DOLAZI DIVA Danijela Martinović: "Počeci moje samostalne karijere vezani su isključivo za Zadar fest na kojem sam otpjevala dvije od mojih najvažnijih pjesama: »Zovem te ja« i »Što sam ja, što si ti«

Slika korisnika mkvanja
S koncertom »Neopisivo« 25. rujna u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar
Ideja novoga zvuka već se godinama vrti po mojoj glavi i moja je velika želja koja se sada i realizirala. Novi pristup, nove glazbene podloge, drugačiji instrumenti: kontrabas, violina, harmonika, udaraljke, klavir, gitara i klarinet. Posebno me raduje što se cijela ideja sljubila s ovom divnom pričom koju radim sa Zakladom »Hrvatska za djecu«, ističe Danijela
Mario POJE/Marko LORENZO
Sve najljepše stvari u mom životu dogodile su se zapravo spontano

Za tjedan dana zadarski će teatar ugostiti jednu od najvećih pop zvijezda u zemlji – Danijelu Martinović. Pod sloganom »Novi zvuk, novi doživljaj, drugačija od svih« splitska će pjevačica na scenu donjeti svoje hit pjesme u nešto drugačijem aranžmanu, ponosna, kako ističe, što će na pozornici biti čak sedam za pop koncerte i ne tako uobičajenih kombinacija instrumenata: kontrabas, violina, harmonika, udaraljke, klavir, gitara i klarinet. »Nova« će Danijela publici ponuditi stoga novi zvuk, a njeni će poklonici imati priliku ne samo uživati u nastupu zvijezde neraskidivo vezane, kako sama kaže, još od prvih dana svoje samostalne karijere za Zadar kroz Zadar fest, već će biti u prilici i pomoći potrebitima s obzirom da je koncert dio zaklade »Hrvatska za djecu«. Pred dolazak u Zadar s pjevačicom razgovaramo o pripremama za nastup, o značaju koncerta, o dobrotvornom aspektu i nekim drugim po život važnim »sitnicama« poput ljubavi i prijateljstva.

Vaša aktualna turneja ima slogan »Novi zvuk, novi doživljaj, drugačija od svih«. Znači za tjedan dana nas očekuje nešto što do sada nismo vidjeli od vas?
-S ponosom mogu reći - da. Ideja novoga zvuka već se godinama vrti po mojoj glavi i moja je velika želja koja se sada i realizirala. Novi pristup, nove glazbene podloge, drugačiji instrumenti: kontrabas, violina, harmonika, udaraljke, klavir, gitara i klarinet. Sedam instrumenata i moje su želje ostvarene, a posebno me raduje što se cijela ideja sljubila s ovom divnom pričom koju radim sa zakladom »Hrvatska za djecu«.

Uvijek vodi srce

Kako je došlo do suradnje sa spomenutom zakladom?
-Prije nekoliko mjeseci upraviteljica Zaklade Renata Gubić i Toni Dabinović, PR, nazvali su me i rekli da bi voljeli da se odazovem pozivu i otpjevam koncert u dvorani Vatroslav Lisinski te da će cjelokupan prihod od koncerta biti upućen Zakladi koji će dalje određivati po potrebama kuda će preusmjeriti sredstva. Potreba je nažalost mnogo pa sam objeručke odmah prihvatila prijedlog i predložila im da to ne mora biti samo jedan koncert. Sve najljepše stvari u mom životu dogodile su se zapravo spontano, bez puno promišljanja, bez kalkuliranja. Uvijek me vodi srce, a tako je bilo i ovaj put.

Često imamo priliku čuti kako su i dobrotvorni koncerti tek promocija izvođača i da kada se sve zbroji i oduzme malo toga ostane u »džepovima« onih kojima su sredstva namijenjena. Recite nam zašto bi, kada stavimo po strani užitak odlaska na vaš koncert, netko trebao kupiti kartu i pomoći baš toj spomenutoj zakladi?
- S istom mišlju kojom sam završila prethodno pitanje započet ću i ovaj odgovor: slušajte svoje srce, ono vas nikada ali baš nikada neće prevariti. Pomoći se može na razne načine, potrebitih ima svugdje, bitno je da ne stojimo sa strane i oglušujemo se na potrebe drugih i okrećemo glavu kao da se to nas ne tiče. Važno je pokrenuti se. Zamislite da svaki dan svaki pojedinac napravi samo jedno malo djelo ljubavi. Kad kažem malo mislim da uopće ne mora biti vidljivo nikome osim vama i onome kome ste pomogli. To je nešto što nema cijenu. Kada učinite nešto dobro ne morate nikome ništa reći no vaša duša svjetli toliko da sam uvjerena da se vidi i s Mjeseca. Vjerujte mi na riječ probala sam. Usput sam i javna osoba koja stoji pred ljudima pa volim tu priliku ponekad iskoristiti da pozovem ljude da zajedno napravimo nešto. Zajedništvo je moćno, a zajedništo u ljubavi nepobjedivo. Zato je potrebno koncentrirati se na rješenje, a ne na problem, na vjerojatno, a ne na nemoguće. Za mene nemoguće znači samo da to nitko do sada nije uspio što ne znači da baš netko od nas neće biti upravo »taj/ta« koji će promjeniti sve, koji će potaknuti nešto, koji se zapravo – usudio.

Svatko je unikat

Do sada ste u sklopu te turneje već nastupali. Imate li konkretnih saznanja što je s prikupljenim sredstvima?
- Uz zaista ozbiljan trud i posvećenost velikog broja ljudi i partnera koji su stali uz nas — Narodni radio, Jutarnji list, Gloria, Muller - budi moje Sunce, Radix, Nova-rent-a-car kao i brojni pojednici uspjeli smo realizirati tri koncerta. Završni koncert je u Zagrebu 24. listopada, a ako nam se ukaže prilika i mogućnost da ih bude još, ako nam se putem jave ljudi koji će nam pomoći da održimo još koncerata, nadamo se lijepom rezultatu nakon kojeg ćemo podvući crtu.

U sloganu za turneju je i jedna zanimljiva konstatacija - drugačija od svih. U svakom slučaju povod za neizbježno pitanje: što to čini Danijelu drugačiju od svih - njenim riječima?
- Svaki čovjek je unikat. Jedan, jedinstven i neponovljiv. Molim vas pročitajte nekoliko puta ovu rečenicu i tako započinjite svaki svoj radni dan - jer vi jeste - unikat. Kada mi je Toni Dabinović poslao prijedlog plakata i slogana koji bi bio u podnaslovu jako mi se dopala ideja. U ovom slučaju - drugačija od svih, koristimo zato što kroz koncert osim
pjesmama vodim ljude i djelovima poezije. Ali samo malim odabranim djelovima. To je kombinacija koja je drugačija; novi zvuk i poezija iz knjige poezije »Šalabahter života« koju sam sama napisla.

Iako ste mi već donekle odgovorili na pitanje – drugačija od svih, očekivao sam odgovor koji će ići u smjeru dugotrajnosti vaše karijere. To je kliše pitanje no također neizbježno - na koji je način Danijela uspjela opstati tako dugo na sceni i održati se na vrhu?
- Iskreno - nemam pojma. Nema tu nekog posebnog recepta za dugovječnost na sceni. Jer da ga ima svi bi ga primjenjivali. Jednostavno volim pjevati, oduvijek sam voljela. Bila sam jako sramežljiva, znam da zvuči nemoguće ali stvarno jesam. Kada bih se popela na binu to bi jednostavno nestalo. Skakala sam, pjevala, komunicirala s publikom, a nitko me nikada tome nije podučavao. To nosim u sebi, s tim sam se rodila. Kada sam imala 15 godina ljeti sam znala doći na Prokurative gdje su moji prijatelji svirali prave ljetne gaže, znate ono ljudi se šeću, sve vrvi i miriše na kokos kreme za sunčanje. Znali su me bez ikakve najave i probe pozvati na binu da otpjevam nekoliko pjesama i baš uvijek dogodila bi se ista stvar, pred binu bi se u roku nekoliko minuta skupilo nekoliko stotina ljudi koji su oduševljeno pljeskali a znali su i skandirati. Zašto? Imala sam samo petnaest godina, bez pjesme, bez PR-a, bez managera. Samo sam voljela pjevati. Potpuno isto kao i danas. Volim pjevati i da mi se nikada nije dogodila popularnost ja bih s jednakom ljubavlju pjevala.

Ipak, puno je kolegica zaigralo na kartu sličnu vašoj no malo ih je i uspjelo u tom naumu. Iskreno, kako ste reagirali i reagirate kad se pojavi neko novo lice na sceni. Sjećam se jednog filma gdje jedna glazbena zvijezda, ugledavši svoju mlađu verziju, daje nalog svojim ljudima - ne želim tu malu vidjeti u gradu! A vi, kakvi su odnosi među kolegicama, pogotovo na vrhu?
-Zamislite kako bi to izgledalo da se zvijezde na nebu naguravaju i da kaže jedna drugoj - sram te bilo kako možeš više i bolje i jače sjati od mene. Ma kako si se samo to usudila, sad ću te zabraniti, ugasiti! Vjerujem da ste se nasmijali i trebate jer to je zaista tako. Ima mjesta za sve i svakoga i to jako puno mjesta da se potpuno izrazimo i da ostavimo trag. Zato i postojimo. Problemi nastaju onda kad poželimo ono što ima netko ili kad netko poželi ono što imamo mi. Samo iz pozicije straha od toga da bi nam netko mogao nešto ukrasti, nešto što, po našem mišljenju, samo nama pripada, mogu se dogoditi takve misli iz kojih se rađa takav stav. Nitko ne može stati na ničije mjesto zato i nema straha samo se toga treba prisjetiti i ne dati se zavarati u ovim vremenima gdje imputi destabiliziranja pojedinca dolaze sa svih strana. Recite mi kome treba sretan, ispunjen i zadovoljan čovjek kojem ne možete ništa podvaliti i ničim ga ni kupiti ni zastrašiti?

Dueti za roman

S kim se družite na estradi?
-Zapravo nemam nikoga s kime sam u lošim odnosima no ima onih s kojima se intenzivnije družim poput cijele obitelji Huljić pa nakon njih i Jole, a s Kekom iz Magazina godinama ljetujem. Doris često kod mene prespava u Zagrebu.

Kažu da su muškarci lakši za suradnju. Vi ste pjevali, među ostalima i s Halidom kao i s Kemalom. Kako je bilo surađivati s njima, čega se sjećate kao dragocjene uspomene?
- Moram malo nadopuniti vašu pretpostavku i reći - meni je lijepo raditi s ljudima. Važno je da je čovjek čovjek. Imala sam suradnje i s neki divnim ženama. Kad malo bolje razmislim velika sam sretnica. Zamislite imam duet s Kemalom Montenom, Halidom Bešlićem i neponovljivim Arsenom Dedićem. Arsen potpisuje tekst jedne od mojih najdražih pjesama »Za tebe rođena«, a za jednu priliku snimili smo je u duetu. Kakvo iskustvo. Mogla bih o tome napisati roman (smijeh). Kemo je bio jedna nepodnošljiva lakoća postojanja, a s Halidom sam čak bila i na ćevapima (smijeh). Kemo me je naučio jednu vrlo bitnu lekciju rekavši mi: Danijela, znaš li zašto imam toliko pjesama koje ljudi znaju, a bilo je albuma i pjesama koje uopće nisu prošle onda kada su snimljene već čak i do nekoliko godina kasnije? Ako ti vjeruješ u pjesmu nikada nemoj odustati od nje, nikada! Ona je tvoja, tvoj odabir, tvoja je duša u njoj zato neumorno na svakom koncertu uči publiku pjesme do kojih ti je stalo, a koje oni ne znaju, vidjet ćeš da će s vremenom baš te pjesme postati omiljenije od mnogih koje su prošle na prvu. I bio je u pravu. To je jedna od najvažnijih stvari koje sam naučila.

Dueti su najčešće hit pjesme. S kim biste rado napravili duet i ako je riječ o prepjevu koju biste pjesmu rado obradili? I domaću i stranu.
-Uvijek kada razmišljam o duetima vodi me ideja o dobroj suradnji, o kompatibilnosti dvoje izvođača a ako se pogode vibracije i manje dobra pjesma postane hit. Ima par ljudi s kojima bih voljela zapjevati a privlače me nenapadni, mirni, jednostavni i najvažnije sebi vjerni i dosljedni u tome. Na mom Youtube kanalu uskoro ćete imati priliku čuti dvije obrade (domaću i stranu) i baš vam hvala što ste postavili to pitanje. Jedna pjesma je »Ne klepeći nanulama« koju pjevam u potpunosti a capella i koja je poklon mojoj majci (nadam se da neće ovo pročitati dok ne snimim video (smijeh)). Druga je »Fields of gold« od Stinga koju pjevam samo uz gitaru koju maestralno svira Zoran Mišolongin. Obje pjesme otpjevane su u jednom dahu, bez ponavljanja i meni osobno mnogo znače.

Bol kao filter

A duet s Grašom, što kažete na to, kada ćemo to vidjeti? Eto i ako nećemo, napišite mi, koji bi svjetski hit bio dobar za vaš dugo očekivani duet?
-Petar smo se i ja davno dogovorili kako nećemo petljati poslovno i privatno ili ćemo to raditi u najminimalnijem obliku zato nikada i nismo snimili duet.To nam je nekako čudno ali zato naši prijatelji na svakom druženju čuju nešto novo što zajedno otpjevamo i to se uvijek dogodi spontano. Na koncertu koji će biti u Lisinskom 24. listopada Petar mi je jedan od gostiju i za tu priliku spremamo jedno lijepo glazbeno iznenađenje.

Nego, kada smo već na ljubavi, kako tu stvari stoje, ipak već ste godinama u vezi, sigurno se nešto promijenilo u odnosu na početak pa vam više »Petar ne donosi doručak u krevet«?
-Polako i potpuno neprimjetno vrijeme koje smo proveli zajedno već se broji u desecima godina. Još uvijek mi zvuči nevjerojatno kad na to pomislim, a zaista mi se čini da smo se upoznali prekjučer. Imamo po dvadeset godina više i bilo bi potpuno neprirodno da se ponašamo isto jer kroz to smo vrijeme putovali zajedno, učili, spoznavali svijet, rasli, a to je najvažnii segment ljubavi - da su vam dlanovi, bez obzira na sve okolnosti i promjene, uvijek jedan u drugome. Bitno je da gledate u istom smjeru pa ako jedan i posustane, posrne ili zastane drugi ga pridrži ili povuče. Doručak u krevetu je lijepa pjesnička metafora no meni nekako više znači zadnji zalogaj podijeliti na pola.

Neki pjevači/ce, umjetnici..kažu da im je bol potrebna da dobiju inspiraciju, da se izraze, da iznesu kroz glas, kroz umjetnost svoju »muku«, a neki kažu da im je potrebno pozitivno okruženje, stabilnost da bi stvarali. Kakav ste vi tip, što vas pokreće?
- Stvar je karaktera onoga koji stvara. Smatram da je bol ipak najsnažniji filter pa kad kroz taj filter prođe riječ, ton, potez na slikarskom platnu, nešto u tome ima neku neobjašnjivu snagu.
Bol generira jedan poseban izražaj naše dubine koji ništa drugo osim nje same ne može.

Zadar u srcu

Kaže mi bivši glavni urednik Zadarskog lista da ste svojedobno pjevali i na našem izboru za najljepše maturante u Saturnusu. Bilo je to davno, izbor već nemamo godinama, no vjerujem da su vaša sjećanja ne nužno na taj nastup nego na neke druge nastupe u Zadru svježa. Što nam možete reći - što povezuje zadarsku publiku i splitsku pjevačicu, kakav je to odnos?
- Vi nemate pojma koliko mi je Zadar u srcu, ali stvarno, najstvarnije. Počeci moje samostalne karijere povezani su isključivo za Zadar i Zadar fest na kojem sam otpjevala dvije od desetak najvažnijih pjesama u mojoj karijeri: »Zovem te ja« i »Što sam ja, što si ti«, a publika je uvijek jednostavno nevjerojatna. Sjećam se da se ničem nisam toliko radovala kao Zadarskom festivalu jednako kao i cijeli bataljon mojih prijatelja koji su išli s mnom i na festival i u Saturnus u kojem sam nekoliko puta pjevala. Uspomena je puno, i na događanja kao i na ljude kojih je puno dragih poput Tanje i Igora Blaslova koje sam upoznala prije dvije godine kada sam pjevala baš u HNK Zadar na koncertu koji su oni organizirali, a sredstva od koncerta išla su Hrvatskoj udruzi leukemije i limfoma Zadar. Ti ljudi su biseri. Čistog srca nesebično i danonoćno pomažu na mnoge načine. Jako smo se zbližili i sada ne mogu zamisliti dolazak u Zadar bez da se vidimo, a ponosno su mi poslali i ulaznice koje su kupili da mi pokažu da su tu, uz mene, u blizini. Za mene ne postoji više. Od dobrog stabla može doći samo jednako dobar plod pa sam tako upoznala i njihovog sina Marka Lorenza i odmah prepoznala njegov nejvjerojatan talenat za fotografiju. Naslovnu fotografiju koja prati cijelu priču vezanu za turneju potpisuje upravo Marko a nas dvoje spremamo još »puno, puno lipih stvari ».

Osim ove turneje, što donose zimski dani, što još pripremate?
- Upravo sam u studiju i završavam snimanje albuma »Neopisivo« u kojem sam izabrala čak 17 pjesma koje je producent Tomislav Modrić rearanžirao u novo ruho. Kada su ljudi čuli kako to novo ruho zvuči, bili su toliko oduševljeni pa su me stalno propitkivali gdje mogu kupiti taj nosač zvuka pa sam se odlučila i snimiti ga. Na tom CD-u će biti i nova pjesma u kojoj sam po prvi puta koautor i melodije i teksta sa Zoranom Mišolonginom. Uskoro izlazi i reizdanje moje prve knjige poezije »Šalabahter života« kao i druga knjiga poezije. Pripremam i jedan lijepi napitak s jednom velikom tvrtkom, radim i redizajn sve tri slikovnice o Anđelu Mala Dama koje će biti uvezene u jednu knjigu. Ima toga (smijeh), stvaram, kreiram, igram se, igram... Sretna sam.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno