Nepoznata sudbina 27 dječaka i djevojčica

Policijska praksa govori da bijeg neke osobe često završi sretnim pronalaskom. Znatan dio ljudi nestaje dobrovoljno iz različitih razloga. Često puta to je bijeg od obitelji, supružnika… Djeca znaju pobjeći i zbog narušenih odnosa u obitelji, svađi, psihičkog i fizičkog maltretiranja, bolesti ali i zbog benignijih razloga

U Hrvatskoj je od početka 90-tih evidentirano oko 2.500 nestalih osoba od kojih je više od 1.700 nestalo tijekom Domovinskog rata, službeni je podatak Nacionalne evidencije nestalih osoba (NENO). Od početka ove godine zaključno do 7. ožujka prijavljen je nestanak 78 osoba, od toga je 29 žena i 49 muškaraca. Pronađene su 23 žene i 42 muškaraca. Policija još uvijek traga za 13, šest osoba ženskog i sedam osoba muškog spola kojima se izgubio svaki trag, najnoviji je podatak MUP-a.
Među nestalima bilo je šestero mladih, od kojih su dvije maloljetnice, iz Pule, Rijeke, Zagreba i Zaprešića – nestali su samo u jednom tjednu krajem veljače i početkom tekućeg mjeseca ožujka, izvijestili smo prije nekoliko dana na našim stranicama. Troje njih policija je pronašla dok se za ostalima još uvijek traga i bilježe neki novi slučajevi nestanaka odnosno nalazaka.
Pretežito muškarci
Ukupno 13 nestalih osoba brojka je koja se već danas može promijeniti. Još uvijek nije pronađen 24-godišnji Zagrepčanin Ivan Cvek koji je nestao 24. veljače iz jedne bolnice u Zagrebu. Visok oko 185 cm, crne kose i smeđih očiju, jače je tjelesne građe s malim ožiljkom ispod oka. Misteriozni je nestanak 16-godišnje Daniele Nikolić iz Padove, talijanske državljanke našeg podrijetla kojoj se izgubio svaki trag u Rijeci. Visine je oko 170 cm, ima crnu dugu kosu i crne oči. Ne zna se ni koja je sudbina 33-godišnjeg Branimira Fritza rođenog Puljanina s prebivalištem u Zagrebu. Nestao je u Rovinju 28. veljače. Nakon što se udaljio s rovinjske adrese boravišta svjedoci kažu da je primijećen u okolici Buja. Nakon toga mu se gubi svaki trag. Visok je oko 163 cm, ima smeđu kosu i smeđe oči, srednje tjelesne građe.
U Nacionalnoj evidenciji trenutno su objavljeni profili 2.492 nestalih građana s osobnim podacima i okolnostima nestanka, među kojima i profil mlade Antonije Bilić tragično nestale u lipnju prošle godine u slučaju koji je zgrozio Hrvatsku. Sudeći po statistici najveći broj nestalih osobe pretežito su muškog spola. Prijavljen je tako nestanak 2.004 muškarca i 710 žena, no policija je u potrazi uspjela pronaći 140 osoba muškog i 80 osoba ženskog spola. Kao reprezentativni pokazatelj trenda tijekom lanjske 2011. prijavljeno je 168 nestalih, 107 i 61 (M/Ž), a pronađeno ih je 78, odnosno 46, ukupno 124 građanki i građana, ističe portal Nestali.hr.
Nagli skok
Zanimljivo je da se nagli skok broja nestalih u 2011. dogodio u kolovozu i drastično rastao prema kraju godine i prva dva mjeseca tekuće 2012. Najnoviji podaci govore o drastičnom silaznom trendu od veljače do prvih dana ožujka. Inače, najstarija prijava o nestaloj osobi datira iz 1961. godine, a posljednjih je desetljeća prijavljeno više od 21.000 nestalih osoba.
Policijska praksa govori da bijeg neke osobe često završi sretnim pronalaskom, bilo da ju je policija pronašla ili da se sama javila zabrinutoj obitelji. Pogotovo kad su u pitanju maloljetnici i mlađi punoljetnici koji su imali problema u obitelji, sa školom ili sa širom sredinom. Nažalost, pojedini nestanci završe tragično pronalaskom mrtvog tijela ili se osobi, jednostavno, nikako ne može ući u trag. Grube brojke kazuju da u Hrvatskoj od početka 90-tih traje potraga za preko 700 osoba koje se nestale u tzv. mirnodopskim okolnostima. Od oko 2.500 nestalih osoba (2.492), brojke koja varira čak nekoliko puta dnevno zabilježeno je da je 1.736 osoba godina starosti od 18 do 65 godina ušlo u Evidenciju potraga u razdoblju od siječnja 1990. do rujna 2011. Druga kategorija s najvećim brojem nestanka su osobe iznad 65 godina starosti s oko 600 potraga. Daleko niže, ali ništa manje zabrinjavajuće jest potraga za 74 maloljetnika od 14 do 18 godina te 27 dječaka i djevojčica do 14 godina života.  
Psihički problemi
Prema dosadašnjoj policijskoj praksi zaključak je da znatan dio ljudi nestaje dobrovoljno iz različitih razloga. Često puta to je bijeg od obitelji, supružnika, najčešće zbog narušenih obiteljskih ili partnerskih odnosa, zbog financijskih problema i neriješenih dugova. Često puta nestali želi raskrstiti sa starim životom i osigurati si novi identitet. Ljudi također nestaju zbog iznenadnog trajnog ili privremenog duševnog i psihičkog oboljenja dok neki pak postaju žrtve prirodnih nepogoda, nesreća na planinarenju, tijekom ronjenja, ribarenja, speleoloških pothvata, lova i sl. Nažalost, dio osoba odluči se počiniti samoubojstvo na teško dostupnim i pristupačnim mjestima pa ih je teško ili nemoguće pronaći. Također, dio nestalih postaju žrtvama kaznenih djela, otmice, zlostavljanja, ubojstva, ali i trgovine ljudima i ljudskim organima.
Policija se u svom radu susreće s različitim kategorijama nestanaka. Među populacijom maloljetnika često je bijeg ili samovoljno udaljenje iz odgojno- obrazovne ustanove, poput domova za odgoj djece i mladih ili pak bijeg ili udaljavanje iz zdravstvene ustanove najčešće psihijatrijskih bolnica. Često puta osobe različite dobi sa psihičkim problemima smještene u obiteljima znaju otići, odnosno odlutati iz zajedničkog doma, među njima i one koje su si zadale cilj počinjenja samoubojstva. Djeca znaju pobjeći od kuće i zbog narušenih odnosa u obitelji, svađi, psihičkog i fizičkog maltretiranja, bolesti ali i zbog benignijih razloga. Najčešći razlozi su avanturizam, skitnja i prosjačenje, neposlušnost prema roditeljima, mladenački bunt, neuspjeh u školi, pa čak i nesretne ljubavi.

