Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

12 C°

ZNANSTVENI GENIJ “Našem Neni uvijek smo govorili da uči i da bez rada nema ništa!”

19.04.2019. 11:00
ZNANSTVENI GENIJ “Našem Neni  uvijek smo  govorili da uči  i da bez rada  nema ništa!”


Dr. sc. Nenad Šestan, 49-godišnji profesor na američkom  Sveučilištu Yale i vođa tima neuroznanstvenika koji su razvili BrainEx,  visokotehnološki sustav koji može održati i zaštititi mozak sisavaca od  oštećenja nekoliko sati nakon smrti, rođen je u Zadru, a dio ranog djetinjstva proveo je u Zemuniku Donjem. Tamo danas žive njegovi roditelji, majka Anđelka i otac Ivica, s kojima smo razgovarali povodom  njegova sjajnog uspjeha.
Već nakon prvih nekoliko rečenica shvatili smo kako su ključne riječi  za uspjeh ne samo njihova sina Nenada, već i kćeri Martine, kao i Anđelkine nećakinje Lucije koju su odgajali od njezine 13. godine, pa i najstarijeg unuka Matije, rad i učenje.


Prisilna selidba u Zadar
 – Učite, samo učite, uvijek sam govorio svojoj djeci, kaže Ivica, a  Anđelka dodaje kako treba raditi, te da bez rada nema ništa. Kad su se  oženili Ivica je plovio, a Anđelka je radila kao službenica u zadarskoj  pošti. Živjeli su u Ivičinoj obiteljskoj kući, no iako ih je, kako kažu, bila  puna kuća obzirom da je Ivica jedno od osmoro djece u obitelji, kad je  on bio na brodu, ona se nije mogla snaći za čuvanje sina Nenada. Stoga  se, kad je napunio devet mjeseci, preselila k svojim roditeljima u Zadar, a  jedno su vrijeme živjeli i kod Ivičine tete u zgradi Ljepotica. Bračni par  Šestan stoga je svim članovima obitelji izuzetno zahvalan na pomoći, pa  i u odgoju danas vrlo uspješne im i visokoobrazovane djece.
– Kako smo se zatekli na toj adresi Nenu sam upisala u vrtić na Voštarnici, a kasnije smo dobili stan u neboderu na Relji. Osnovnu školu završio na Poluotoku, u Petra Preradovića, a onda je upisao kemijski smjer  u COUO Juraj Baraković i po završetku Medicinski fakultet u Zagrebu.  Uh, bio je nestašno dijete, ali i jako vrijedan. Od malena je volio knjige,  puno je čitao i sve ga je zanimalo. Sjećam se kad je u sedmom razredu  čitao Madame Bovary. Tad mi je rekao da ga ne zanima sam sadržaj i taj  njezin život, već da mora biti načitan ako jednoga dana misli nešto biti i  prenositi drugima znanje, priča Anđelka Šestan, a njen suprug dodaje  kako je od malena njihov Neno bio veliki zaljubljenik u more i ronjenje.


Pomagao oko krava i sijena
– Sa mnom je odlazio roniti i već s 12-13 godina zaranjao je na dah na  dubinu od 15 metara. Oduvijek je volio Zemunik i rado dolazio u Šestane. Nije mu bio nikakav problem stricu pomagati oko krava, sijena, a  kasnije je znao i kopati, orati, na kombajn poći. Kao mali je stalno lovio  guštere, prisjeća se otac uspješnog znanstvenika, a majka odmahujući  glavom dodaje kako je lovio i zmije. Zanimalo ga je to, kaže, pa ih je donosio u sobu, secirao i preparirao. Interes za istraživanje mozga pokazao  je već na prvoj godini medicine.
– Već na prvoj godini svom profesoru dr.sc. Ivici Kostoviću rekao je da  se želi baviti mozgom, a on mu je rekao da je rano i neka se strpi malo.  Kad je godinu završio s 5.0 i to 15. lipnja, pozvao ga je k sebi. Diplomirao  je 5. rujna 1995. i odmah su ga pozvali na Yale. Išao je preko Trsta jer je  tako bilo jeftinije, a poslala sam ga tamo sa svega 110 dolara u džepu.  Bože moj, koliko sam mu knjiga kupila tijekom školovanja. Stalno sam  radi njih bila u kreditima, ali se isplatila svaka kuna. Sve te knjige je on  odnio sa sobom, pa čak i bilježnice iz prvog osnovne. Morali smo mu i  prije odlaska na Yale u Beču platiti ispit iz matematike jer bez njega nije  mogao, a na svom fakultetu ga nije imao, govori gđa Šestan te s uzdahom  dodaje kako joj je drago zbog sinova uspjeha, ali i strašno teško što živi u  tuđini i što ga premalo viđa.
Njen suprug potom ističe kako je njihov Neno doktorirao na Yaleu kod  poznatog znanstvenika Paška Rakića sa svega 28 godina, kao najmlađi  doktorant na tom prestižnom i uglednom sveučilištu.




Najmlađi doktorand na Yaleu
– Danas je u poziciji da i sam poziva na Yale izvrsne studente iz Hrvatske, a jedan od njih je i Osječanin dr. Zvonimir Vrselja, koji je sudjelovao  u njegovu timu, kaže ponosni otac uspješnog znanstvenika dodajući kako mu je strašno žao što mu sin živi u tuđini i što u Hrvatskoj nema niti  približno dobre uvjete za posao koji strašno voli.
– Neno sa suprugom Sandrom, inače Ninjankom, i njihove troje djece,  živi u kući s 20 tisuća metara okućnice. Dobro zarađuje, ali i jako puno radi. Nema tu radnog vremena. Ponekad spava svega par sati,  ali je plaćen, cijenjen i živi u jednom uređenom svijetu. Živi kako želi,  puno putuje po svijetu, napreduje i druži se s drugim znanstvenicima,  Nobelovcima iz cijeloga svijeta. Kad sam ratovao za svoju domovinu  mislio sam da će ona biti zemlja poželjna za život, napredovanje i uspjeh, ali nažalost nije, kaže gdin Šestan, a njegova supruga dodaje kako  im kći Martina živi u Zagrebu, gdje radi pri Ministarstvu za EU fondove.
Njezina nećakinja koju su od 13. godine odgajali kao svoje dijete, danas živi i radi u Njemačkoj, gdje na klinici u Koelnu radi kao imunolog. U  nizu uspješnih iz obitelji Šestan je i najstariji unuk Matija, danas 30-godišnjak.


Dobio sina kao maloljetnik
– Matiju je Neno dobio još kao maloljetnik, u 4. razredu srednje škole,  a mama mu je bila u drugom razredu srednje. I njega smo odgajali, odnosno pomagali u njegovu odgoju. Danas je i on liječnik, a zadnje tri godine je i on u Americi. Povukli ga kao i oca jer je sposoban. I ostalih troje  Nenine djece su uspješni. Filip ima 21 godinu i studira na Yalu, Petra ima  19. godina i na prvoj je godini studija za dizajn i umjetnost, a najmlađa  Maja koja ima 15 je još u srednjoj školi. Svi su nam dobri, ali daleko, sa  žaljenjem zaključuje gđa Šestan dodajući kako su nade male da se oni  vrate, iako joj je sin uvijek govorio kako bi, ukoliko bi se ukazala neka prilika za povratak u Hrvatsku, za život odabrao Zemunik Donji.
– Teško, teško… Znanstvenici tamo rade dokle god mogu. Prof. Rakić  još radi, a ima 85. godina. A naš Neno živi za medicinu. Rekao je da će  sve što zaradi ostaviti za medicinu, za istraživanje mozga. On je takav.  Kaže da čovjek jedino može biti uspješan u poslu kojeg radi  ako radi posao koji voli, jer mozak pamti što čovjek voli. Drugačije kaže da nema uspjeha ni napretka, kaže gđa Šestan, majka znanstvenika koji je sa svojim  timom na svinjskom mozgu nekoliko sati nakon smrti životinje dokazao  da veliki mozak sisavca ima mogućnost povratka cirkulacije i nekih molekularnih i staničnih funkcija i nekoliko sati nakon smrti. Primjenom  njihove metodologije BrainEx otvorio se put istraživanju mozga i potencijalno drugih organa nakon smrti, ali i osmišljanju terapija za moždani  udar i druge bolesti u kojima stanice ljudskog mozga umiru.


Zemuničani ponosni na dr. Šestana
Na sjajan uspjeh prof.dr.sc. Nenada Šestana ponosni su i mještani Zemunika Donjeg, a na prijedlog jednoga od njih, Željka Šarića, 2013. godine dodijeljeno mu je  javno priznanje – Grb Općine Zemunik Donji za osobita postignuća u znanosti.
– Svi u Zemuniku smo svi ponosni na ljude koji postižu vrhunske rezultate. Osim  dr. Šestana imamo ih još nekoliko koji su također dobitnici Grba Općine. Vrhunski  sportaš Nikola Dragaš tri je puta bio svjetski prvak u kuglanju, Tomislav Marijan Bilosnić je najplodniji hrvatski književnik, Marijan Buljat poznati je i uspješni nogometaš koji je igrao za reprezentaciju Hrvatske, a spomenuo bih i pokojnog monsinjora  Ivana Prenđu, zadarskog nadbiskupa, kaže Ivica Šarić, načelnik Općine Zemunik.