Definirati kulturološko-kronološke slike arheološkog nalaza

Zahvaljujući izvrsnoj suradnji nekolicine arheologa sa Sveučilišta u Zadru, Odsjeka za arheologiju, zagrebačkog Instituta za arhelogiju i Gradskog muzeja u Vukovaru, u Sotinu u tijeku su probna arheološka istraživanja u hrvatskom nalazištu u hrvatskom Podunavlju, istaknut će suvoditelj ovog vrijednog istraživanja, prof. Ilkić
O otkrivenom groblju i naselju daljske kulturne skupine na lokacijama «Vašarište i «Srednje polje», razgovaramo sa prof. dr. sc. Mato Ilkićem. Autor je niza izvornih znanstvenih radova u kojima je obradio različite arheološke probleme iz razdoblja prapovijesti, antike i srednjeg vijeka, vezane za hrvatsko Podunavlje, ali i za hrvatsku Jadransku obalu. Autor je i knjige iz numizmatike, u kojoj je obradio rimski novac s područja Novalje. Magistrirao je na temu iz prapovijesti, a doktorirao na temu iz antike. Sudjelovao je na nizu domaćih i inozemnih arheoloških skupova, a bavi se i podvodnom arheologijom. Naime, prof. Ilkić rođeni je Sotinjanin, pa ga posebno motivira spoznaja da Sotin i Zadar imaju povijesnih dodirnih točaka.
– Zahvaljujući izvrsnoj suradnji nekolicine arheologa sa Sveučilišta u Zadru, Odsjeka za arheologiju, zagrebačkog Instituta za arhelogiju i Gradskog muzeja u Vukovaru, u Sotinu u tijeku su probna arheološka istraživanja u hrvatskom nalazištu u hrvatskom Podunavlju, istaknut će suvoditelj ovog vrijednog istraživanja, prof. Ilkić, te nastaviti:
Cilj je arheologa definirati južnu granicu naselja, odnosno groblja i naselja, te definirati kulturološko- kronološke slike arheološkog nalaza na «Srednjem polju». Voditeljica istaživanja je bila Daria Ložnjak Dizdar. Osim mene, suvoditeljica je i Mirela Hutinec, a u njima su još sudjelovali Marko Dizdar i Tino Leleković.
Sotinske pozicije
Istraživalo se na dvije sotinske pozicije. Riječ je o dijelu lokaliteta, koji je izravno ugrožen različitim komunalnim zemljanim, građevinskim radovima proširenjem naselja i intezivnom obradom poljoprivrednog zemljišta. U istraženim sondama otkrivena je raznovrsna i bogata arheološka građa, osobito iz prapovijesnog razvoja. Otkriveni su grobovi nekropole koji pripadaju kulturi polja sa žarama, odnosno daljskoj kulturnoj skupini. Uz žare, urne sa spaljenim ostacima pokojnika otkrivene su brojne posude različitih dimenzija, koje su služile za poputbinu pokojnika, odnosno hranu i piće. Također, otkriven je i osobni nakit pokojnika. Izdvajamo jednu fibulu, odnosno sponu. Pronađena je i dvopetljasta lučna fibula, ukrašena nizom čvorova na luku, vrsti iz 8. stoljeća prije Krista, što je za sada najistočije pronađen nalaz te vrste na tom lokalitetu u Sotinu. Dakle, takve fibule su izrađivane u predalpskom prostoru, a očito su trgovinom plovnim putevima dospjele i u zapadni Srijem. Otkriveni su i pripadajući naseobinski nalazi te nekropole koja je ležala nekoliko stotina metara sjevernije, uz rubni dio lesne, zaravni koja dominira kao uzvisina iznad desne obale Dunava. Samo naselje iz pretpovijesnog razdoblja golemih je razmjera, dugo preko kilometar, čiji površinski nalazi upućuju na to da su ljudske populacije u njemu živjele u kontinuitetu od trećeg tisućljeta prije Krista.
Pitamo prof. Ilkića, zašto je upravo Sotin takav prepoznatljiv lokalitet iz prapovijesnog, antičkoga i srednjoovjekovnog razvoja.
