Do jedan ujutro loncijali i pjevali božićne pjesme

Slika korisnika admin
Velimir BRKIĆ
Župnik don Zdenko Milić fritulama je častio bibinjske pivače

Došašće je prvo razdoblje u crkvenoj liturgijskoj godini, vrijeme priprave za najradosniju svetkovinu u godini - Božić. Dani u Došašću od 17. do 24. prosinca, dani su unutar Božićne osmine. U Bibinjama postoji stoljetna, jedinstvena tradicija Božićne osmine na ovim prostorima koja počinje u pola noći sa 17. na 18. prosinca. Loncija se, pjevaju se božićne pjesme na glavnim vratima crkve sv. Roka iz 16. stoljeća, nebeskog zaštitnika, u Staron selu, povijesti, duši i srcu Bibinja.

Inicijativa učitelja Bulića

- Bolje da propadne selo nego običaji, kazao je popularni bibnjski pjevač Tomislav Bralić koji u kući Jose Šimunića u Staron selu uz bogat stolu s društvom, pjesmom, molitvom i pričama iz davnine u noći sa četvrtak na petak čekao ponoć da kod obližnje crkve loncinjanjem započinju pjevati božićne pjesme za osminu Božića, te je nastavio:

- Bibinja bi nestalo kad bi prestala čvrsta vjera u Boga i Isusa Krista, sudjelovanje na svetim misama, svećenikova blagoslova obitelji i zajedničke molitve za pokojne na groblju, krštenja djeteta, brojne djece u obitelji, petkom na stolu riba, procesije za Veliki petak, blagoslova jela i pića za Uskrs, fešte svetog Roka, osmine Božića, polnoćke, kolede na Stipanju, tvrdi legendarni Tomislav Bralić iz klape Intrade, u Bibinjama zvani Tonči, čiji roditelji Roko i Marija zajedno s njim imaju čak desetero djece, a on sa suprugom Mirjanom "samo" četiri sina.

"Zaboraviti pretke znači biti potok bez izvora, stablo bez korijena". Ta rječita mudra kineska izreka zorno svjedoči i upozorava na važnost očuvanja i njegovanja baštine koju novim naraštajima brižno prenose njihovi preci.

- Običaji osmine Božića započeli su inicijativom bibinjskog učitelja Tomislava Bulića prije gotovo sto godina, podsjeća Bibinjac Joso Šimunić iz Čikaga pošto je izmolio jedinstvenu, produhovljenu zavjetnu molitvu "Crkva se gradi" koju moli tri puta nevečer pred spavanje.

U kući njegovog imenjaka Jose već se preko 20 godina okupljaju bibinjski pivači, nekoliko sati pred osminu Božića, blaguju, pjevaju, mole se. Osim dva Josa Šimunića i Tomislava Bralića u četvrtak navečer su tu oko tri sata bili Frane i Ante Šindija, Marin i Josip Bralić, Branko Sikirić Pelađija, Roko Lisica, Jure Šimunić, Josip Kovačević, Ante Sekula, Tonči Šoša...

Fritule na kominu

Desetak minuta prije ponoći pošto se zapjevala pjesma klape Fortuna "Misto moje", autora Branka Lisice i Šime Šimunića, uputili su prema crkvi sv. Roka gdje ih je dočekalo 20-ak Bibinjaca, uglavnom mladeži. Dočekao ih je i župnik don Zdenko Milić i Hrvoje Kero te ugostitelj iz obližnjeg kafića Zvonimir, i to s fritulama.

 Pošto je sjemeništarac Frane Šindija s dva zvona na preslici oko pet minuta skladno loncija, pjevanje božićnih pjesama započelo je s bibinjskim napjevom "Svanu nam čiste svjetlosti zore" i potrajalo je jučer do jedan sat iza ponoći.

- Božić se ukorijenio u život naših djedova kao poseban dan u godini, koji je radosno dočekivan usprkos siromaštvu, neimaštini, bolestima, tugama i radostima. Bog, rođen u našoj zemaljskoj stvarnosti, ispunjavao je svojom svijetlošću težačke duše bibinjskog puka stoljećima, kazao je Joso iz Chicaga.

Nije stoga čudno da je već koncem studenoga o blagdanu sv. Kate nastala uzrečica: "Sveta Kata, Krševan, do Božića misec dan".

- Badnja večer nije mogla bez fritula koje su se pripremale na, kominu, ognjištu. Miris vrelog maslinovog ulja i friganih fritula širio se iz svake kuće, govori Branko Pelađija

Božić je bibinjski čovjek dočekivao u intimi svoje duše ribareći na moru, čuvajući svoja stada, kopajući i pripremajući zemlju za sijanje proljetnih usjeva ili sijekući osik po okolnim brdima da priskrbi prašku i rebuljke za loženje vatre na ognjištu.

- Upravo je ognjište bilo središnje mjesto svijetlosti i topline u zadimljenoj i čađavoj kućici u kojoj su ukućani pjevušili božićne pjesme. Taj jednostavan i siromašan život bibinjskog težaka i ribara logički je vodio do njegove identifikacije s malim, siromašnim, bespomoćnim Isusom u slami betlehemske pećine, doživljavajući istovjetnost njihovih sudbina i stvarajući duhovnu radost koja se sve više očitovala blizini blagdana Isusova rođenja, čulo se u Josinoj kući.

Bralić za običaje

Ta radost posebno se izražavala u darivanju djece o blagdanu sv. Luce, 13. prosinca. Nastavila bi se za Božićnu osminu, točno u ponoć u noći sa 17. na 18. prosinca kod crkvice sv. Roka.

- U dvorištu je bilo na stotine bibinjskih vjernika koji su zajedno s pivačima na krovu pjevali božićne pjesme pripremajući se za svetkovinu Božića, reći će Marin Bralić.

Svako božićno ozračje je na neki način i svečanost duha, svetkovina života u obitelji, svetkovina mira, svetkovina radost, koju svagdje na poseban način i s posebnim veseljem doživljavaju djeca, ali i odrasli.

- Čekalo se Božićno bogoslužje. Još po mraku s upaljenim svjećicama i feralima pristizali su vjernici u crkvu sv. Roka, koja je mističnim svijetlom upaljenih svijeća davala poseban ugođaj, dok se na oltaru dizao ukrašeni bor i betlehemska štalica, kojoj su prilazile, osobito starije žene, ljubeći maloga Isusa, naglašava Joso iz Čikaga.

Zvonjava zvona i pjevanje pjevača davalo je bogoslužju poseban ugođaj i mističnost, koja je svoj vrhunac postigla pjevanjem pjesme "U sve vrime godišta", koju su pjevali svi u crkvi.

- Kao nematerijalnu kulturnu baštinu u Hrvatskoj trebalo bi nominirati jedinstvene bibinjske običaje osmine Božića i za sva vremena ih sačuvati od zaborava, zaključio je Tomislav Bralić.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno