Ikavci nikad čuli za "marinera"

Slika korisnika admin
JAKO POUČNA EMISIJA

Nedavno smo na HRT2 imali prilike vidjeti vrlo zanimljivu emisiju naziva „Generacija Y". U ovoj dokumentarnoj seriji za mlade obrađuju se razne teme, a ovom smo se prilikom upoznali s nekoliko mladih osoba koje žive sa svojim kućnim ljubimcima. Sve je to bilo jako šarmantno i dražesno i čovjek bi se zbilja razniježio da se jedna djevojka nije prisjetila incidenta koji je imala s nekom babom koja joj je rekla da bi joj bilo bolje roditi dvoje djece nego imati psa. Moram priznati da mi nikako nije jasno takvo ponašanje i odakle nekome pravo tako drugome soliti pamet, a činjenica je da se svako malo pojavi netko tko broji tuđu djecu i prigovara zašto ih ima „samo toliko" i slične gluposti. Odmah se sjetim ovog našeg divnog Pape, jednog od rijetkih ljudi na svijetu kojem vjerujem, a koji je prije neki dan nešto govorio o razmnožavanju, na što se u informativnom programu nacionalne televizije odmah našao nekakav službeni predstavnik nekoga ili nečega, koji je tu izjavu našao za shodno objasniti nam, jer smo mi maloumni i neobrazovani kreteni pa ne razumijemo što nam je naš Papa htio reći. Ali, kada bolje pomislim bolje da o tome više ne govorim da mi se opet ne počnu javljati farizeji bilo pismima, bilo telefonom. Zanimljivo, nikada mailom.

POVIJESNA KOMEDIJA

Ja ne znam koliku plaću imaju ovi koji uređuju treći program HRT-a, ali zaslužuju svaki cent. Posebno mi je draga ova emisija „Posebni dodaci" u kojoj ljudi koji se u to razumiju analiziraju i komentiraju film koji ćemo gledati. Ovaj put je to bio pravi kuriozitet jer smo mogli pogledati do sada nikada prikazivan film „U planinama Jugoslavije" koji je u stvari ruski, samo je ovdje sniman. Netko će tu pronaći neku zanatsko-tehničku vrijednost, fenomenalno kadriranje i sl., ali meni je film grozan, gluma jeziva i mogu ga gledati samo kao komediju. Svi govore ruski, velika je ljubav između Partizana i Rusa, a najsmješnije je to što je u stvarnosti, već nakon godinu dana 1948.g. došlo do Titovog sukoba sa Sraljinom (ovo je ispalo slučajno. Pogriješio sam jedno slovo i nenamjerno Staljina pretvorio u Sraljina. Baš mi to nekako paše) tako da film nije dugo živio. Tu je pravo bratstvo i jedinstvo. Zajedno se bore Ivo, Hamdija, Slavko i Dragojlo, a (da prostite) četnik se zove Blaž. Malo čudno, ali što Rus zna o ovdašnjim imenima. Svi su odjeveni kao na nekoj smotri folklora i sve je to zabavno za krepati.

„JUBI, SAM JUBI VAŠU ĆER..."

Gledam ponekad ovaj kviz „Potjera" i nekako sam pod dojmom da su pitanja lakša nego prije, ili mi se to tako čini nakon što sam definitivno osustao od sudjelovanja pa sada žalim i tugujem za novcem i slavom koju sam sa svojim ogromnim znanjem mogao zaraditi. Gledam ja tako prije neki dan i baš se nešto mislim. Nastupaju dva Dalmatinca, jedan iz Splita, a drugi iz jednog sela tu kraj Zadra. I tek nakon nekog vremena shvatim da obojica govore onako ikavicom, ali kao da su u nekoj konobi pa mi se učini da je to baš zanimljivo. Da se natječu dva Zagorca ili Zagrepčana i da pri tome kajkaju i govore ono „sim, tam, bum, buš, kaj" mislim da bi mi to išlo na živce, jer se ipak radi o državnoj televiziji i to ne o etno-cirkusu tipa „Lijepom našom", nego o kvizu znanja gdje se ipak očekuje nekakav književni govor. I, kada zrelije razmislim, to ipak nije u redu, a najsmješnije je bilo kada ni jedan ni drugi „ikavac" nisu znali nastaviti stih čuvene pjesme Ibrice Jusića „Jubi sam vašu ćer", što je ipak malo čudno jer se radi o dalmatinskom (i hrvatskom) kulturnom blagu, a možda je to tako jer se u pjesmi ne spominju uobičajeni maslina, drača, karta devera, bruškin, gradele i pirija.

U cijeloj je toj priči ipak najbolje bilo kada je izvrsni Tarik zapjevao „Jubi sam vašu ćer, ma niste tili bosančera" čime je još jednom pokazao koliko je duhovit pa makar to bilo i na svoj račun, što u ova luda vremena ipak treba posebno cijeniti.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno