Ja stvarno volim Božić, ali nije mi jasno zašto je grad okićen ima već petnaestak dana, a danas je tek 20. studenog. Stvarno mi to nije jasno. Dobro, nisu još jelku stavili na Trg, ali nije ni daleko. Sve svijetli navečer, a do Božića treba još čekati i čekati. Znam ja da se u New Yorku kiti sve u 16 malo poslije Vele Gospe, ali nismo mi New York! Ovako će nam dok dođe taj 25. 12. dosaditi i Božić i sve. Ozbiljno. Pa ne možeš skoro dva mjeseca gledati ukrase a da se ne zapitaš tko je tu lud i ‘oće li taj Božić više.
E pa izgleda da su ukrasi jedina “blagodat” u kojoj ćemo ove godine moći “uživati”. Naš premijer namjestio je ozbiljnu facu i ozbiljnim tonom najavio ozbiljne restrikcije. Nema božićnica, nema domjenaka, nema većih plaća. Meni je sve to bilo jako smiješno. Čovjek je više-manje ničim izazvan stao pred novinare i počeo govoriti i nestašici i neimaštini.
Pitam se gdje je bio zadnjih deset godina kad je o nestašici i neimaštini govorio cijeli narod. I narodu je ovaj put prekipjelo. Odavno su shvatili da su u neimaštini živjeli, a čini se kako će se taj “trend” i dalje nastaviti. Narod se napokon odmaknuo od komunističkih ideala kulta ličnosti “vođa naroda” te se odlučio nasmijati na njegov, ali i na račun naroda.
Ljudi su, i bez da im je Sanader priopćio tužnu vijest o tome da se “mora paziti koliko se troši”, to i sami shvatili. Primjetili su da u dućanima više nema požutjelih listića sa cijenama, jer se one prečesto mijenjaju da bi stigle požutjeti. A ta činjenica govori glasnije od svih apela iz Banskih dvora.
Sjećam se jednog crtića u kojem je jedna djevojčica poželjela da baš svaki dan bude Božić. I želja jo se ostvarila. I drugi dan je opet dobila psa kojeg je željela, sestra joj je opet dobila crvenu haljinu, a brat opet neku igračku. I bilo je zabavno prvih par dana. Sve dok svi ormari u kući nisu postali puni crvenih haljina, podovi puni primjeraka jedne te iste igračke, a dvorište puno identičnih pasa. Tada je nastupio pakao i djevojčica je uz krokodilske suze, i beskrajno moljakanje ipak uspjela “povući” svoju želju.
Kao djeca brat i ja smo tada mudro zaključili da je dovoljno da je Božić jednom godišnje. Puno mu se veseliš, a kad napokon stigne sreći nema kraja. I kad zamisliš da nema božića, srce ti se stisne od veselja. A sada? Kad se sjetimo Božića, remen nam se stegne.
najnovije
najčitanije
Košarka
Zadrani u Europi
Zubčić zablistao za kraj, Škara nastavio niz
Zadar
Medicinska škola Ante Kuzmanića
NOVI PROJEKT Istraživat će utjecaj lijekova na mentalno zdravlje mladih
Crna Kronika
brza reakcija
Vatrogasci intervenirali na požaru metalnog kontejnera sa alatom
Košarka
Košarka
Zvijezda Nuggetsa kažnjena sa 100.000 dolara zbog gađanja suca. Iz kluba su odahnuli
Zadar
prvo izdanje
[FOTO] Održano natjecanje “Memorijal bojnik Davor Jović – natjecanje Prvi za Hrvatsku”
Nogomet
LIVI KOD KNJAZA
Livaković o nogometnim počecima u Zadru: ‘Budući da je mama kasnila po mene na treninge…’
Zadar
GODIŠNJICA TRAGEDIJE
NIKADA ZABORAVLJEN: Mnogi se prisjećaju preminulog pilota Marka Novkovića: ‘U mom srcu ne mogu umrit’
Scena
PJEVAČICA I VODITELJICA
Vlatka Pokos ostala zgrožena plakatom u Zadru: ‘Odvratni seksizam’
Zadar & Županija
Problem - ideologija
Načelnik Jasenica se ogradio od Facebook čestitke njegove liste nagrađenom novinaru Novosti
Zadar
U 104. GODINI