Lijepo je biti uz bok idolima Baniću i Gečevskom

Deveta abaligaška pobjeda koju su košarkaši Zadra ostvarili prošli tjedan protiv Cibone u Krešinom domu pokazala se vrijednom potvrde ostanka u regionalnoj eliti. Peti ovosezonski hrvatski derbi ponudio je očekivano veliku neizvjesnost koja se protegla do napete završnice, a tada se spasiteljem Mršićeve momčadi pokazao Dominik Mavra. Uz 13 koševa u tri i pol zadnje minute koji su donijeli prevagu na stranu domaćeg sastava, kapetan Zadra je na sebe usmjerio sva svjetla pozornice s nesvakidašnjim učinkom od 33 poena, pet skokova, pet asistencija, dvije ukradene lopte i čak devet pretrpljenih prekršaja za ukupnu valorizaciju od 47 indeksnih poena. Naravno, takva fantastična partija donijela mu je titulu MVP-a 12. kola, kao i priznanje za najbolju ovosezonsku individualnu izvedbu na regionalnim parketima. Tim je postignućem kapetan Zadra izjednačio dosadašnji klupski rekord kojeg je 2005. godine ostvario Marko Banić u pobjedi nad Geoplin Slovanom (98:75), a koliko zapravo »piza« ta fenomenalna Mavrina predstava kontra Cibone potvrdit će i podatak da su u zadnjih šest sezona samo dvojica igrača ostvarila bolju valorizaciju u jednoj utakmici. Ante Žižić u dresu Cibone s 56 indeksnih poena (2016./17. protiv MZT-a), te Cedevitin Jaka Blažić s valorizacijom 48 (2019./20. protiv Mege).
– Lijepo je, definitivno, biti u takvom odabranom društvu. Banić je veliki trag ostavio u klubu s dvostrukom krunom, vidio sam da je odmah ispod njega Gečevski, i sve su to igrači koje sam gledao kada sam bio mali i doživljavao ih kao nekakve idole. Malo kad ostariš onda se počne sve te davne klupske uspjehe, ajmo reći, uzimati zdravo za gotovo, ali kad se vratiš u djetinjstvo, odvrtiš film i shvatiš da si za te igrače navijao, onda sigurno nema veće časti od spoznaje da sam stao uz bok takvim legendama kluba – osvrnut će se Mavra na brojke koje uistinu gode, a primjerice četiri dana prije tog rekorda okarakteriziran je negativcem u porazu doživljenom u Draženovom domu, kada je promašio otvorenu tricu koja bi po svemu sudeći donijela pobjedu. Ta granica između heroja i glavnog krivca kada je šut u pitanju, još u dresu Zadra, izrazito je tanka.
– Uvijek je tako. Kada promašiš ne valjaš, kada pogodiš si heroj. Stvarno se trudim ne razmišljati o tome. Jedan dan je ovako, drugi onako. Ako se razmišlja unaprijed kako će se promašiti šut koji je smisao svega. Zato, kada se pogodi onda se i automatski izbriše sve što je dotada promašeno.

Oscilacije i ciljevi
– Sezona je baš čudna, dosta smo se mučili, tražili formu, dizali se i padali. Uistinu je bilo sve čudno, a najviše je sigurno tome svemu doprinio ubitačan raspored utakmica, zbog te korone kao i sve te puste izolacije koje su nas snašle. Posebno je izvan svake pameti bio raspored nakon Kupa, a i osobno sam imao nekih problema. U siječnju sam imao koronu, pa je uslijedio Krešin kup koji je donio veliko pražnjenje, i fizičko i emocionalno. Nije bilo vremena za neku rekuperaciju nakon toga jer sam samo produžio s reprezentacijom prema Istanbulu dok su suigrači imali tjedan dana odmora. Onda me snašla ta ozljeda koljena, mislim u Baru početkom ožujka, i praktički sam već mjesec i pol dana bez pravih treninga. Odlučio sam da nema vremena uzimati pauzu i zaliječiti ozljedu, te sam praktički preživljavao od utakmice do utakmice. Nekako bi se pokrpao pa odigrao i tako u krug. Bilo je tu mnogo objektivnih problema koji se baš i ne mogu vidjeti izvana.
Deveta pobjeda izborena u trileru s Cibonom donijela je toliko traženi mir u svlačionicu jer ABA liga će i dogodine stanovati na Višnjiku, što je uz obranjeni Krešin kup u Omišu bio jedan od glavnih ciljeva sezone.
– Bez obzira na dojam koji nije bio baš najidealniji zbog svih tih čestih oscilacija, treba podvući crtu i reći da su dva cilja, i to najbitnija, ispunjena. ABA ligu se nije čekalo do zadnjeg kola, uspjeli smo ju riješiti s relativno manjim stresom u odnosu na prethodne sezone. Uzeli smo Kup, i zato mislim da nema razloga biti nezadovoljan. Preostaje borba za još jedan trofej, i naravno, idemo i po njega.
Pohod na trofej kojeg se čega u klupskim vitrinama već 13 godina ulazi u ključnu fazu. Ostalo je još četiri kola do kraja osnovnog dijela HT Premijer lige i želja je zadržati startnu jedinicu pred ulazak u doigravanje. Za ostvarenje tog cilja, uz očekivane pobjede nad Šibenkom i Hermes Analiticom, ključan će biti sraz sa Splitom koji je na rasporedu u subotu.
– Da, ta utakmica sa Splitom odlučuje o startnoj jedinici u doigravanju, no mišljenja sam kako ne treba raditi preveliki pritisak hoćemo li ući u doigravanje s prvog, drugog ili trećeg mjesta. Karte će se ipak dijeliti krajem svibnja i početkom lipnja, i tko tada bude najbolji, osvojit će titulu. Normalno, da bi bilo lakše kada bi izbjegli i Split i Cibonu u polufinalu, ali naša zadaća nije razmišljanje o potencijalnim protivnicima već se moramo okrenuti prema sebi i u ovih predstojećih mjesec dana napraviti sve kako bi se što više osvježili, kako bi se posložili i reducirali ove famozne naše crne rupe usred utakmica. I onda, objektivno, možemo otići do kraja. Po meni je najbitnije da ovaj period iskoristimo za pripremu i dočekamo te odlučujuće utakmice maksimalno spremni.

Dvostruka kruna
Definitivno, dosadašnji dio sezone se može okarakterizirati iznimno uspješnim, posebno zbog činjenice da ste u onim ključnim utakmicama odlazili s terena u svojstvu pobjednika. Ali, opet je bilo teško ne primijetiti da ste u mnogim tim »biti ili ne biti« dvobojima plesali na ivici poraza u završnicama, prisiljeni spašavati živu glavu iako ste do tog trenutka imali lagodnu situaciju na semaforu.
– Čest je bio slučaj ove sezone da poslije bitnih pobjeda, sad se i teško sjetiti, mislim nakon Partizana, pa Borca, i Cibone u polufinalu Kupa…, uđemo u svlačionicu ljuti i nervozni iako smo bili svjesni da je napravljena velika stvar. Moram priznati da se nisam ranije u karijeri susretao s takvim situacijama i potpuno je neobjašnjivo kako smo u svim tim utakmicama gubili glavu u završnicama. Tako da mislim da je i u tim umalo prokockanim prilikama leži objašnjenje kako ove sezone dojmom nismo briljirali, a opet smo s druge strane ispunili ciljeve.
Cilj opravdava sredstvo, i s tom se krilaticom sigurno vode i brojni navijači. Jer unatoč tom ponekad lošem dojmu na terenu, rezultat je ono što će se pamtiti s odmakom vremena. U tom kontekstu sigurno golica maštu da se ova tzv. korona-sezona 2020./21. može pretvoriti i u jednu od najuspješnijih u povijesti kluba ako se ode do kraja i u hrvatskom prvenstvu. Tako bi Dominik Mavra stao uz bok dosad jedinim kapetanima Zadra u povijesti, Hrvoju Perinčiću (Goodyear liga i Krešin kup, 2002./03) i Aramisu Nagliću (Prvenstvo Hrvatske i Krešin kup, 2004./05) koji su osvojili dvostruku krunu u jednoj sezoni.
– Nema ni mjesta ni kluba u kojem bi više to htio. Više mi to znači u Zadru, nego bilo gdje drugdje. To brojim puta dva u odnosu na neki trofej vani jer ipak su tu uključene velike emocije – kazao je za kraj Mavra.

Predomislio se za Cibonu
Ove sezone velika je gužva na vrhu HT Premijer lige, a glavnim pretendentima za titulu hrvatskog prvaka uz Zadar smatraju se Split i Cibona. Dalmatinski abaligaši ipak po dosad ostvarenom učinku te nadmoćnim omjerima s Cibonom (Zadar 4-1, Split 5-0) nekako su izbili u prvi plan. Ipak, Cibona je nedavno na Višnjiku pokazala da unatoč brojnim kadrovskim problemima itekako ima konja za utrku.
– Dao sam jednu izjavu, mislim da je to bilo prije mjesec dana, kako Cibona nema šanse nakon ozljede Reynoldsa igrati finale hrvatskog prvenstva, ali moram reći da sam se predomislio kad sam vidio uživo kako izgledaju pod Jovanovićem. Sviđa mi se kako igraju, i ne bih se više usudio izjaviti kako nemaju šanse – kazat će Mavra.

Šteta za C. zvezdu u praznim Jazinama
Narednih pet domaćih utakmica (Šibenka, Split, C. zvezda, Hermes, prva utakmica četvrtfinala doigravanja) Zadar igra u hramu košarke. Mavri koji je od malih nogu bio dionikom velikih košarkaških fešti u toj kultnoj dvorani sigurno će biti iznimna čast kao kapetanu odvesti svoju momčad na parket starih Jazina, no u cijeloj toj priči ipak će užasno nedostajati onaj najvažniji dio, zadarska publika.
– Bilo bi najbolje da može doći publika i da se malo oživi taj duh Jazina, ali nažalost to se neće dogoditi. Što reći, ta stotinu puta već prožvakana tema koronavirusa i svega što uz to ide. Šteta, baš šteta, pogotovo što C. zvezda dolazi. To bi baš lijepo bilo u punim Jazinama odigrati.