Prije 170 godina tražili materinji jezik u javnim ustanovama, a danas, nitko i ne zna...

Slika korisnika valentinam
OBROVAČKA NOTA
Na žalost, danas u Obrovcu uopće nema spomena na ovo najslavnije vrijeme njegove povijesti. Nema spomenika tome vremenu niti ljudima koji su zaslužni da je upravo mali Obrovac potaknuo tako važne inicijative za budućnost cjelovite države Hrvatske
Arhiva Miće JURJEVIĆA
Faksimil "Pisma odličnih Obrovčana" iz 1848. godine

Obrovac je, ostalo je zabilježeno, u jeku nastojanja za talijanizacijom Dalmacije 1848. godine prvi uputio ''notu'' svim dalmatinskim gradovima inzistirajući da se u školama, i u javnim ustanovama Dalmacije uvede materinji jezik. Obrovac se, također, tada prvi izjasnio da se Dalmacija sjedini s Hrvatskom i Slavonijom. O svemu tome danas u Obrovcu nema ni traga, ništa na to ne podsjeća!

Dalmacija je tada, kao jedna od triju hrvatskih zemalja, bila u sastavu Austrougarske monarhije kao dio austrijske državne zajednice, dok su sjeverne hrvatske zemlje, Hrvatska i Slavonija, pripadale istočnom dijelu Austrougarske monarhije. Vijest da je car Ferdinand I, svojim patentom od 15. ožujka 1848. godine, odredio da dade Austriji ustav, izazvala je u Dalmaciji oduševljenje s nadom za društvenim promjenama i liberalizacijom društva, ali i različite sumnje i bojazni. Jedno od najvažnijih pitanja bilo je vezano za poziciju Kraljevine Dalmacije u odnosu na sjeverne hrvatske države, tzv. civilnu Hrvatsku i Slavoniju.

"Kad bude u školama..."

Dok su se neki gradovi, poput Splita i Zadra, izjašnjavali protiv pripajanja Dalmacije Hrvatskoj i Slavoniji, sasvim je drugačije postupio Obrovac. 7. travnja 1848. godine uputio je Obrovac notu ostalim Dalmatinskim gradovima i to prilikom skorašnjeg izbora dalmatinskih poslanika koji će poći u Beč na vijećanje o ustavu. U toj noti kaže se, među ostalim, i sljedeće: - (...) Nesporno je, i oni koji ovo pišu da se ne će naći niko koji bi znio sumnju, da je naš dalmatinski narod i svojim porijeklom i po svom jeziku i običajima doista slavenski, da svaki njegov moralni razvoj i prosvjetljivanje treba da bude po prirodi slavensko, i da bi, kad bi se ovo htjelo bastardirati talijanskim jezikom i duhom, bilo ne samo osuda, jer bi bilo ubitačno za našu narodnost, nego bi i sam rezultat ostao negativan, kako nam to doista dokazuju prošla stoljeća. Kad bude u školama i u javnim poslovima Dalmacije materinski jezik dalmatinski, onda će ih on razumjeti i oni će njemu koristiti, ali sve dotle dok je tu jedan strani jezik, on je isključen od svakog aktivnog učestvovanja...

Nadalje:

- (...) Svratimo pogled na druge narode, nosili oni koje bilo ime. Svi oni nastoje da se ujedine i konsolidiraju svoj vlastiti opstanak, tražeći upotrebu materinskog jezika...

Obrovačku notu su potpisali načelnik Tremoli, te Simonelli, Ćirjak Radulović, T. Simić i Milanović.

Pismo Jelačiću

Zanimljiv je odgovor Obrovcu poslala Splitska kongregacija, gdje 29. travnja 1848. godine kaže:

- (...) Uzevši u obzir naše sadašnje prilike, kad bi se htjeli sjediniti s Hrvatskom i Slavonijom, i sljedstveno primiti u upravi slavenski jezik, mi bi se morali prepustiti administraciji koju bi svu sačinjavali Slavonci i Hrvati, i koja bi nama bar 50 godina vladala, i bila prava hrvatska invazija. Mi poštujemo uvelike visoke i plemenite sposobnosti onoga naroda, ali nama se čini da njegova kultura i ekonomska snaga ne nadmašuje ništa našu, a mi trebamo da preko naobraženih dalmatinskih zastupnika (bili oni porijeklom Slaveni ili Talijani) iznesemo u skupštini naše potrebe, i treba da budemo sjedinjeni sa onima, koji, jer su kulturniji i bogatiji, mogu da nam pomognu da brzo napredujemo u socijalnom i ekonomskom pogledu...

Ban Josip Jelačić imenovan je 23. ožujka 1848. godine u Beču hrvatskim banom i tajnim kraljevskim savjetnikom, te 8. travnja 1848. godine u Beču polaže bansku prisegu. Među važnijim Jelačićevim odlukama, Obrovčane je posebno oduševio zahtjev za federativnim preuređenjem Monarhije, sjedinjenjem Dalmacije s banskom Hrvatskom i Slavonijom. Tako, pismom od 21. travnja 1848. godine ugledni građani Obrovca čestitaju generalu Jelačiću imenovanje za bana, jer kako navode, on je tu čast zaslužio kao jedan od najodličnijih ljudi u našim krajevima. Potpisani se raduju skorom viđenju s banom prilikom njegovog dolaska u Dalmaciju. Raduju se i ujedinjenju sa svojom braćom na slavu, sreću i diku Trojedne Kraljevine. U potpisu redom: Stojan Simić, Petar Radulović, Antun Filippi, J. Kiril Žeželj, administrator, J. Milanović, tajnik općine, Nicola Tremoli, poglavar i Frane Simonelli. Pismo je pisano rukom na hrvatskom jeziku, i zaprimljeno je u banskom stožeru 29. travnja 1848. godine. Ban je Obrovčanima zahvalio pismom od 2. svibnja, te poslao pozdrave Obrovcu i cijeloj Dalmaciji.

Tribina i fotomonografija

Isto tako, Obrovčani 22. svibnja 1848. godine upućuju pismo Varaždinskoj županiji u kojem oduševljeno pišu o skorašnjem ''sudruženju'' s Hrvatskom i Slavonijom u Trojednu Kraljevinu sa zajedničkom vladom.

Tada, 18. svibnja 1848. godine Novine dalmatinske-hervatsko-slavonske na naslovnoj stranici objavlju, između ostaloga:

- (...) Obrovac malo mestance pod keršnim Velebitom, sve mu Bože izobilja dao, pervo između malih i velikih, razumi duh hervatskih zahtevanjah, spozna potrebu sloge i bratinstva i posla banu trojedne kraljevine krasnu čestitku punu žarkih ćutjenjah, punu nade, da će na skoro bratinske se rukovati ruke...

Na žalost, danas u Obrovcu uopće nema spomena na ovo najslavnije vrijeme njegove povijesti. Nema spomenika tome vremenu niti ljudima koji su zaslužni da je upravo mali Obrovac potaknuo tako važne inicijative za budućnost cjelovite države Hrvatske.

Zato Matica Obrovčana iz Zagreba slavi 170 godina od ove hrabre i domoljubne geste svojih zaslužnih Obrovčana. Sve dokumente iz toga vremena Matica Obrovčana će prezentirati na javnoj tribini te u fotomonografiji koja će, vjeruju u Matici, ove godine biti objavljena.

Mićo JURJEVIĆ

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno