Nekome će to izgledati malo, ali sjetimo se samo što može napraviti zaostali tromblon, govorio je Vidović.

Vidović je vjerojatno mislio na stradanje djece u Škabrnji od zaostalog MES-a, ali minska polja u zadarskom zaleđu vrlo se razlikuju od onih u npr. Slavoniji. Bore Vidović kaže da za minska polja u Slavoniji većinom postoje zapisnici, što je obrnuto u Dalmaciji. Ako i ne postoje zapisnici, u Slavoniji su mine postavljane nekim redom pa ih je lakše otkriti, dok je u Dalmaciji bio slučaj da gotovo svaka smjena postavlja svoje mine za osiguranje, ali bez zapisnika. To se odnosi, kaže Vidović, na neprijatelja, ali i na Hrvatsku vojsku.

- Najteži teren za razminiranje na zadarskom području je bio onaj na Velebitu, oko Vulića Dolca. Temperature su bile nesnosne, a sve se radilo "uz brig". Najopasnije područje je i danas od ceste u Paljuvu pa prema unutrašnjosti. Uz sve to u Dalmaciji, osim gelera, ubija i kamenje koje se rasprskava tijekom detonacije pa se razminiranju treba pristupiti vrlo temeljito i oprezno, kaže hrvatski pirotehničar NPA.

Kradljivci kradu živote

Vidović je upoznat s takvim minskim poljima, a u svom poslu se susreo i s tzv. minskim bunarima, odnosno slučajevima kad je jedna tenkovska mina bila naslonjena na drugu ispod sebe, kako bi se eksploziji povećala razornost. No nije neuobičajeno, kao u slučaju minskih polja u Škabrnji, da su minska polja jedne vrste štitila minska bolja sastavljena od druge vrste, koja su opet bila lukavo postavljena kako bi svojim rasporedom zavarala inženjerce koji su zaduženi za njihovo razminiranje. Vojni inženjerci doduše samo razminiraju pravce napredovanja snaga, dok civilni pirotehničari moraju 100 posto očistiti teren koji razminiraju.

Sukladno Zakonu o humanitarnom razminiranju minski sumnjiv prostor je kategoriziran u površine za razminiranje i pretraživanje. Za razminiranje je predviđeno 25 posto, a za pretraživanje 75 posto MSP-a.

Kad se definira područje razminiranja, u njega ulaze najprije strojevi za razminiranje. Potom se teren podijeli na kvadrate od 15 m, a zatim u pretragu kreću pirotehničari sa psima, pretežno belgijskim ovčarima koji su se pokazali najpogodnijima za takve poslove. Sve ipak mora proći pirotehničar s detektorom i bodalicom. Njegov rad dnevno kontrolira šef radilišta, a svaki tjedan to obavlja i kontrola Hrvatskog centra za razminiranje. Na kraju razminiranja, kontrola HCR obavlja se na slučajnom uzorku, veličine oko jedan posto ukupne površine razminirane površine. Ako se na tom uzorku pronađe, makar i jedna odbačena lovačka patrona, po pravilu postupak razminiranja se ponavlja na trošak tvrtke koja je bila izvršitelj radova.

U svemu posebno zabrinjava problem označavanja minski sumnjivog područja. Priče o nestanku tabli s natpisima "Pazi mine!", postale su pomalo otrcane. Cjelokupni MSP na teritoriju Republike Hrvatske propisno je obilježen s 14.500 oznaka upozorenja na minsku opasnost. No priča s minskim kolcima na Babin Dubu toliko slika našu stvarnost da je ona gotovo za ne povjerovati. Pirotehničari se prilikom razminiranja služe kolcima s crveno obojenim vrhovima. Oni služe za obilježavanje dokle su pirotehničari stigli s razminiranjem. No kao u pravilu, kolci postavljeni na kraju radnog dana sutradan ne osvanu. Točnije, osvanu u obližnjem susjedovom povrtnjaku, a o kolcima se klate "friški" pomidori.

- Radi se o vrlo agresivnoj osobi koja tvrdi da je u pravu. Intervenirala je policija, ali bez rezultata, a taj kolac nekom može spasiti glavu. Koliko ima slučajeva da je rečeno "evo tu se prošlo i očistilo", kad ono "odjenom" izroni mina. Ma da je rekao da mu trebaju kolci, dali bismo mu, ali ovako ih krasti s radilišta, ja stvarno ne znam kako to sve opisati, ljutio se Vidović.

