Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Zemlja znanja, a bez sranja

Autor: Goran Bujić

18.05.2009. 22:00


Pa makar ih, te udruge mladih od Z.V.U.K.-a do Teatra VeRRdi i dalje, seljakali iz jednog prostora u drugi, od bivše Tehničke škole do bivšeg kinematografa, što je podatak koji može, mada i ne mora, ne nužno, biti indikativan. Jer pojam ‘bivše’ ipak podrazumijeva ne baš sjajno stanje stvari, tim više što ove udruge koje promiču subkulturu, a zapravo kulturu primjerenu XXI. stoljeću i uopće dobu u kojemu živimo, ne traže i ne očekuju previše od financijskog kolača čije ‘fete’ alias ‘šnite’ halapljivo proždiru neke druge, oficijelnije ustrojene i nastrojene institucije
Drugi rođendan kulturne udruge ‘Šigureca’, koji je proteklog vikenda održan u bivšem kinu ‘Pobjeda’ u sklopu programa ‘Artikulture’, bjelodano je dokazao i pokazao kako udruge mladih, koje njeguju izvaninstitucionalnu formu kulture, te eo ipso izričaje svih vrsta umjetnosti, itekako imaju svoje mjesto pod Suncem u ovom našem lijepom gradu Zadru. Lijepom bez obzira kojoj duhovnoj i političkoj opciji pripadate, kojoj generaciji i uopće, kakvom svjetonazoru. Pa iako nisam baš presretan razvojem situacije na političkoj karti Grada i Županije, tješi me činjenica kako mjesta za kulturu, i što je možda još važnije, tzv. subkulturu ipak ima.
Pa makar ih, te udruge mladih od Z.V.U.K.-a do Teatra VeRRdi i dalje, seljakali iz jednog prostora u drugi, od bivše Tehničke škole do bivšeg kinematografa, što je podatak koji može, mada i ne mora, ne nužno, biti indikativan. Jer pojam ‘bivše’ ipak podrazumijeva ne baš sjajno stanje stvari, tim više što ove udruge koje promiču subkulturu, a zapravo kulturu primjerenu XXI. stoljeću i uopće dobu u kojemu živimo, ne traže i ne očekuju previše od financijskog kolača čije ‘fete’ alias ‘šnite’ halapljivo proždiru neke druge, oficijelnije ustrojene i nastrojene institucije.
Uostalom, da na mladima svijet ostaje nije samo opće poznata floskula, već temeljna životna konstanta, istina od koje ne mogu pobjeći ni oni što svakodnevno doslovno uživaju u proračunskim blagodatima namijenjenim kulturi i umjetnosti na državnoj razini. Pogotovo ako je riječ o mladima koji pripadaju tzv. akademskoj zajednici, jer su onda u pitanju upravo one snage, oni ljudski resursi, one osobe koje će danas – sutra nastaviti upravljati s ovom Lijepom našom, kada jednom za svagda izumru oni što nikako da se odluče gode li im više vjetrovi s lijeve ili pak s desne polutke planeta Zemlja. Uključujući i one koji su povjerovali kako su pronašli recept za sve, solomunsko rješenje koje miri, nivelira, da ne kažem uravnjuje te nekoć i sad desne i lijeve, njihove sinove i unuke, potomke koji se također ne mogu rješiti duhova i kostiju iz prošlosti.
Mladi danas misle svojom glavom, što su nam zorno posvjedočila sva ova nedavna studentska događanja, da ne kažem predrevolucionarna stremljenja i težnje ka pravednijem društvu. Društvu znanja, a ne sranja. U kojemu znanje nije roba i ne može koštati ni one famozne Milasove dvije marke. Uostalom, da vrijeme leti i stara mišljenja i teorije pomalo padaju u zaborav, i da je mnoge bivše odličnike naprosto zameo vihor, vjetar sudbine, govori i podatak koji bi se mogao formulirati i ovako: tko se još sjeća tog Milasa, čuvara državnog pečata? Koji je svojim smiješnim rezoniranjem dao pečat jednom vremenu i dobrano zapečatio vlastitu sudbinu. O tempora, o mores. O more naše Jadransko, i sve noćne more koje još imamo od rata za Domovinu.
Ti mladi, dakle, nezaustavljivo jure naprijed i sve su nazočniji na pozornici Povijesti. Njima pripada budućnost, svim Kerumima uprkos. Stoga, bilo bi uputno da ih se podrži sada i odmah, danas i tu, u našem lijepom Gradu od Donata, da se sutra ne bi crvenjeli pred našim sinovima i unucima. Da ne bi rekli – nisam znao. Iako neki i danas misle kako – zna se! Idemo dalje. Da, ali dokle?