Svečanost povodom 90. rođendana Slavka Govorčina

Slika korisnika valentinam
U počast živuće legende čakavskog pjesništva
Na kraju je bilo predviđeno da koju kaže i sam slavljenik no nije mogao. Vidljivo ganut, Govorčin se ustao i tek prozborio: ja ne znam govoriti, ne mogu. No, kako se moglo vidjeti, nije ni trebao, ono što osjeća, ono što misli je već bezbroj puta rekao svojim pjesmama
Arif SITNICA
Na proslavi 90. rođendana Slavka Govorčina u MAS-u okupilo se mnoštvo Zadrana

 Dvorana Muzeja antičkog stakla Zadar bila je pretijesna prekjučer navečer da primi sve zainteresirane za književnu večer, u organizaciji Društva hrvatskih književnika, zadarskog ogranka, u čast 90. rođendana maloiškog književnika Slavka Govorčina. Autoru cijenjenih čakavskih literarnih djela okruglu su obljetnicu došli čestitati brojni poklonici njegovog književnog opusa, u najvećoj mjeri s njegovog rodnog Iža.

Program je uključivao recitiranje/čitanje njegovih djela kao i nastupe HPGD-a Zoranić pod ravnanjem dr. sc. Tomislava Košte te klapa Galija i Slanac.

Okupljene je pozdravio ravnatelj MAS-a dr.sc. Ivo Fadić, naglasivši, između ostalog, kako je ugodno iznenađen gužvom, tolikim odazivom na događanje.

Pjesnika, književnika, zapravo, kako mu znaju reći – živuću legendu čakavskog književnog izričaja, predstavio je predsjednik zadarskog ogranka Društva hrvatskih književnika Robert Bacalja, kratko rezimiravši njegov životni i profesionalni put, zadržavši se na onim najvažnijim detaljima, istaknuvši kako je Govorčin, uza sve ostalo, i književnik pokretač obnove čakavske lirike na ovom području.

- Slavko je napisao niz antologijskih pjesama od kojih su neke i uglazbljene, držeći se centralnog motiva svog stvaralaštva – života otočana, onakvog kakav je, bez idealiziranja, rekao je Bacalja.

A kakav je život na otoku moglo se jasno zaključiti nešto kasnije kada su na red došli Ana Trninić, Zvonko Sutlović, Edita Govorčin-Ćurko, Milena Dundov i Đovani Matešić Jeremija koji su čitali njima drage Govorčinove pjesme i priče, upotpunjujući svoj nastup i anegdotama vezanim za druženje s književnikom.

Praćeni glasnim pljeskom, smjehom, no i pokojom suzom ganutih posjetitelja/ica, vezanih za Govorčina, vezanih za njegove riječi, za uspomene, za Iž, za život kakav je nekad bio, prezentatori, zapravo Slavkovi prijatelji, vrlo su upečatljivo okupljenima približili njegov profesionalni opus.

Na kraju je bilo predviđeno da koju kaže i sam slavljenik no nije mogao. Vidljivo ganut, Govorčin se ustao i tek prozborio: ja ne znam govoriti, ne mogu. No, kako se moglo vidjeti, nije ni trebao, ono što osjeća, ono što misli je već bezbroj puta „rekao“, svojim pjesmama, svojim pričama, svojim srcem, ostavivši iza sebe književno blago, kao, prije svega, podsjetnik na prošla vremena danas „sačuvana“ samo kroz riječi i uspomene. I više nego dostatno za glasan pljesak podrške koji se te večeri proširio mnogo dalje od dvorane MAS-a.

I bi lumin i bi Govorčin

Publici se obratio i Ivan Đovani Matešić Jeremija, koji je dio svog izlaganja održao i na pravom bodulskom dijalektu, a onda zaključio:

-A sad ču ka Arbanas reži

I dosta mi je ovih Govorčina. Kad ne bi tija kakvu sliku nacrtati Zvonko mi je frnjokulu namo u Arbanaškoj školi zna dati. Ivo me je za bafe vuka jer sam se po hodniku s dićinom tuka...a da sam to čaći reka bi bi mi i on triskun zapali. Onda su to bila normalna vrimena za normalnu dicu ajde sada to ućini .. učitelja bi razapelo.I čača i mater i misto i selo celo.. zato je dite danas debolo ...fejs , belo.. Ni jedan ka Slavko ne more odma iz kolivke onako zabrontulati....Oču svitlost iz Uljanice matere moje odma kazati...Vami svite moj je dati... A kamo li čagod dobra i lipega napisati.

I bi svitlost. Bi lumin Savko Govorčin Ižanin.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno

Komentari

Slika korisnika ZDPARTIZAN
Druže, odnesi ove želje za sreću, zdravlje i veselje. Sve to ti želim na ovaj poseban dan, druže SLAVKO sretan ti 90. rođendan!