Gare mi je jedino društvo

U blagdanske dane kad se svi okupljaju u obiteljskim domovima vrijedi posjetiti i one koji nemaju s kime podijeliti božićne radosti. Jedan od njih je i Vinko Viduka iz Smilčića, rođak poznatog nogometaša Marka Viduke, koji ga je prije nekoliko godina čak i posjetio, darujući mu namirnice kupljene u obližnjoj trgovini. Marko kasnije nije imao priliku doći u rodnu Pridragi i obližnji Smilčić, pa Vinku u ovim danima društvo čini tek psić Gare, koji je usamljenik kao i on. Jednog mu je dana, priča Vinko, došao na kućna vrata, i od tada su nerazdvojni.
– Obiđu me ponekad susjedi, ljudi dobrog srca, ali ja nema, nikoga svog. Do prije nekoliko godina imao sam ujaka, ali on je umro, pa sam sada sam, kaže Vinko, kojem bi u blagdansko vrijeme najdraže bilo pojesti pokoji mekani kolač.
Vinku je najteže zimi jer nema drva, a da i ima nema štednjaka u kojem bi ih naložio. Vodu prikuplja u bačve, a kako je ovih dana, hvala Bogu, palo dosta kiše, vode će biti dosta do proljeća.
– Nikad nisam išao u školu, pa vam ne bih mogao reći ni koliko mi je godina, sedamdesetak, kažu. Ni mater nisam upamtio, jer je umrla kad sam bio mali, kaže Vinko, koji poziva sve ljude dobrog srca da ga posjete i barem razmijene nekoliko riječi s njim u ovo blagdansko vrijeme.