Misterij iz Biljana Gornjih

U Biljanima Gornjim na zadarskom području 1. siječnja ujutro pronađeno je mrtvo tijelo 28-godišnjeg Stjepana Fiolića iz Zagreba. Tijelo nesretnog mladića našli su lokalni lovci, navodno, obješeno o remen hlača i skriveno u grmlju samo 200 metara od obiteljskih kuća. Njegov nestanak iz Zagreba prijavljen je 27.prosinca 2011.
Na zaustavnoj traci autoceste između Škabrnje i Nadina dva dana ranije pronađen je njegov automobil. Ostavljen je s ključem u bravi. Policiju su obavijestili djelatnici HAK-a, a odmah nakon što je utvrđeno da automobil zagrebačkih registarskih oznaka pripada nesretnom mladiću, u Nadin su stigli članovi njegove obitelji i prijatelji koji su u nadi da će ga netko prepoznati, lijepili plakate s njegovom fotografijom i kontakt informacijama.
Stjepan je posljednji put viđen na sesvetskom Trgu Dragutina Domjanovića, u poslovnici banke. Radio je u Stanici za tehnički pregled vozila u Novom Zagrebu, a kako su rekli članovi njegove obitelji, ništa nije upućivalo na to da bi mogao otići od kuće. Dan prije nestanka uobičajeno je ručao s obitelji.

Ako se dogodi…

U slučaju nestanka voljene osobe, obitelj, prijatelji i lokalna zajednica moraju se zajednički uključiti u potragu. Policiji su uvijek vrlo koristan partner. Naime, upravo oni najbolje poznaju karakter i osobine nestale osobe, njene navike, obrasce ponašanja i moguće reakcije. Važno je prije svega da se uspostavi iskren partnerski odnos bližnjih s policijom zbog razmjene međusobnih informacija o nestalom. Svaki i najmanji detalj o nestaloj osobi, na prvi pogled nevažan, može se pokazati iznimno korisnim policiji i ostatku zajednice, pa čak i presudan u samoj potrazi.
Obitelj i prijatelji uz pomoć zajednice mogu se uključiti u distribuciju letaka odnosno plakata s fotografijom i opisom nestale osobe, ali vrlo često i kod mjera traganja na otvorenom prostoru kad je potrebno angažirati veći broj ljudskih potencijala u pretrazi nepristupačnog terena. No, u današnje vrijeme moderne komunikacije potraga treba ići i preko popularnih društvenih mreža Facebooka i Twittera kao važan sustav komunikacije s javnosti, te tražiti potporu na lokalnim medijima (tisak, radio, tv, web). Medijska mreža ima mogućnost u vrlo kratkom vremenu obavijestiti javnost i zatražiti njihovu pomoć u davanju korisnih informacija o nestaloj osobi. Ne treba zanemariti i ostale subjekte koji imaju doticaja sa širokom publikom poput trgovačkih i ugostiteljskih objekata, autoprijevoznika, taxi službe, javna gradska poduzeća i dr. također u svakodnevnim kontaktima s građanima mogu raspolagati s korisnim podacima od interesa za policiju.

Trgovanje ljudima

U Hrvatskoj je od 2002. godine od kada je uspostavljen nacionalni referalni sustav pružanja pomoći i zaštite žrtvama trgovanja ljudima, do sada, identificirano 103 žrtava trgovanja ljudima unutar kvote prijavljenih nestalih osoba, ističe policijska službenica Katrin Gluić. Žrtve trgovaca ljudima mogu biti osobe obaju spolova, svih dobnih skupina. Posebno ranjive skupine su mlađe ženske osobe, koje zbog lošeg ekonomskog stanja u pojedinim državama, najčešće zemljama jugoistočne Europe, želje za osiguranjem egzistencije, bez životne perspektive i nade olako pristaju na naizgled odlične poslovne ponude. Brojni su oblici vrbovanja potencijalnih žrtava koji na prvi pogled odaju dojam legalnog zapošljavanja. Iza tih primamljivih oglasa o dobro plaćenim poslovima u inozemstvu često se krije dobro organiziran lanac trgovanja ljudima. Žrtve se na prevaru odvode iz mjesta prebivališta u njima nepoznato okruženje, često i na drugo govorno područje, oduzimaju im se dokumenti, nakon čega nastupa faza eksploatacije. Počinitelji su žrtvama ponekad njima poznate osobe, odnosno prijatelji ili poznanici, koji ostavljaju dojam ugodnih, elokventnih i profesionalnih osoba koji im nude mogućnost odrađivanja administrativnih poslova, prijava boravišta, ishođenja radne dozvole, a sve u cilju oduzimanja putnih isprava i osobnih dokumenata kako bi se spriječio njihov bijeg i povratak kući.