Dvanaest minski sumnjivih županija

Jedna otuđena tabla košta 230,00 kuna, a kolac nekoliko puta manje. To su po slovu zakona "sitne" krađe, ali je pitanje kako taj isti kazneni zakon tretira činjenicu da se tim postupkom izravno ugrožavaju nečiji životi.

Minski sumnjiva površina na prostoru Republike Hrvatske trenutačno iznosi 997 km/2. Dvanaest hrvatskih županija je minski sumnjivo, odnosno 112 gradova i općina je zagađeno minama i neeksplodiranim ubojnim sredstvima. Pretpostavlja se da je u poljima smrti još uvijek 110.000 mina. Minsko sumnjivi prostor zagađen je i velikim brojem neeksplodiranih ubojnih sredstava, poglavito u područjima borbenih djelovanja u Domovinskom ratu i na crtama razdvajanja snaga. S druge strane, 350 do 400 pirotehničara svaki dan radi u hrvatskim poljima smrti. I kad jedan pogine, kao što je to nedavno bilo s pirotehničarem u Slavoniji, onda je to vijest za sredinu dnevnika, daleko ispod one koja kaže tko je večeras ispao iz "Kuće duhova" nazvane Big Brother. Tek od ove jeseni ide saborsko čitanje koje bi pojam pirotehničar konačno trebalo definirati u Hrvatskoj.

- Školovanje pirotehničara traje oko dva mjeseca. Prije toga treba proći rigorozan zdravstveni pregled. Plaća pirotehničara različita je od tvrtke do tvrtke i kreće se od 10 do 12 tisuća kuna. Za neke malo, a za neke, koji u Hrvatskoj imaju mirovinu poput moje majke, u iznosu od svega 1.000 kuna, to je puno novaca. Pitate me kako moja obitelj prihvaća to što sam pirotehničar? Mogu samo reći da dobro glume, rekao nam je na kraju obilaska Babin Duba Borislav Vidović.

Projekti razminiranja u Zadarskoj županiji

Osim Babin Duba, gdje je službeno ostalo za razminirati 93,1 m/2, razminirane su poljoprivredne površine Vlačina kod Zemunika Gornjeg. Površina za razminiranje iznosi 138,872 m/2. U tijeku je razminiranje Vlačine 2, površine 196,840 m/2. U općini Stanovci razminira se budući nasad maslina površine 58,156 m/2, a u Suhovarima projekt razminiranja cjevovoda površine 40,000 m/2, u stanju je mirovanja.

Tko pirotehničarima krade oznake?

Od 1990. na zadarskom području smrtno su stradale 103 osobe u 203 minska incidenta. Od 1988. i osnutka HCR-a, tj. od organiziranog civilnog razminiranja, 15 je osoba poginulo u 32 minska incidenta. Da pirotehničarima ne prijete samo mine, pokazao je baš primjer Babin Duba. Naime, nerazminiranih 93,1 m odnosi se na divlje odlagalište animalnog otpada. S obližnjeg Križa, nesavjesni mesari i ribari su promijenili lokaciju te su klaonički otpad počeli odlagati na nimalo skrovitom mjestu uz put. Uz sve to, pirotehničari NPA su u posljednji tren upozoreni da je to područje posuto otrovom protiv čagljeva pa su u ovoj tvrtki odlučili da ga neće razminirati, pa i zbog opravdane bojazni od zaraze. Nedaleko otud, kojeg li paradoksa, policija uredno kontrolira i naplaćuje kazne za brzu vožnu na cesti, podaljoj od naselja, ravnijoj nego obje piste zadarske Zračne luke. Pitanje je koliko su zasjeda i patrola obavili na Babin Dubu kako bi uhvatili mesare i kradljivce kolaca za razminiranje.

Konvencija o zabrani protupješačkih mina

Republika Hrvatska nije proizvođač protupješačkih mina. Pretpostavlja se da su joj zalihe mina (koje potječu iz ratnog plijena) relativno male, "svega" oko 160.000 mina. Na to se može dodati i 40.000 dijelova mina. Zbog toga je, a i na temelju vlastitih iskustava, Hrvatska među prvima potpisala i ratificirala Konvenciju o zabrani protupješačkih mina na temelju deklaracije iz 1996. iz Otawe.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno