Umjesto u igri, djetinjstvo provode na pozornici

Slika korisnika admin
pjevac
U showu Ne zaboravi stihove devetogodišnji Silvio Štruklec osvojio je više od sto tisuća kuna, a prema pravilima nije smio nastupiti

Iako sam se, djelujući u ovom cijenjenom listu, često, uglavnom negativno, doticao teme pojavljivanja djece u raznim glazbenim emisijama, do sada o tome nisam studioznije pisao. A za pisanje ima toliko materijala, da sam ovu temu obradio kroz dva Magazina. U ovom ćemo se broju dotaći fenomena djece koja se pojavljuju na televiziji i u medijima, na državnom i globalnom nivou, dok ćemo sljedeći tjedan govoriti o iskustvima koje sam imao tijekom deset godina bavljenja tim artistički sumnjivim, ali za neke ekonomski i te kako profitabilnim poslom. Možda su nekome ušminkana, ljepuškasta dječica koja pjevaju i plešu simpatična, ali vjerujte, iza svega se često kriju nimalo simpatične stvari. Uostalom, krenimo polako.

ZLOSTAVLJANJE I ISKORIŠTAVANJE

Činjenica je da je u današnjem društvu javnost donekle senzibilizirana za pojedine oblike zlostavljanja, ali isto tako neka ista lica možemo već godinama, u svakoj prilici, vidjeti kako mudro i stručno govore stvari koje uopće ne bi trebalo posebno apostrofirati, i koje bi nam svima trebale biti poznate i jasne. Pri svemu tome, elegantno se preskaču situacije koje također spadaju u domen nepriličnog odnosa prema neformiranim ličnostima, a koje su naravno vezane uz estradu i televiziju, pri čemu općenito dolazi do neprimjerenog iskorištavanja djece i maloljetnika u komercijalne svrhe. Zato ćemo malo govoriti o onim situacijama koje kod svakoga tko ima osjećaj za mjeru, izazivaju nelagodu, a radi se o ružnom običaju povlačenja djece po raznim pozornicama na kojima, više ili manje uspješno, oponašaju odrasle. Odrasli koji su im uzor, najčešće su onaj sloj estrade koji kod pristojnog čovjeka ako ima imalo ukusa izazivaju prezir, blagu mučninu ili nešto još gore, vezano uz probavni trakt. A strašna je ta nekritičnost kojom odrasli forsiraju djecu, osobito onda ako ona imaju malo ili nimalo talenta. Svako malo na malim ekranima moramo slušati revanje bez elementarnog sluha, ritma i osjećaja za mjeru, a koje urednici moraju puštati, jer ne možete ni pojmiti kakav je to strašni pristisak koji oni trpe. 

PROGRAMIRANO I NAJAVLJENO IZNENAĐENJE

Priča kojom počinjemo, a koja me potakla na pisanje o ovoj temi, odigrala se na sam Uskrsni ponedjeljak, u popularnom tv-showu "Ne zaboravi stihove" Nove tv, dakle posve slučajno u najudarnijem tv terminu. O samom događaju posve se neuobičajeno danima prije moglo čitati po novinama i internetskim portalima, gdje je bombastično najavljivano kako je taj i taj, dječak od devet godina, pjevajući odnio neke velike novce. Kao, tajna je koliko, ali se radi o velikoj svoti, preko 100 000 kn. Te sam večeri posve neplanirano jednim okom pratio što se događa iako me takve stvari uopće ne zanimaju, i bio nemalo iznenađen kada sam vidio da se radi o maloljetniku. Ono što je slijedilo bilo je više nego sumnjivo. Sve mu je išlo na ruku. Pjesme koje su se redale bile su kao naručene za dijete te dobi. Malo Tonija Cetinskog pa malo Toše Proeskog, koji su nota bene unaprijed navedeni kao njegovi omiljeni pjevači, pa dječja pjesma onog malog Jelušića koji je kada su ovakve stvari u pitanju posebna priča, pa gle čuda, pjesma "Morska vila" Daleke Obale, neslužbena himna rukometne reprezentacije koju nakon svjetskog prvenstva zna otpjevati svatko dijete i, kao vrhunac nekritičnog podilaženja, dječja pjesma "Kad si sretan lupi dlanom o dlan". Dakle, ne može nego tako.

Netko je u uredništvu vjerojatno zaključio kako je svota od 150 000 kuna dostatna za senzaciju, i da je dosta, jer bi mu u suprotnom kao slijedeći izbor ponudili da pjeva pjesmu "Zeko i potočić". Osim toga, zanimljiv je podatak da mu pri "nastavljanju" stihova nisu prekidali glazbenu podlogu što inače rade, a također i to da je neke pjesme otpjevao od početka do kraja iako nije bilo potrebe. Dodatno čuđenje izaziva i pojava neke djevojčice koja ga je pratila u jednoj pjesmi. Kako su znali da će mali izabrati baš tu stvar i da će mu dobro doći pratnja?

Vjerujte, nemam ništa protiv djeteta, ali zbilja je previše slučajnosti, a i otvorenog kršenja pravila, a da to javnost ne bi primjetila.

SVIMA JE SVE JASNO ALI...

Sljedećih sam dana malo pratio medije koji su cijelu "senzaciju" popratili primjerenim naslovima tipa "Glazbeni genijalac iz Kloštra-Ivanića"; "Devetogodišnjak novi kralj showa"; "Nova otkrila najmlađu glazbenu zvijezdu" i sl., a saznali smo i posve neočekivane stvari kada je u pitanju ovakva zvijezda. Dječak je pjevati počeo sa tri godine, prvu pjesmu snimio sa pet, u školi naravno ima petice iz svih predmeta, nastupa na svim školskim priredbama kao pjevač, voditelj i recitator, ide na dječje festivale, na Lidrano, u glazbenu i plesnu školu, igra nogomet i tenis, a onako iz zafrkancije je osvojio i četiri medalje u skijanju. Uz to ide i bizaran podatak da ga je tata čim se rodio učlanio u B.B.B., što bi se moglo gledati i komentirati sa raznih gledišta. Osim toga, saznajemo da je već dogovoren nastup na velikom koncertu omiljenog mu pjevača Cetinskog, čiji se repertoar slučajno poklapa i sa izborom pjesama koje je mali dobio kao zadatak. Pritom nitko nije naveo da je dječak, uz neosporno znanje tekstova pjesama koje očigledno voli i zna, imao i evidentnih problema sa intonacijom, što je podatak koji se ne bi trebalo preskakati, s obzirom na euforične ispade pojedinih novinara.

Ispod takvih tekstova idu komentari čitatelja, do čega ja baš puno ne držim, ali je ovaj put bilo zanimljivo ono što su pisali. Ako maknemo one rigidne i vulgarne komentare, ostaju nam neki jako zanimljivi. - Imao je lake i poznate pjesme; - Produkt neostvarenih ambicija roditelja; - Što radi pučki dječji pravobranitelj?; - Očigledno su mu birali pjesme; - Kako može nastupati maloljetan?, i slično. Među komentarima ima i jedan koji je uistinu indikativan, a mi ćemo ga malo proanalizirati.

A KAKVA SU PRAVILA?

Komentar je dakle sljedeći: "Ovo je kršenje pravila i iskorištavanje djeteta u svrhu podizanja gledanosti." Pa pogledajmo onda ta pravila. Sa službene internetske stranice ove emisije možete skinuti prijavnicu/upitnik sa čak 58 pitanja koja se protežu preko; vjerovali ili ne, deset stranica, koje treba ispuniti želite li da vas odaberu za nastup. Morate im poslati sliku lica i stasa (zanimljivo, snimka pjevanja se ne spominje), najdraži plesni korak, pet najdražih izvođača, pet omiljenih pjesama i slično. Ali, ima i ovakvih pitanja: - Koliko ste dugo u trenutnoj vezi (?), koji su vam kućni ljubimci, uzimate li neke ljekove, najopasnija stvar koju ste učinili, mislite li da ste po nečem čudni, što bi učinili sa 500 000 kn, i slično. Dakle mali je naveo svoje omiljene pjesme i izvođače, a onda ih posve slučajno dobio na izbor prilikom natjecanja. To nije pretpostavka, već istina, jer je to navedeno u napisima i prije i poslije nastupa. Dobro, recimo da je slučajnost. Ali, sada dolazimo do nečeg jako zanimljivog.

U rubrici "Pitanja i odgovori" postavlja se slijedeće pitanje: "Mogu li se prijaviti ako još nemam 18 godina?" Odgovor je jasan i neupitan: "Zbog strogih pravila licence, svi NATJECATELJI MORAJU BITI PUNOLJETNI, tako da se nažalost svi zainteresirani do 18. godine moraju strpiti." Ovo sam pročitao prije par dana, što znači da je to pravilo još na snazi, i da se svako kršenje istoga može tretirati kao prevara i obmana. Osim toga, postavlja se i čisto tehničko pitanje - kako dječak misli potrošiti zarađene novce na Disneyland, kada do osamnaeste godine ne može raspolagati zarađenim? To mogu samo roditelji, isključivo uz odobrenje Centra za socijalnu skrb, i to ako je namjera nužna, a misli se na primjerice školovanje ili, nedaj Bože, liječenje. Sada ću biti malo zloban i reći da možda ima neka zakonska rupa po kojoj se ovako zarađeni novci mogu legalno potrošiti za "Novu - lovu", "Tarot-majstore" ili za neku drugu tv-emisiju koja je na rubu legalnosti. Netko će reći kako u tim emisijama ne smiju sudjelovati maloljetnici. Ne smiju ni u "Ne zaboravi stihove", pa vidite rezultat.

DJEČJA PJESMA EUROVIZIJE

Jedna od stvari koja me posebno iritira, odluka je HRT-a da nam prenosi izbore za tzv. Dječju pjesmu eurovizije, priredbu koja je po svome eksplicitnom iskorištavanju dječje nezrelosti (nazovimo to tako) vrlo bliska nekim igrarijama koje baš nisu ni moralne ni ispravne. Znači, dobit ćemo novu porciju zalizanih dječaka čije su mamice spremne nekome izgrebati lice za uspijeh svoga djeteta, te gomilu curica koje će nam pokazivati svoj pupak i na radost svojih tatica izvoditi kvazi erotske koreografije uz izrazito stupidne tekstove i banalne melodije.

Svima nam je nažalost poznato da iza pojedine djece stoji cijela mašinerija aranžera, stilista, stihoklepaca na čelu za zapjenjenim roditeljima, koji ne žale novaca ni vremena da ugode svome "malome pjevaču". Tim više nas mora iritirati odvratan podatak, da nastupaju "samo ona dječica koja su kompletni autori svojih pjesmica". Dakle, curica od osam godina (tako piše u tv programu) malo se igrala sa prijateljicama, dobila napad inspiracije, te brzo sjela za klavir (koji je za takve slučajeve tata stavio u kut dječje sobe) i slagala harme, pisala note, tražila intonaciju, pa se tako malo i umorila. Nakon odmora i pogledanog crtića, sjetilo se dijete da nema stihove, zgrabilo naliv pero i pisalo, pisalo... Slagala je mala djevojčica rime, refrene a posebnu je pažnju poklonila metrici i stilu. Zar ljudi koji nam to serviraju zaista misle da su gledatelji toliki idioti da će povjerovati u takve gluposti? Podatak da je svo dvanaestero djece napisalo svoje pjesme toliko je nevjerojatan da u njega zaista može povjerovati samo izrazito glup čovjek.

Ali zato nije teško povjerovati u autentičnost izjave koju je prije par godina dala mlađahna pobjednica iz Španjolske (Lopez, Gonzalez ili tako nešto), koja kaže da je u životu "image" najvažnija stvar i da nikada nebi izašla iz kuće bez šminke (ona ima 9 godina ). Ta porazna i uznemirujuća izjava spada u red onih nakon kojih se normalan čovjek može samo okrenuti, i s kletvom na usnama otići negdje daleko, gdje su ovakve stvari pod kontrolom, gdje ljudi ne dopuštaju odvratne perverzije, bliske onome kada na modnim pistama stari perverznjaci gledaju anoreksične četrnaestogodišnjakinje.

DOBRO ORGANIZIRAN PROJEKT

Kada smo već kod dječjeg eurosonga, šteta bi bilo ne spomenuti i prvog pobjednika te uvažene manifestacije, a to je jedan dječak iz Hrvatske koji se zove Dino Jelušić. On je zanimljiv jer je produkt dobro ogranizirane obiteljske produkcije, tzv. "Dino-Team-a", pri čemu je sve obavljeno krajnje profesionalno. Kada danas, nakon nekoliko godina upišete njegovo ime na pc-tražilicu dobijete impozantnu brojku od nevjerojatnih 40-tak tisuća linkova gdje se dječak spominje, što je ipak malo neobično. Letimično listanje nam otkriva da se radi o ogromnom broju "blogova" na kojim se djeca dopisuju, svađaju i mire, hvale i vrijeđaju, a izmjenjuju se poruke, od sasvim nedužnih, pa do onih od kojih ti se zaledi krv u žilama, a koje na tim stranama nesmetano stoje danima i tjednima.

Na nekoliko stranica, o mladom pjevaču, doznajemo i pojedinosti koje su vrlo slične onima koje se pripisuju gore spomenutom "nezaboravljaču stihova". On je također odličan učenik, ide na satove klavira, pjeva i svira kod "tih i tih" uglednih profesora, prvu je pjesmu snimio sa pet godina, nastupao "tu i tu", i sve u tom stilu. Na jednoj od strana saznajemo da se "Dino veseli svakom novom članu svoga fan-klaba". Osim toga on ima i sestru koja naravno, također pjeva i bila je na dječjem eurosongu sa pjesmom vrlo originalnog besramno - eurovizijskog naslova "Rock baby", i to sve govori.

KI ĆE TO PLATITI I ZAŠTO?

Na YouTubeu nalazimo nekoliko stotina njegovih video snimaka, a snimanje, znamo i košta. Koštaju skladatelji, tekstopisci, aranžeri, producenti, studio i snimatelji, a da i ne spominjemo koliko košta jedan video spot. S druge strane, cd-ovi se ne prodaju jer ih nitko ne kupuje, prihodi sa koncerata su nikakvi, a honorari sa javnih nastupa zanemarivi (često se mora platiti organizatoru da bi se uopće i nastupilo), i sve navodi na to, da se taj ogroman, uloženi novac nikada neće vratiti. Postavlja se dakle pitanje - Zašto bi netko utukao tolika sredstva u nešto tako uzaludno? Najbolji bi odgovor vjerojatno dali psiholozi i slični stručnjaci, jer cijeli taj cirkus nije nikakva garancija uspjeha i pokreće se iz čistoga fanatizma. Dok sam bio u doticaju sa tim poslom, često sam razgovarao sa ljudima koji su radili produkciju tv-emisija tipa "Turbo limač show", i koji su mi plakali na ramenu govoreći kakav se pritisak na njih vrši, i što se sve ne poduzima ne bili tatino i mamino zlato dospjelo na male ekrane. A čemu sve to? Jer, ako i postignu kakvu-takvu popularnost, što je vrlo relativno, šanse da se razviju u pravu zvijezdu su vrlo male, a mogućnost da tako nešto ostavi traga na nježnoj dječjoj psihi vrlo velike. Pa koji bi roditelj pobogu htio da mu se dijete, bez obzira na moguću popularnost i novce, jednoga dana ponaša ili izgleda poput Michaela Jacksona?

SAJAM FRUSTRACIJA

Netko će čitajući ovaj tekst reći kako sam ja stari mrgud koji mrzi sve oko sebe uključujući takvu glazbu i koji na ovaj način liječi svoje glazbene frustracije, ali bi to bilo jako nelogično. Ja sam naime, u svojstvu autora, na tom polju bio vrlo uspješan, i mnogi su mi gledali u leđa, ali nakon nekoliko godina problemi sa želucem i savješću su me udaljili iz toga nezdravoga miljea. No uspomene su ostale. Ja naime znam koliko što košta, kako se ponašaju devijantni roditelji (jer roditelji su gori od djece), znam kako izgleda talentirano dijete kojem je ukradena glavna nagrada jer je za onoga drugog došlo glasati pola njegovog sela, znam koliko su neki spremni uložiti ni za što, ali ćete o tim zanimljivim, i bogatim iskustvima moći čitati u slijedećem broju Vašeg i našeg Magazina.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno