Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Ne žalim što sam otišla iz Hrvatske, opet bih to učinila

Autor: Valentina Mlađen

17.10.2012. 22:00
Ne žalim što sam otišla iz Hrvatske, opet bih to učinila

Foto: Zvonko KUCELIN



Nije mi bilo teško otići jer sam ja to htjela, ali sjećam se da su drugi mislili da sam poludjela, mama i tata posebno, jer ostavljam siguran posao. Ali tada sam osjećala da je prerano da se “ugnijezdim” i smatrala sam da to treba doći u nekom kasnijem razdoblju u životu
Magdalena Skoblar živi svoj san, ali i san mnogih mladih visokoobrazovanih ljudi u Hrvatskoj – otišla je vani i krenula putem uspjeha. Nakon što je diplomirala i magistrirala na Sveučilištu u Zagrebu, četiri godine Skoblar je radila na Odjelu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, a 2006. godine otišla je u Englesku na doktorat koji je uspješno obranila prije godinu dana na temu “Ranoromanička skulptura u Hrvatskoj”.
– Sve je počelo sa stipendijama. Uvijek su me zanimale strane zemlje. Dok sam radila na faksu išla sam na par stipendija u Italiju, Englesku, i tamo bih ostajala po par mjeseci na razmjenama, kaže Magdalena. Jedna od njih bila je dvomjesečna stipendija u Yorku. Po isteku stipendije profesorica koja je Magdaleni bila mentorica predložila joj je da upiše doktorat na University of York što je nedugo potom i učinila. Za vrijeme pisanja doktorata Magdalena je određeni broj sati predavala na sveučilištu, a angažman je zadržala i nakon što je doktorirala.
Pronašla karijeru, ali i ljubav
– Jedna od tri stipendije koje sam dobila za svoj odlazak na doktorat u York bila je i držanje nastave određen broj sati. Nakon što sam doktorirala i dalje držim nastavu par mjeseci godišnje. A tu je i taj Paul kojeg sam tamo upoznala, i tako sam ostala, kaže Magdalena koja je u Engleskoj pronašla i ljubav.
U Englesku je Magdalena odlučila otići u trenutku kada je u Hrvatskoj već gradila znanstvenu karijeru i bila zaposlena na Sveučilištu. Danas, kad razmišlja o tome, kaže kako bi baš sve napravila isto.
– Nije mi bilo teško otići jer sam ja to htjela, ali sjećam se da su drugi mislili da sam poludjela, mama i tata posebno, jer ostavljam siguran posao. Ali tada sam osjećala da je prerano da se ‘ugnijezdim’ i smatrala sam da to treba doći u nekom kasnijem razdoblju u životu. Činilo mi se da je u tom trenutku to najbolje rješenje za mene i još uvijek mislim tako.
Život u Engleskoj, kaže Magdalena, dosta se razlikuje od života u Hrvatskoj. Jedno je ipak, ističe, svagdje isto, a to su studenti. No, odnos znanstvene zajednice prema akademskom radu bitno je drugačiji.
– Studenti imaju sličan stav prema životu, žele izlaziti, družiti se, biti mladi, ali znanstveni rad se ipak razlikuje. Najveća razlika je to što se u Engleskoj, ali i u Skandinaviji i u Americi više potencira kritičko razmišljanje. Studenti su natjerani da razmišljaju o tekstovima, temama i problemima s kritičkog stajališta. Mislim da se kod nas još uvijek više potencira reprodukcija znanja. No, na kraju krajeva, uvijek je na studentu hoće li to iskoristiti ili neće.
U Engleskoj se za sve vade rokovnici
Skoblar je doktorirala prošlo ljeto te za sada još uvijek radi na prezentaciji svoga doktorata. Čeka recenzije, nekoliko radova poslala je u časopise, a poslala je i prijedlog izdavačima za knjigu.
– Bez publikacije, dakle, bez te prve knjige nakon što doktoriraš tamo nemaš šanse za zaposlenje. Ujedno, veća je i konkurencija. Naravno, kriza i nedostatak novaca, osobito za humanističke znanosti, nisu zaobišle ni Englesku, kaže Skoblar.
Dolazak u Englesku za Magdalenu je bio kulturni šok, kao i Paulu prvi dolazak u Hrvatsku jer radi se o, kako kaže, potpuno drugačijem mentalitetu.
– U Engleskoj su ljudi zapravo zatvoreniji. Oni su jako ljubazni, svi će vam pomoći, ali puno je teže naći prijatelje, doći do stupnja u odnosu da vas pozovu kod sebe doma na večeru ili kavu. Sve se unaprijed dogovara, za sve se vade rokovnici. Bio mi je to veliki kulturni šok, kaže Magdalena prisjećajući se svoje prve godine u Engleskoj koju je provela više-manje sama u svojoj sobi između obaveza i predavanja.
Iako vjerojatno većina Hrvata misli kako Englezi stalno piju čaj te da u Engleskoj neprestano pada kiša, stereotipi s kojima je tamo otišla i Magdalena, ubrzo su se pokazali istinitima samo u televizijskim serijama i filmovima.
Naučiti cijeniti svoju kulturu
Grad York u kojem živi otprilike je veličine Splita, no u njemu se uvijek nešto događa, a posebno je na cijeni kultura koju grade ne samo profesionalci nego i brojne amaterske skupine.
S obzirom na to da u Yorku još uvijek nema stalno zaposlenje, uz vikend posao, Magdalena radi na svojoj znanstvenoj karijeri. Od ponedjeljka do četvrtka radi na strategiji znanstvenog uspjeha, piše radove, prijavljuje se i priprema znanstvene skupove, istražuje, a bavi se i prevoditeljstvom.
O povratku u Hrvatsku zasad ne razmišlja, prvo će se pokušati probiti u engleskoj akademskoj zajednici.
I dok je Magdalena zaljubljena u Englesku, Paul je zaljubljen u Hrvatsku, osobito zadarsku hranu i vrijeme, a već je počeo učiti i hrvatski te ne bi imao ništa protiv selidbe u Zadar.
Da ima priliku vratiti vrijeme, Magdalena ne bi dvaput razmišljala prije nego bi se odlučila na iste korake. Mladim ljudima savjetovala je da i sami putuju i odlaze na studentske razmjene.
– Mislim da je za mlade ljude odlično da idu van, bilo gdje, jer biti dio druge kulture i naučiti, na kraju krajeva, cijeniti svoju kulturu, nešto je najviše što mogu dobiti, poručila je Magdalena.
– Mogućnosti ima više nego ikad, treba ih samo iskoristiti, zaključila je.


 GRADO SE “PONAŠAO” KAO ZADAR U SREDNJEM VIJEKU


Magdalena Skoblar u Zadar je došla kao predavačica u sklopu međunarodnog znanstvenog skupa o Aachenskom miru tijekom kojeg je govorila o skulpturama iz talijanskog gradića Grado u blizini Venecije.
– U vrijeme srednjeg vijeka Grado je bio jako važan gradić na tim prostorima jer se ponašao jako slično Zadru. Čitav taj prostor gornjeg Jadrana imao je slične interese između dviju svjetskih velesila i to mi je bilo zgodno kao usporedba, rekla je Skoblar koja je tijekom jedne od stipendija bila i na sjeveru Italije.