– Rubni dio sotinskog prostora koji je okrenut prema Dunavu je povišen iznad rijeke sa približno 50-tak metara. Dakle, on dominira okolnim prostorom. Baš na tome dijelu taj strmac prema Dunavu razlučina je mnogobrojnim surducima, odnosno prirodnim dugim i dubokima vododerinama, jarcima. Oni su štitili naselje s bočnih strana od mogućih neprijatelja, pa su stvarali izvrsne fortifikacijake uvijete ili zaštite. Također, ti surduci omogućavali su komunikaciju s Dunavom. Nadalje, u podnožju tih surduka nalazi se niz izvora pitke vode koja život znači. Uz te iznimno važne prirodne uvjete treba istaknuti i to da je sam Dunav bila ogromna komunikacija, ali i razdjelnica svijetova lijeve i desne obale. Prirodna je to granica različitih kultura. Također, ne treba zaboraviti ni plodonsonu zemlju koja je omogućavala intezivnu poljoprivredu uz umjerenu klimu, odnosno bogatstvo divljači, šuma, i ribe. Sve se to nalazilo u tom prostoru. To je temeljni razlog zbog čega se na takvim pozicijam nalaze 5.000 godina u kontinuitetu, prapovijesni antički i srednjovjekovni nalazi.
Terensko dokumentiranje
U ovim prvim značajnim istraživanjima u Sotinu, nastavlja prof. Ilkić, potvrdila se prostorna rasprostranjenost i kulturna pripadnost toga arheološkog nalazišta. Također, obavljeno je potrebno terensko dokumentiranje digitalnom i računalnom opremom nalazišta i nalaza. Time su već sada potvrđene spoznaje koje su istaknute u magisteriju dr. sc. Mate Ilkića, koji je obradio Sotin i njegov prostor u obrani magisterija na temelju prikupljenih površinskih nalaza prije početka Domovinskog rata.
Upravo na području Sotina otkriveni su iznimno vrijedni i rijetki nalazi, značajni za poznavanje duhovne kulture iz razdoblja kasnoga brončanoga i starijeg željeznog doba. Riječ je o prvoj polovici prvog tisućljeća prije Krista. Radi se o nekoliko desetaka zoomorfnih terakota koja prikazuju bovide, (volovi) ekvide (konji) i ptice. Sličnih nalaza gotovo da nema na drugim lokalitetima, nalazištima u srednjem podunavlju. Najbliže slični nalazi otkriveni su u središnjoj Hrvatskoj i sjevernoj Bosni. Međutim, prema vrsti životinja i stilskim karakteristikama terakote, ti sotinski kultni predmeti ponajprije se mogu povezati s prostorom istočne Europe. Riječ je o pastoralnoj komponenti koja do sada nije uopće bila obrađivana ili poznata u hrvatskoj arheologiji. Da je uistinu riječ o kultnim predmetima osobito svijedoči jedna terakota, ekvide, odnosno kobile iznimne estetke kvalitete i vrijednosti, jer ima na zadnjem lijevom bedru urezan križ unutar kružnice, što je prastari solarni simbol, te također i veoma rasprostranjen sunčev simbol. Da je konj stalni pratilac boga Sunca, potvrđuju i mnogobrojni antički prikazi. Posredno te zoomorfne terakote svjedoče o tome da je onodobno stanovništvo uzgajalo volove i konje kao iznimno plemenitu životinju, što je bitno, jer su se osim poljoprivrede bavili i intezivnim stočarstvom. Prapovijesni lolalitet Sotin važan je još i zato što se u vremenu posljednjeg tisućljeća prije Krista nalazio u pograničnom prostoru dviju razlčitih kulturnih manifestacija. S jedne strane to je daljska kulturna skupina više vezana za zapadne utjecaje. S druge starne to je bosutska kulturna skupina, više vezana za istočne utjecaje. Sotin je bio na prostoru daljske kulturne skupine, kojoj je i pripadao, ali na njegovom su prostoru otkriveni mnogobrojni nalazi basarapske keramike koja govori o tome da je postojala razmjena dobara sa susjedima ili čak da se stanovništvo, ženidbom ili udajom međusobnmo mješalo.
To razdoblje posljedneg tisućljeća prije Krista važno je i za izučavanje i zato što se tada razvija etnogeneza naroda, kako u južnoj Panoniji tako i na području Dalmacije i cijele Hrvatske, i za čija imena znademo iz nešto kasnijih antičkih literalnih izvora. Poput onoga, kada čuveni Plinije u svome djelu Naturalis historie, među inim, spominje i kornakate, čije je glavno središte bilo u Sotinu. Prof. Ilkić naglašava i susretljivost mještana Sotinjana vrlo zainteresiranih za istraživanje njihove prapovijesti, učitelja u čijim školskim programima je i posjet tom lokalitetu, te Petra Ivančića, sotinskog poljoprivrednika, na čijoj je zemlji pronađeno pretpovijesno razdoblje.