Nogometaš je nogometaš!

Nisam sportski tip ni pod razno. Imam dvije lijeve ruke, isto toliko lijevih nogu i nekako me ne ide ništa vezano uz sport.
Tako me još u vrijeme dok je moja generacija žarila i palila jedne večeri u disku počeo bariti lik kojeg sam u roku od sekunde odlučila otpiliti. I jesam nekako nakon što sam mu demonstrirala svoju dugu jezičinu, a i sve razloge zašto nikad ne bih bila s takvim tipom.
Na kraju su me prijateljice popljuvale jer je dotični bio jedan viđeniji nogometaš. A ja ga uopće nisam skužila, a i da jesam isto bi mu bilo.
– Mare, pa ti si totalna tuka, rekla mi je prijateljica koja te večeri nije bila vani, a sve bi dala da je jedan takav izvede van. Održala mi je bukvicu, zajebavala me na račun toga još godinama, a na kraju je ispunila svoj cilj – udala se za nogometaša. Doduše, njen je igrao u županijskoj ligi za jedan klub iz zaleđa, ali nema veze – nogometaš je nogometaš, pa makar igrao i Goricu ili Raštane!
Poslije se na kokošinjac partijima stalno kao blamaža godine, čak štoviše, i desetljeća, spominjalo to moje otkantavanje potencijalnog ženika kakvog bi poželjela svaka prosječna manekenka, ali i Hrvatica i katolkinja… Ja se uopće nisam mogla načuditi što je njima tu bilo smiješno i zašto sam im bila predmet sprdnje jer dotični, ispostavilo se kasnije kroz nekakva pojavljivanja na teveu uopće nije zvučao intelignetno. Barem ne meni…
A da mi se cijeli život vrti oko nekakvog baluna, zaključila sam ui prošloga tjedna kad mi je prijateljica došla na kavu i popodnevnu trač partiju, a na kraju je vrijeme provela buljeći u ekran na kojemu je cijelo popodne bio mali nogomet. Meni je jedina zanimljiva stvar bila što se sve odvija na Višnjiku, ali nisam imala ni volje ni potrebe gledati, ali ona je silno željela vidjeti svoju nećakinju na tribinama koja je u onim, najosjetljivijim godinama kad se odlučuješ hoćeš li trčati za onima kojima je na majici natpis Iron Maiden ili za onima koji trče za loptom… Mala je, standardno izabrala ovo drugo, a one intelignetnije (što je isto u konačnici upitno – tko je tu veća inteligencija) koje padaju na spiku a ne na lovu ovo drugo… I onda sam cijelo popodne imala tu pokoru buljiti u publiku i gledati je li mala Jele u publici… Na kraju sam tek, kad sam oči ostavila ispred ekrana skužila da je ona ustvari bila hostesa… Ali sam zato došla do zaključila da su iste šuše ko i u moje vrijeme još uvijek u prvim redovima na ovakvim i sličnim zbivanjima. Izgleda da i dalje trče za onim ‘pravima’, gradskim facama koje se tu i tamo pojave na teve ekranima, nešto maločešće u prilozima lokalnih televizija, ali sve u svemu i dalje je to jadna srića… Dakle, one moje i dalje stoje regrutirane u istim redovima, na sportskim i inim događanjima i lijepo ih kamera hvata da umjesto da prate događanja na terenu prate pogledom vip ložu i publiku…
Eto, terorizam se nastavlja i narednih petnaest dana. Samo što su umjesto nogometaša ovog puta rukometaši u igri. I ako još jednom budem morala slušati kako je najbolji ruokometaš svijeta prekjut, prezgodan, prelijep i slično sama ću sebi prerezati vene od muke i jada. Meni frajer izgleda onako prosječno, totalno bezveze s onim pokušajem od izrepane frizurice, zbog koje bih da ne znam da je to što je mislila da je neki klošar. A ni žene s kojima je povezivan izgledaju mi lijepe, na istu foru ali ne baš inteligentne. Što mi više govori o njemu nego o njima jer ih je sam birao… Je li fora u tome što sline sve za njim u tome što je to što jest ili je tipa fakat toliko zgodan i neodoljiv?! Ili sam ja stvarno sportski natitalent da ni frajeri koji se bave bilo kojim sportom, pa makar i rekreativno, a kamoli profesionalno, nisu mi nimalo napeti…
Mare
([email protected])