Povijest hrane od neandertalca do danas

Dr. Nives Rittig-Beljak s Instituta za etnologiju i  folkloristiku u Zagrebu jučer je u  Gradskoj loži održala predavanje  pod nazivom “Hrana i turizam”. Na  samom početku predavanja kazala  je da je hrana fundamentalna i  univerzalna tema koja se, iako se o  njoj svakodnevno razmišlja, nije  uspjela uklopiti u etnologiju. Tek  šezdesetih godina o hrani se  počinje govoriti i pisati u udžbenicima iz povijesti.
– Etnologija je mlada znanost  nastala u 19. stoljeću koja počiva  na muzejskim predmetima. Hrani  nije bilo mjesto u etnologiji jer je  po svom sastavu potrošna, ne ostavlja trag za sobom u povijesti te  ne može dobiti kataloški broj. Kao  takva nije standardni muzejski  izložak. Ona se pojede, teško, ju je  sačuvati i ne može biti u stalnom  postavu muzeja. U današnje vrijeme hrana ipak dobiva svoje mjesto u etnologiji. U Švicarskoj je tako  otvoren muzej posvećen hrani, kazala je Rittig-Beljak, dodavši da je  upravo u Zagrebu postavljena  izložba naziva “Cvijet hrane u Hrvatskoj”.
Hrana je apsolutno najfotogeničnija u etnologiji i antropologiji.
– Za izložbu smo odabrali kulinarske gozbe jer ih je najlakše  prikazati. Nismo se složili s kronologijom naseljavanja naroda na  ovom području, već smo stavili  naglasak na stanovnike koji su  prehrambene navike i nove recepte prenosili na iduće generacije, pojasnila je  Rittig-Beljak.
Cijela izložba je osmišljena kao  priča jer, kako je istaknula predavačica, jedino na taj način čovjek  najlakše pamti njen sadržaj. Na  početku izložbe prikazani su neandertalci i njihova kuhinja. Riječ je  o ljudima koji su jeli rukama, a  izložba završava fast-foodom, odnosno hranom koja se, također,  jede rukama. Preko jela čovjek  može pročitati i upoznati razvoj  civilizacije.
– O rimskoj gozbi materijale smo  pronašli u spisima koji se čuvaju u  Trogiru. Rimski stol predstavlja  najveći doseg gastronomije u cijeloj civilizaciji. Rim je kupovao  grčke robove koji su znali kuhati  tako da su se mogli razmahati u  kulinarstvu. U današnje vrijeme  ono što bi svakako trebali uzeti iz  grčkog stila kuhanja je malo začina  koji hrani daje finoću i vrsnoću,  odnosno jednostavnost, napomenula je predavačica dodavši da je  trenutačno u svijetu hrana u trendu te bi to svakako trebalo iskoristiti u turizmu.
– Ekskluzivnost u hrani je naša  velika šansa u turističkoj ponudi  koju bi trebalo iskoristiti. No u  praksi je to vrlo teško. Etnolozi su  u nekoliko navrata pokušali prodrijeti u svijest nadležnih, no lobiji  su vrlo jaki. Ponekad bi trebali  bezobrazno prodrijeti i ukazati na  važne činjenice kad je hrana u  pitanju. U Mađarskoj su nas  naučili da kad etnolog postane  ministar, tek se tada svašta dobrog  može napraviti, kazala je Rittig-Beljak. Turistički radnici ne bi  trebali razmišljati o nadolazećoj  sezoni i o onome što ona donosi na  način da se gostu ponudi “što Bog  da”. 
 

Kulinarski turizam

Godine 1995. stvoren je novi pojam  – kulinarski turizam – gost preko hrane  može upoznati sredinu i njenu kulturu.  Postoje nekoliko tipova turista. Zbiljski  gastroturist posjećuje restorane gdje  može upoznati svakodnevnu i autentičnu hranu mjesta gdje ljetuje. Eksperimentalni gastroturist jede isključivo u modernim restoranima s  inovativnom kuhinjom. Konzervativni ili  rekreativni gastronomski turist ljetuje u  apartmanu gdje može kuhati i kupovati  namirnice na tržnici, a uz to cijeni  domaću kuhinju. Posljednji je turist koji  bježi od svakodnevnog života, jede  domaću hranu i pije otvorena vina u  konobama, zaključila je Rittig-Beljak.