Prof. dr. sc. Edi Maletić: "Stižu nove bezvirusne sadnice Biline Privlačke"

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika mkvanja
IZ PRVE RUKE
U vinogradu Marka Glavana bit će posađeni i Galac, Ruževina i sitna Plavina. Zašto je glasovita Jancis Robinson pohvalila Anićevu Svdrlovinu?
EDI MALETIĆ - Da nije bilo gafa u rasadniku dosad bi već imali matični vinograd, četiri/pet berbi i ispitano vino od Biline

Bilina Privlačka, Galac i Ruževina vraćaju se kući. Sadnice osobno donosi prof. dr. sc. Edi Maletić, jedan od glavnih, zapravo “glavni krivac”, što su mnoge autohtone sorte vinove loze pronađene,  spašene i revitalizirane. 

- Od 400 koliko ih se spominje u literaturi mi smo uspjeli spasiti 130 koje možemo smatrati autohtonim. Od toga su u uzgoju 42, 43 sorte koje daju nekakva vina. A ove druge, njih između 80 i 90 mogu se naći u pojedinim starim vinogradima gdje se grožđe bere “s reda” i pravi vino od više raznih sorti. Takve su nam i najzanimljivije jer su one najviše ugrožene, ističe Maletić.

Uz sve ostale profesorske poslove na  Agronomskom fakultetu u Zagrebu ovaj rođeni Zadranin po mnogima najbolji hrvatski enolog,  već 20 je godina na čelu tima znanstvenika koji “češljaju” hrvatske vinograde da bi otkrili i spasili autohtone sorte. Tako se prije 8 godina sa skupinom suradnika našao u jednom starom vinogradu u Privlaci, na sabunu, uz samo more gdje mu je pozornost privukla  Bilina Privlačka.

 - Od grožđa iz toga vinograda napravili smo vino koje je oduševilo sve koji su ga kušali, podsjeća Maletić.

Tada je na inicijativu općine Privlaka pala odluka da se ide u projekt spašavanja i revitalizacije  ove vrijedne sorte i tu zimu 2014. iz tog vinograda uzete su plemke za razmnožavanje. U zadnji tren, jer je vinograd zapuštan.

 Peh u rasadniku

 - U zadnji tren doslovce ispred krampa  smo je spasili, govori profesor. Plan je bio proizvesti  250, 300 sadnica , podići eksperimentalni vinograd koji bi bio i matičnjak, odakle bi se uzimale plemke za ponovno cijepljenje. Repromaterijal za razmnožavanje. Mislili smo ispitati tu sortu kakva je u vinogradu i kakva je za vino. Proizvodnju sadnica povjerili smo poznatom i velikom hrvatskom rasadniku  (Fragrariji, op.a.). No, dogodilo se nešto neočekivano. Dogodio se peh. Netko u tom rasadniku je jednostavno pomiješao materijal pa smo umjesto Biline Privlačke dobili klasičnu Maraštinu. Dakle ne Privlačku Maraštinu kako se kolokvijalno nazivala Bilina,  što je možda  i dovelo do zabune u rasadniku, već klasičnu Maraštinu.

Uglavnom, nismo dobili sadnice Biline, opetuje Maletić, a da je došlo do greške pokazalo se tek godinu nakon što je posađena. Po mladicama smo otkrili da je to Maraština, a ne Bilina. Za popravak je tada već bilo kasno. Spomenutog vinograda nije bilo, iskrčen je pa nismo više imali gdje uzimati plemke.

 Ali, nastavlja Maletić, nismo se predavali.

Mukotrpan put do novih sadnica

Obilazeći stare privlačke vinograde tu i tamo kao u vinogradima Stojana i Zdenka Glavana  bi se pronašao pokoji panj Biline, između bijelih i crnih sorti kako su već kod nas vinogradi mješoviti. Uglavnom, prije četiri, pet godina krenulo se opet iz početka  praviti sadnice i podizati mali matični vinograd. Kako jedna nevolja ne dolazi sama, dodatan problem predstavljala je surova klima, udarile bure i posolica, tako da se jedva uspjelo doći do 100-tinjak sadnica. 

Posadili smo ih na gospodarstvu perspektivnog vinogradara i vinara Marka Glavana (45) koji mi je i prvi suradnik na projektu.   On je odličan mladi čovjek koji se tome posvetio i koji u tome možda vidi i budućnost. Problem sa sadnicama koji sam spomenuo vratio nas je nazad. Morali smo početi iz početka makar je taj rasadnik priznao svoju grešku. To nama nažalost ništa nije pomoglo. Morali smo krenuti iz početka. Znači kod Glavana se posadilo tih 100-tinjak loza Biline koliko smo u ovih nekoliko godina uspjeli proizvesti sadnica. Sada dolazi zadnja tranša, odnosno još će se ove godine uzeti pupove za dogodine.

Proizvodnja i nacjepljivanje na Plavac mali

-Sadnice proizvodimo u Sloveniji u jednom rasadniku u sklopu njihovog Lozno-trsničarskog centra pri Institutu za vinogradništvo Slovenije. Kod naših kolega u Sloveniji proizveli smo i ove godine 41 sadnicu Biline koje ćemo  posaditi u ožujku u Glavanovom vinogradu.  Tako da ćemo doći na malo više od 100 komada sve skupa, pojašnjava prof. Maletić.

Nastaviti će se, kaže, uzimati pupovi. Srećom u vinogradu  Ante Šarića identificirano je  nekoliko panjeva  Biline.  Od plemki će nastaviti  proizvoditi sadnice u Sloveniji. U planu je također i razmnožavati  i precjepljivati na panje drugih sorti  koje u svojim vinogradima imaju  Marko Glavan i Ante Šarić.

Bilinu će nacijepiti na Plavac mali ili na neke druge sorte tako da se dobije više panja i to već u odrasloj fazi. - Kad precjepiš na stari panj praktično već iste godine imaš grožđe, pojašnjava Maletić. Na opisani način u planu je  doći od 150 do 200 loza što bi bilo dovoljno za matičnjak i za eksperimentalnu proizvodnju vina.

- Nažalost, slučaj sa onim prvim sadnicama, zbog greške u rasadniku,  nas je puno vratio nazad. Da je bilo sve u redu, danas bi već imali i matičnjak i nekoliko berbi, ispitano vino. Ali što je tu je. Za prolivenim mlikom nema smisla plakati, govori profesor. Otkrio nam je i kako će Bilinu, ali i druge sorte iz starih vinograda, ozdraviti od virusa.

Projekt ozdravljenja od virusa   

Gledajući sa znanstvene strane Bilinu smo uključili  u nekoliko projekata. Između ostalog i u projekt ozdravljivanja od virusa. Evo slike , pokazuje nam, gdje je Bilina u malim epruvetama. Na takav način, putem in-vitro propagacije,  dokazujemo da se loze mogu ozdraviti od virusa, a virusi su veliki problem u našim starim vinogradima pogotovo u Dalmaciji. Znači, uz to što  ćemo razmnožiti Bilinu da je imamo dovoljno želimo da bude i zdrava, bezvirusna i da danas-sutra njezine  sadnice  budu sa plavom etiketom koja jamči odsustvo virusa, pojasnio je profesor Maletić.

Budući je bilo dosta lufta, jer iz opisanih razloga, nije bilo dovoljno Biline, u međuvremenu se profesor i njegov tim orijentirao i na druge sorte.

Otkriće Galca i Ruževine

Tako su u Briševu u stogodišnjem vinogradu Denisa Jusupa,  otkriveni  Galac i Ruževina, stare sorte za koje se mislilo da su nepovratno nestale. Nakon što su identificirane pofesor Maletić je jesenas osobno kročio u spomenuti vinograd i uzeo pupove tih sorti. Sadnice su također proizvedene u Sloveniji pa će i Galac i Ruževina zajedno sa Bilinom biti posađeni u Privlaci, u vinogradu Marka Glavana. 

-  Ne radi se o nekim velikim količinama. Sve skupa oko 50 komada od čega 30-setak Galca, 12 ili 13 Ruževine, a već smo prije dvije tri godine razmnožili Plavinu sitnu koja je klonska varijacija. Radi se, otkriva Maletić, o jednoj mutaciji Plavine koja je na svom potomstvu pokazala dobre karakteristike - manju bobicu i puno veću kvalitetu nego što je ima klasična Plavina. Tako  se  malo po malo u Privlaci zaokružava priča ne samo sa Bilinom nego i sa ovih još nekoliko starih autohtonih sorti sa Zadarskog područja. Ruževina je jako interesantna, ima izuzetan genetski potencijal.

Stručna predavanja i kušavanja domaćih vina

Uz to što je osiguran material za sve spomenute sorte, profesor Maletić kao posebno važno ističe da se svake godine u suradnji između Fakulteta i općine Privlaka organiziraju stručna predavanje pred berbu o tome kako napraviti dobro vino.

 - Organiziramo i kušanje tih vina u veljači i ožujku, dodaje profesor. Nažalost korona ih je  u svemu tome omela, ali rezultati koje su dosad dobili, primjerice lani, bili  su odlični.  - Ljudi su sve to jako dobro prihvatili, uspoređivali domaća vina iz Privlake i susjednih mjesta Nina, Vrsi.. Bilo je tu vina od grožđa uzgojenog u Privlaci, ali i vina od grožđa kupljenog u Nadinu i drugim ravnokotarskim mjestima. U svakom slučaju cilj je da se vrate te stare sorte ali da se podigne razina tehnologije u samoj Privlaci.  Jer Privlaka, smatra Maletić,  ima fantastičan potencijal. Pijesak je jako dobro tlo, dobra podloga za vinovu lozu. Loza voli pijesak. Međutim, problem su bure i posolica, to ljude odvraća. Osim toga puno je lakše zaraditi novce u turizmu nego u polju. Međutim, stvarno nema smisla da se u Privlaci troše slavonska ili istarska vina pored svih tih naših dobrih uvjeta i jako duge tradicije koje imamo, a pregršt je povjesnih podataka o velikim vinogradima i jako dobrim vinima koje su imali Privlaka i ovo područje.

A kad bi mogli kušati prva vina od autohtonih sorti iz Glavanovog vingrada?

- Nadam se da bi ove godine mogli imati berbu za vinifikaciju, ako opet ne bi bilo nekakve bure i posolice ili neke druge nepogode. Galca ćemo morati pričekati. Možda pokupimo ono malo što će ga biti u Briševu. Nešto ima i u kolekciji na Baštici gdje je lani posađen u sklopu banke gena sorti  Ravnih kotara. Mislim da bi to mogle biti dvije sorte koje bi dale jako dobra vina koje su potentne mogu dati ne samo priču nego i visoku kvalitetu.

Znači moguće je da konačno dobijemo vrhunsko vino od domaćih sorti?

Da, moguće je ali svi mi dobro znamo da za vrhunsko  vino nije dovoljno imati samo kvalitetno  grožđe nego ga treba i na odgovarajući način vinificirati.

Privlaka može imati više svog vina

Upravo zato je moja intencija bila da krenemo s predavanjima što je načelnik općine Privlaka  Gašpar Begonja prihvatio i mi već evo drugu godinu organiziramo predavanja i kušanja vina.  Ovu zimu vjerojatno još nećemo moći zbog korone, a na jesen opet krećemo. Na ljeto s predavanjima, a na zimu s kušavanjem vina tako da, kada stasaju Bilina i Galac, kada bude dovoljno repromaterijala za proizvesti sadnice nadamo se da će se educirati i lokalni vinari. Onda bi  Privlaka mogla imati puno više svoga vina i s obzirom da je jako dobra u turizmu to bi, osim sunca i mora,  mogla biti dodatna ponuda.  Dakle svi mi znamo da svi moderni turisti sve više traže lokalnu hranu, lokalna pića, žele jednostavno proživjeti i doživjeti to područje u kojem ljetuju na jedan sasvim drugačiji način.

Te dvije sorte, Bilina i Galac, ako bi u tome uspjeli,  to bi bilo super za cijeli zadarski kraj.  Jako veliki dobitak da se recimo ta dva endema pojave sutra na tržištu uz Svrdlovinu, Maraštinu… Svaka čast Merlotu i Caberneu, to su odlične sorte nisam ja za to da se napuste.  Sve sorte koje valjaju,  introducirane i domaće, valja  zadržati u našim vinogradima. Ali definitivno autohtone sorte imaju svoje prednosti jer osim kvalitete imaju i priču, dugu povijest što može biti jako važno sutra u plasmanu, prodaji vina i marketingu. Nije isto hoćeš li ti napraviti odličan Merlot ili Cabernet ili dobro vino od nekih sorti egzotičnih imena za koje ogromna većina ljudi nije nikada čula .

Profesor Maletić je dodatno pojasnio i u kojem pravcu bi trebalo ići naše vinogradarstvo i vinarstvo.

Zadržati najbolje strane i domaće sorte

- Gledajte, ja mislim da smo napravili jako puno. Prije dvadeset godina nije bilo zadarskih vina na tržištu. Sa revitalizacijom Nadina i Benkovca puno toga se napravilo.  Sada imamo vinare koji  osvajaju medalje.  Da nema Zadrana na Sabatini ne bi bilo toliko zlatnih medalja. Napravili smo odličan rezultat s ovim introduciranim sortama. Nitko više ne spori da Merlot, Cabernet  sauvignon, Syrah u Ravnim kotarima daju odličnu kvalitetu. Međutim, mi bi se trebali okrenuti i autohtonim sortama, izabrati one koje mogu dati odličnu kvalitetu. Merlote,  Cabernete i Syrahe možeš kupiti takoreći u svakoj trafici svugdje u svijetu, a  našu Svrdlovinu, ili sutra Bilinu Privlačku, Galac i Ružovinu moći ćeš kupiti samo tu na zadarskom području. Još ako budu dobra vina, onda će to biti dobitna formula za proizvođaće.

Kod nas u Hrvatskoj pa i tu u Privlaci i inače na području, Sjeverne Dalmacije uglavnom  su mali proizvođači koji jako teško mogu amortizirati visoke troškove proizvodnje, opreme, zaštitnih sredstava, odležavanja vina… Ta vina moraju biti skupa da bi ta proizvodnja koliko toliko bila rentabilna.

Moraju biti visoke kvalitete da bi ih netko kupio Merlot iz Ravnih kotare ne Merlot iz Istre ili Merlot iz nekog drugog vinogorja.  U slučaju autohtonih sorti  imamo prednost da nitko takva vina  nema, a strani turisti su pogotovo skloni uvijek tražiti nove mirise i okuse I spremni su to platiti. Pa i ja kad putujem negdje tražim lokalne sorte, lokalna vina. To može biti dobar izbor za nekoga tko se hoće sutra baviti lozom i  vinom  ovdje. Osim visoke kvalitete koje mnoge od tih sorata imaju, a mnoge od njih imaju i priču. A priča je danas nešto što jako dobro prodaje vino, i sad ako je ta priča ispričana uz vino u kušaonici ili na terasi nekoga podruma gdje se pruža pogled na more ili na vinograde onda je to dobitna kombinacija, poručuje profesor Edi Maletić.

Sve je rečeno. Čekaju se Bilina, Galac, Ruževina.. Vinogradi s tim i dugim starinskim sortama  te, kao šećer na kraju,  užitna i pitka, unikatna domaća  vina koje jedva čekamo kušati.

 

Bilina popravlja Maraštinu

Bilina je jedno lijepo svježe vino sa izraženim kiselinama.  Nije jaka. Alkohol je umjeren što se u zadnje vrijeme jako cijeni ali je zadržala lijepe kiseline i ima tu diskretnu aromu. Dakle, uz jednu dobru, modernu vinifikaciju mislim da Bilina može dati vino koje će zadovoljiti svačiji ukus i koja bi zaista moglo biti sutra jedno ugodno iznenađenje u ponudi vina našega kraja.

Može li biti bolja od Maraštine?

Teško je reći, nemamo dovoljno iskustva sa Bilinom, osim one jedne berbe.  Da je bilo sve u redu da smo imali tih četiri pet berbi koliko smo trebali imati da se nije dogodio peh u rasadniku danas bi bili puno pametniji. Mi se nadamo da će to biti vino bolje od postojećih sorti, ali i vino koje bi moglo dobro doći u kupaži sa tim sortama. Bilina i Maraština zajedno mogle bi dati jedno izvrsnu kombinaciju.  Izvrstan spoj. Obzirom da Maraštinu jako dobro znamo, znamo njene vrline i mane, a jedna od njezinih mana je taj nedostatak svježine, nedostatak kiselosti a to bi joj Bilina mogla dati tako da bi sad Privlačka Bilina ili kako su je nekad zvali Privlačka Maraština i klasična Maraština, zajedno u kupaži,  možda mogle biti dobitna kombinacija za Privlaku  kao i za Nin, Vrsi. Za cijelo ovo područje. 

 

Vatreni Galac

Mislim da bi Galac mogao biti otkriće što se crnih sorata tiče. Dovoljno je zaviriti u Bulićevu  Dalmatinsku ampelografiju gdje je pun pohvala o toj sorti.  Naveo ju je  pod imenom Gavran upravo iz razloga što su ta vina bila crna kao gavranovo perje. To su bila moćna, vatrena vina.  Znači da su imala puno alkohola, a što opet znači da je grožđe bilo jako kvalitetno, imalo jako puno sladora. Galac se koristio za vinifikaciju samostalno ili se miješao sa Plavinom ili Svrdlovinom, Babićem ili sa nekim drugim sortama gdje bi u pravilu Galac praktički bio poboljšivač kvalitete.

 

Jancis Robinson pohvalila Svdrlovinu

Kad razgovaramo o domaćim vinima  uvijek se sjetim Jancis Robinson. Ona je najčitanija i najcitiranija spisateljica i novinarka za vino. Autorica je najutjecajnije knjige o Vinskim sortama Wine Grapes.

Koje vino ona pohvali to je isto kao Oprah Winfrey kad ti pohvali knjigu odmah tiskaj milijun komada. Tako i ona. Izuzetnu utjecajna i uvažavana Jancis je bila naša gošća prije četiri godine u Splitu na velikom skupu “Ja sam tridrag”. Osobno sam bio jedan od organizatora i moderator tog važnog skupa, a sudionici su posjetili i Zadar, u konobi Kraljevskih vinograda u Petrčanima smo imali večeru i kušali vina. Njoj, ali i drugim sudionicima, a bilo je tu Amerikanaca i Talijana najviše, svima su se dopala naša domaća vina. To je za nepovirovat. Nisu oni znali koja je koja sorta. Ali, recimo svima im  se svidjela Anićeva Svrdlovina, zatim Lasina, Pošip i Grk. To su, kako rekoše, njima vina nepoznata, ali jako kvalitetna. Svima je već dosta onih poznatih mirisa i okusa, svi traže nešto novo. Pa, eto, i to nam je dobar pokazatelj u kojem smjeru trebamo ići. 

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)