Nema više da nema – konkurencije!

– Ja sam takav da ću baš uvijek ići do kraja, do zadnje kapi krvi, ali ako trebam na klupu, nema problema. Nisam samo ja u momčadi i mi svi tako mislimo, pa je to naša velika vrijednost – kaže Juby Johnson
Već su početne tri utakmice u novoj sezoni pokazale da pojedini igrači Zadra igraju zrelije nego u prošloj ili u prethodnim sezonama. Nije to slučajnost. Dapače, to je logična posljedica niza okolnosti od kojih svaka ide na ruku tim igračima, ali i donosi korist za momčad. Za dva primjera najbolje je uzeti Roka Stipčevića i Juliusa Johnsona. U ulozi graditelja igre Stipčević je napravio korak od sedam milja, kao i Johnson u ulozi krila. Obojica su svoje uloge obogatila novim sadržajima, ali su i znatno obojica podigla kvalitetu u svemu onomu što njihove uloge čini i posebnima i sastavnicom momčadske igre.
Sazrijevanje
Sazrijevanje igrača dugotrajni je postupak koji ima svoje faze. Stipčević je u momčadi dosta dugo i prolazio je razna iskušenja, a očito je da je iz svakog izlazio jači.
– U svakoj sezoni nešto sam naučio, skupio iskustva i izvlačio korist iz toga što smo više ili manje na treninzima imali dobre suigrače. Nastupi na utakmicama su posebna priča, na jakim utakmicama od velike važnosti i iz svega toga čovjek može profitirati. U prošloj sezoni puno mi je značilo što sam trenirao s Brewerom, u ovoj je tu Dixon kao čovjek koji ima što pokazati – govori Rok.
Nije dobro kad bi se zanemarila konkurencija koja vlada na svakom od mjesta u momčadi.
– Naravno da je sad stanje takvo da i u kratkom intervalu na parketu igrač može dati maksimum. To svakom od nas donosi kvalitetu, a kad se sve to zbroji onda je na koristi momčad.
Nekad se govorilo da jedan graditelj igre ne trpi konkurenciju, da je zbog nje nervozan, itd.
– Kod nas danas nije tako. Da možemo funkcionirati i obojica na parketu, vidjelo se. Ako loptu kontrolira Dixon, ja trebam raditi i napraviti nešto drugo. I obrnuto. Dobro je što obojica možemo ući u niz poentiranja, pa i s trice, ako to okolnosti traže. Niti ja gledam samo na to koliko sam dao poena, niti on. Ako trener odredi da je samo jedan od nas dvojice na parketu, opet dobro. Na koncu, tu je i Toni Prostran i za njega vrijedi sve što i za nas.
Premda Julius Johnson ima veliku minutažu, a on ju i zavrjeđuje, pozdravit će konkurenciju.
Konkurencija
– Ne samo pozdraviti, nego i poželjeti da bude što jača. Kad je tako, a kod nas je, onda će trener uvijek moći izabrati onoga tko u datom trenu može puno uraditi. Ja sam takav da ću baš uvijek ići do kraja, do zadnje kapi krvi, ali ako trebam na klupu, nema problema. Nisam samo ja u momčadi i mi svi tako mislimo, pa je to naša velika vrijednost.
Danas je Johnson svoj učinak podigao u svim elementima. Nije više igrač za kojega se može reći da mu je obrana sjajna, a da u napadu šepucka.
– Preuzimam odgovornost. Vidi se po broju poena, po broju ispucanih lopta da sam u tomu otišao naprijed u odnosu na prvu, drugu i dio treće sezone u Zadru. Naravno da odgovornost u šutu treba postojati, kao i odgovornost u drugim elementima. Nije momčadski igrač onaj tko sam pogađa, a u obrani ne uradi ništa.
I Rok i Juby slažu se da je Zadar u prvim trima utakmicama u ovoj sezoni pokazao obilježja momčadi koja s pravom pretendira na dobra sportska postignuća.
– Možda smo i mi sami bili malo prema sebi nevjerni Tome zato što je momčad drugačija, što je otišlo puno igrača i puno ih je došlo. No, mi smo u početku složili veoma pozitivno ozračje u čemu doslovce sudjeluje cijeli grad. Navika dolaženja na košarkaške utakmice, kako smo vidjeli, proširila se veoma brzo i sve ono što mi trebamo jest da uvijek, baš uvijek, odigramo muški, tipično zadarski – reći će Rok.
Za Johnsona nema puno dvojba oko toga što bi ova momčad trebala pokazati.
– Ne smijemo se upustiti u špekulacije, u mudrovanje. Igru treba još malo poboljšati u nekim stvarima i treba samo igrati, igrati… Svi vjerujemo da će ova sezona biti lijepa i da će lijepo i završiti.
Navijači isto.