Mili Bože, u što se ovo pretvorilo?

Slika korisnika admin

BRADATI I TAMNOPUTI KOŠARKAŠI

Otkako smo od košarkaške velesile postali "žnj" kategorija, tj. otkada više ništa ne značimo (a to je već dulji niz godina), rijetko kada pratim taj sport, tako da sam tek slučajno, okrećući programe, saznao da se održava Svjetsko prvenstvo. Utakmica je polufinalna, a igrali su Francuzi i Srbi. Što je tu zanimljivo za pisanje? Pa to što, da mi spiker nije rekao o kome se radi (tj. da nisam čuo himne), ja bih pomislio da su u pitanju neke sasvim druge zemlje. Zašto? Zato što po izgledu igrača nikako ne bih mogao zaključiti da se radi o dvije (kako tako) europske zemlje.

Prvo Srbi. Oni su izgledali sasvim neobično, tj. neobično za nekoga tko živi u Europi ili ja dugo nisam putovao pa su se u međuvremenu neke stvari izmijenile. Naime, svi su igrači, osim dvojice pustili brade. Radi li se o oblikovanim bradicama od par milimetara, ili o isposničkim bradurinama iza kojih se teško može vidjeti lice, to je manje bitno. Činjenica je da su izgledali kao da dolaze iz neke islamske zemlje u kojoj se mladež naglo vjerski osvijestila. Moram priznati da sam i ja u par navrata imao bradu i brkove, ali nikada nisam izdržao dulje od par tjedana (osim, naravno, kod prošlogodišnje pobjede u natjecanju za "Najljepši brk Zadarske županije". He, he, he) jer je to strašno mučenje i nikako mi nije jasno kako netko s time na licu može još igrati i košarku. Što se tiče Francuza, oni su pak sve tamniji i tamniji. Da se razumijemo. Odmah se ograđujem od bilo kakvog rasizma i brojanja krvnih zrnaca ili pigmenata, ali činjenica je da inače nacionalno isključivi Francuzi sve više izgledaju kao reprezentacija Alžira ili Maroka. Uostalom, tko im je kriv. Zar su mislili kolonizirati pola Afrike, a poslije se pak praviti da ih se to ne tiče?

RELJA BAŠIĆ I IVICA VIDOVIĆ KAO ZAGREBAČKI FAKINI

Lijepo je što nam HTV često emitira stare domaće filmove pa smo tako u prošli ponedjeljak mogli gledati i "Kužiš stari moj" po knjizi Majdakovoj, film koji izvanredno prikazuje polusvijet grada Zagreba ranih sedamdesetih. Sve je tu super i priča i režija, a i gluma. Svi glume odlično (osobito Zdenka Heršak), osim dva najpoznatija i inače najbolja glumca. Ivica Vidović uistinu fantastično glumi sve uloge, osim uloga ovakvih tipova i to što govori "kužiš" i "kaj" nije dovoljno da bi bio uvjerljiv. A još kada znamo da je on tu kao neki boksač, ispada još neuvjerljivije. Relja Bašić je dušu dao za uloge intelektualaca, političara, privrednika i finoga gospodina, ali kada glumi sitnog švercera-propalicu... Jednostavno ne ide pa ne ide. Ne pomaže ni neuredna brada ni ofucano odijelo. Zato je tu izvrsni Mile Rupčić, student - karataš koji, kada mu dođu gosti, ne zna da li da im na gramofonu pusti nove Stonese ili Ten years After. Možete li zamisliti da su u to doba u Zagrebu slušali takvu muziku? Zna se što bi danas slušali, kako ovi iz polusvijeta, tako (na žalost) i neki studenti. Mili Bože, u što se ovo pretvorilo?

LJETNE TELEVIZIJSKE RADOSTI ZA KUPAČE - NAJEZDA MORSKIH PASA LJUDOŽDERA I DUGIH VODENIH NEMANI

Ovakvu smo situaciju, ako me pamćenje ne vara, imali i prošle turističke sezone. Netko se pametan sjetio da preko ljeta treba emitirati "ljetne" filmove, a pošto se, kao što nam je svima poznato, u Hrvatskoj smiju emitirati samo američki filmovi, tako smo opet imali pravu najezdu morskih pasa ljudoždera. Bilo ih je raznih. Od onih s normalnim navikama i izgledom pa sve do raznih mutanata s dvije glave, deset redova zubi i radioaktivnom bodljikavom grbom i prapovijesnih nemani koje su iznenada izronile iz nekih pukotina na dnu oceana i sada jedu nedužnu čeljad, izlaze na kopno, prevrću automobile i čine razne druge, za ribe, malo neobične opačine. Ipak, moram biti pošten i priznati da nam nisu servirali samo opasne morske pse. Bilo je tu još beštija. Pirana, krokodila, barakuda i svih drugih umiljatih bića, kojima je zajedničko to da vole jesti ljude, kako pod vodenom površinom, tako i prilikom kratkih, ali sadržajnih, izlazaka na kopno. Sreća je ipak, što turisti koji dolaze na našu obalu ne gledaju domaće televizije.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno