Nadbiskup Prenđa prihvatio poziv u Kongo

Ravnatelji škola u Kongu sestri Klari su pokazali koliko su škola i ostalog potrebnog za djecu izgradili od priloga koji je Korizmenom akcijom prošle godine prikupila zadarska nadbiskupija
Školske sestre franjevke splitske provincije i Kćeri Božje ljubavi, redovnice nadahnute franjevačkom karizmom djelatne u zadarskoj nadbiskupiji, proslavile su u petak 15. svibnja molitvom i zahvalom obljetnicu 800 godina utemeljenja franjevačkog reda, uz pohod replike križa sv. Damjana iz Asiza.
Misno slavlje u kapeli Duha Svetoga u samostanu Školskih sestara franjevki u Arbanasima predvodio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa. Zahvalio je redovnicama za služenje u nadbiskupiji u župama, školama, vrtićima i bolnici te salezijanskoj arbanaškoj župi na suradnji s franjevkama, rekavši da je to primjer kako karizme mogu i trebaju ići zajedno i da je to bogatstvo Crkve.
“Ovaj vas trenutak poziva da se, vraćanjem na izvore, s duhom sv. Franje i u današnjim prilikama radikalno opredijelite za Krista” poručio je nadbiskup franjevkama dodavši da su sestre uvijek znale Franjinu karizmu pretočiti u pastoralni angažman. U poticaju kako idu za sv. Franjom i kako žive njegov put, rekao je da Bog traži od onih koji ga slijede da se odreknu oslonca na sebe i sigurnosti u zlatu, torbama, odjeći kao svom bogatstvu. “Isus nikad ne ostavlja na cjedilu one koji ga slijede. Kaže ‘Ja ću se brinuti za tebe, ništa ti neće nedostajati, bit ćeš slobodan i ničim zarobljen. Ako se ja brinem za tebe, ima li itko moćniji koji to može činiti’. Tako često to zaboravljamo” poručio je mons. Prenđa, istaknuvši da je put sv. Franje na tom tragu i jamstvo je da smo u tome moćni na svom životnom putu.
Sv. Franjo je doživio da je križ put slave, te je nadbiskup za njegovu mistiku istaknuo kako je Franjo živio i počeo s onim što je vidio – vidio je križ i Raspetoga, iz toga se rodilo sve što je kasnije činio. Mons. Prenđa je istaknuo kako je Franjo imao zaštitu u biskupu.
“Puno puta u povijesti ljudi novih puteva u Crkvi uvijek su Božjim čudom nalazili zaštitu u biskupu. Bog daje mudrost onima koji su u Crkvi dužni bdjeti i gledati da razlučuju pojave, da ne guše i ne gase duha, ali da sve provjeravaju, prepoznaju darove i zaštite ono gdje vide da je duh Božji proklijao, da se Crkva time može obogatiti” poručio je mons. Prenđa, dodavši kako je sv. Franjo doživio da su ga u Crkvi i u apostolstvu prihvatili i prigrlili, biskup i ‘gospodin papa’, kako je znao reći.
S. Klari Šimunović, provincijalnoj predstojnici Školskih sestara franjevki splitske provincije nadbiskup je uručio 20.000 kn; to je dar jedne bake iz Sukošana koja je baš ovih dana inzistirala osobno susresti nadbiskupa kako bi mu uručila taj novac za misije u Kongu. Nekad je bila siromašna, dugo je godina uživala crkveno dobro, a sad je dobrostojećeg statusa te time želi zahvaliti Crkvi i pomoći misije u Kongu. Provincijalka je bila zahvalna i iznenađena tim plemenitim darom sukošanske vjernice, rekavši da upravo to potvrđuje nadbiskupov poticaj o potrebi oslonca na Providnost.
 S. Klara se nedavno vratila iz Konga gdje djeluje 20 franjevki misionarki: osam Hrvatica i 12 Kongoanki. Tamošnji ravnatelji škola s ponosom su joj otvarali vrata škole govoreći “To smo napravili, prozore, vrata, klupe, čega prije ničeg nije bilo”; pokazali su joj koliko školi i ostalog potrebnog za djecu se izgradilo od priloga koji je Korizmenom akcijom prošle godine prikupila zadarska nadbiskupija. Zahvalili su nadbiskupiji za novac koji je već u uložen u brojne školske potrebe siromašne kongoanske djece, što je bio i cilj akcije; ujedno je cijela misija pozvala mons. Prenđu na dolazak u Kongo, a poziv je nadbiskup rado prihvatio.
Predstojnica je izrazila ponos da se Franjin duh živi i na drugom kraju svijeta, a među misionarkama je i s. Erika Dadić iz zadarskih Poljica koja će uskoro proslaviti 35 godina djelovanja misijskog rada. Predstojnica je istaknula da su preživjele mnoge ratne strahote u Kongu gdje je ‘bijeda beskrajna, a zemlja puna zlata’; sestre su ostale žive, ne baš i zdrave te uvijek zahvaljuju dobrotvorima i svakodnevno mole za hrvatski narod koji doživljavaju kao svoje dobročinitelje.