Bez vode, telefona i trgovine, s mrvicu nade

Slika korisnika admin
lisane_voda
Adam VIDAS
Voda je trn u oku Ostrovičana

Glavno je da nismo gladni i da nitko nikoga ne dira. Živimo u miru Božjem mi Srbi i Hrvati, kao prije trideset godina, kaže sedamdesetogodišnja Darinka Čučka iz Ostrovice, zadnjeg mjesta u Zadarskoj županiji na granici sa susjednom Šibensko-kninskom.

U Ostrovici u općini Lišane Ostrovičke trenutačno živi sedamdesetak ljudi. Broj povratnika se zadnjih godina povećao za nekoliko puta. Jedna od njih je i Darinka Čučka koja se u Ostrovicu, gdje se udala, vratila 2000. godine.

- Ne daj ti Bože da budeš u tuđini. Nije sjajan život kod drugoga, kaže Čučka.

Priča o povratku izbjeglih Srba u Ostrovicu ne razlikuje se od drugih. Povratnici su većinom ljudi treće životne dobi koji su se vratili da tu umru. Ima i desetak mlađih muškaraca. Dvoje ih je zasnovalo obitelji i imaju djecu. Ostali su stari momci koji žive dokoličarskim životom.

Svima im je zajednički komentar da žive dobro. Kuće su obnovljene, imaju struju, u zadnjih godinu dana asfaltirano je nešto cesta i tu sve staje. Čovjeku dođe da se upita u kakvim su uvjetima živjeli u izbjeglištvu, ako im je tako malo dovoljno za puno nade. Vode nema i pitanje je kad će doći. Isto tako je i s telefonom, a nema ni trgovine. U mjesto dolazi "pokretna trgovina" gdje se ujutro može kupiti kruh. Ako nešto zatreba hitno usred dana onda se vozi do trgovine u nekoliko kilometara udaljene Lišane Ostrovičke.

- Posao nam je najveći problem. Prije je radio PK Vrana, a sada od toga nije ništa ostalo. Ovako živimo od poljoprivrede. Malo obrađujemo polja, vinograde i maslinike te se skupi za pristojan život, kaže nam jedan povratnik koji je inzistirao da ostane anoniman.

Polja obrađuju sami, a kad im treba dublje oranje obrate se za pomoć susjedima Hrvatima iz Lišana Ostrovičkih. Traktore koji su u Zadarsku županiju došli kao pomoć ovdašnjim Srbima i dani na upravljanje Srpskom nacionalnom vijeću u Benkovcu nisu nikada ni vidjeli.

- S njima se nije ni sat vremena oralo na našim poljima. Gdje će se njima raditi određuje Gligorje Rnjak i drugi. Oni koji su u bivšem sistemu imali dobre pozicije i danas su se snašli. Vremena se mijenjaju, ali veze i poznanstva ostaju. Mi s njima ne želimo imati nikakve veze. Radili smo prije, radit ćemo i sada, kažu u Ostrovici.

 

 

Mačkov kamen

Iznad Ostrovice nalazi se stijena fascinantnog oblika koja se zove Mačkov kamen, a lokalno stanovništvo je zove Gradina. Ponosni su na svoju Gradinu, njenu povijest i ulogu u turskim ratovima kada su hrvatski knezovi tu imali svoju utvrdu. Kažu kako se stranci ljeti penju na njihovu Gradinu i uživaju u panoramskom pogledu na mjesto, okolna polja i željezničku prugu.

 

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno