Haberle: Vjerujemo da su svi čuli našu poruku

Žene su pred Haškim sudom iščitavale imena poginulih građana tijekom Domovinskog rata, a potom su na engleskom i nizozemskom čitale svjedočanstva preživjelih iz svih krajeva Hrvatske da bi završili molitvom i domoljubnim pjesmama

Poslale smo jasnu poruku Haškom sudu i sucima koji su na sebe preuzeli ulogu “krojača” sudbina naših generala. Prosvjed je protekao mirno i dostojanstveno i mi se nadamo da će imati odjeka – rekla je po povratku iz Haaga Ivana Haberle, predsjednica udruge Žena iz Domovinskog rata, inicijatora mirnog prosvjeda na koji se u nedjelju iz Zadra uputilo 30 žena te još 54 iz svih krajeva Hrvatske, koje su im se priključile u Zagrebu. Žene iz nekoliko udruga koje okupljaju sudionice Domovinskog rata, udovice i roditelje poginulih hrvatskih branitelja, krenule su u Haag sa samo jednom mišlju – ukazati na istinu o Domovinskom ratu i tome tko je bio žrtva, a tko zločinac. Pod motom “Mi smo glas hrvatske žrtve” pred haški tribunal stigle su u ponedjeljak gdje su potom na ogradu koja okružuje zgradu tribunala postavile transparente s porukama, zapalile svijeće i započele molitvu držeći u rukama slike poginulih branitelja. Potom su iščitavale imena oko 25 tisuća hrvatskih građana ubijenih od 1991. pa do 1995. godine.
– Kako zgrada ima oblik slova U, imena poginulih odjekivala su tako da smo primijetili kako službenici u zgradi otvaraju prozore i gledaju što se to zbiva. Dakle, čuli su nas i vidjeli, što je i bio naš cilj. Zatim smo čitale svjedočanstva preživjelih iz svih krajeva ratom zahvaćene domovine, koja su osim na engleskom jeziku čitana i na nizozemskom, a prosvjed je završen domoljubnim pjesmama u izvedbi zbora “Hrvatska bašćina”, ispričala je Haberle, silno ponosna na žene koje su izdržale daleki put od 1.200 kilometara i prenijele svijetu “istinu o ranjenoj Hrvatskoj”.
No, koliko je veliko bilo njezino zadovoljstvo samim prosvjedom i cijelom organizacijom, toliko je bilo veliko i žaljenje što im se nitko iz hrvatskog veleposlanstva nije pridružio pa čak, ističe Haberle, niti došao do njih da ih priupita kako su, treba li im što ili nešto slično.
– Razočaralo nas je to sve zajedno pa smo se zapitale tko su ti ljudi, po čemu i čime su oni zaslužili i zadužili Hrvatsku da sjede u tim veleposlanstvima ukoliko ne rade ono za što su poslani, a to je da svijet čuje njihov glas i da šire istinu o svojoj domovini – razočarano je konstatirala Haberle, zaključujući ipak optimistično kako i ona, a i ostale sudionice prosvjeda, vjeruju kako će njihov glas “probuditi spavače, prijatelje i neprijatelje”. Najviše nade međutim, polaže u pismo koje su dostavile predsjedniku haškog tribunala, a u kojem su mu u tančine pojasnile tko je bio tko u Domovinskom ratu, iznijele cijelu kronologiju i navele broj žrtava, i civilnih i vojnih.