Košarka se promijenila – na bolje

Imao sam priliku na seminarima poput ovoga u Grčkoj, Španjolskoj i Italiji susresti se s NBA trenerima i s njima razgovarati i tamošnjem načinu rada. Oni kažu da se 80% njihovoga rada svodi na njihov odnos prema najboljem igraču momčadi. U Europi nije tako

Najsjajnija trenerska zvijezda na europskom nebu zasigurno je Željko Obradović. Sedam europskih naslova s četiri različite momčadi (Partizan, Joventut, Real Madrid i tri s Panathinaikosom) ga svrstava u sam vrh Europe. Zaista je impresivna kolekcija trofeja s potpisom 49-godišnjeg srpskog trenera. Osim sedam europskih titula, Obradović je kao trener osvojio dva puta Kup Saporte, 17 prvenstava države i kupova te četiri medalje s reprezentacijom Srbije. Aktualni prvak Europe s Panathinaikosom bio je u Zadru u povodu seminara Udruge hrvatskih košarkaških trenera i u Jazinama održao predavanje. Susretljivošću dobrog Obradovićeva prijatelja Branimira Lukavca uspjeli smo razgovarati s najboljim europskim trenerom. Na početku nam je objasnio razloge dolaska u Zadar.
– Prošle godine sam imao kontakt s Pepsijem Božićem, predsjednikom Udruge hrvatskih košarkaških trenera. On je godinama moj veliki prijatelj. Prošle godine nisam mogao doći pa sam mu rekao da ću ove godine u to vrijeme biti slobodan. Vrlo brzo smo se dogovorili – govori Obradović.
Trostruka kruna
No, nećete biti u mogućnosti duže ostati. U Zadru ćete biti vrlo kratko.
– Da, žao mi je zbog toga. No, imam nekakve obveze. U četvrtak kada sam došao porazgovarao sam s mnogo ljudi. Neke od njih nisam vidio godinama, neke viđam češće, a s nekima sam surađivao. Vrlo sam zadovoljan posjetom Zadru.
Iza vas je sezona iz snova, osvojili ste trostruku krunu – Euroligu, Prvenstvo i Kup. Gotovo da bolje ne može.
– Panathinaikos već godinama ima najveće ambicije u svim natjecanjima. I ove sezone je bilo tako. Ali uvijek u toku sezone postoje krizni trenuci. Tada dolazi do krize rezultata, igre i treninga. To su najvažniji trenuci. Tada se momčad treba ujediniti i dobro raditi. Mi smo u pravom trenutku izgubili neke utakmice koje su nas “osvijestile”. Malo smo promijenili način treninga, dobro smo analizirali situaciju i shvatili što se treba promijeniti kako bismo ostvarili rezultat. Poslije toga je sve bilo na vrlo visokoj razini. Osvojili smo tri titule i ponovili 2007. godinu po tome, iako smatram da je ova sezona uspješnija. U pravim trenucima smo igrali najbolje. U sezoni je jako bitno da pobjeđuješ u važnim utakmicama, posebno onima na ispadanje. Porazima u manje bitnim utakmicama ne gubiš puno. U sezoni smo imali 50 pobjeda i 10 poraza. To je vrlo visokih 80% pobjeda, ali važnije od toga su pobjede u najvažnijim utakmicama. U 10 godina koliko sam u Panathinaikosu, igrali smo 22 finala i osvojili 19 trofeja. U tome se ogleda kontinuitet rezultata koji je jako bitan. Možda i važnije od toga je činjenica da je naša dvorana iz sezone u sezonu sve punija. To je glavni cilj prije svake sezone.
Nakon toliko osvojenih trofeja i toliko finala, što je po vašem mišljenju recept za uspjeh?
– Imam privilegij raditi u jednom jako organiziranom klubu poput Panathinaikosa. Braća Giannakopoulos, vlasnici kluba, su mi od početka dali pravo da odlučujem o svim pitanjima vezanima uz momčad. Vjerovali su u mene, a kada kao trener osjećaš da te poštuju i vjeruju u tebe, onda je neusporedivo lakše. Također, u klubu imamo sjajno ozračje. Uvijek kada dovodimo nove igrače pazimo da ne poremetimo kemiju u momčadi. Svatko tko dođe u klub, bio on igrač ili član stručnog stožera, treba znati gdje je došao. Svi trebaju poštovati određena pravila. To je prvi preduvjet da bi se normalno radilo. Naravno da svi uspjesi i sve ostvareno puno pomaže u tome. To je najvažnije. Ali i ovo što sam spomenuo je vrlo važno.
Budžet nije najvažniji
Nakon tolikih uspjeha osjećate li možda pritisak svake sezone iznova se potvrđivati?
– Ne. Ja volim svoj posao. Ja uvijek kažem da sam sretan što svaki dan na treningu imam priliku raditi s igračima i trenirati ih. Privilegij je raditi posao koji voliš. Ja obožavam svoj posao i zaista sam zadovoljan. Ako jednoga dana ne budem osjetio ovo zadovoljstvo koje osjećam na treninzima i pričajući o košarci, vjerojatno ću se prestati baviti time i okrenuti nekim drugim stvarima u životu.
Trener ste jedne od najbogatijih europskih momčadi. Spekulira se da je budžet Panathinaikosa u protekloj sezoni bio oko 30 milijuna eura. Stoga se samo nameće pitanje hoćete li naići na financijske probleme u sastavljanju momčadi za sljedeću sezonu?
– Nikada nisam budžet držao najvažnijom stavkom. Nekada i momčadi s najvećim budžetom dožive rezultatski krah, iako je budžet, naravno, vrlo bitan. Nikada nisam od vlasnika kluba tražio po svaku cijenu potpisivanje nekog igrača. To je uvijek u dogovoru s njima. Kupit ćemo nekog igrača ako oni smatraju da ga mogu platiti, a mi mislimo da nam može pomoći. Platežna moć Panathinaikosa je već godinama među najvećima u Europi pa je jasno da je i to vrlo važno.
Dokazali ste se kao najbolji trener u Europi. Je li vam želja ići naprijed i okušati se u NBA ligi? Vaš prijatelj Ettore Messina se često u kuloarima spominje kao prvi europski trener na čelu jedne NBA momčadi.
– Ne, nikada nisam ozbiljno razmišljao o tome. Vrlo dobro se osjećam u Europi i dalje se vidim ovdje. Velika je grupa europskih trenera koji imaju kvalitetu i koji bi mogli raditi u NBA ligi bez ikakvih problema, iako je to drugi svijet. Imao sam priliku na seminarima poput ovoga u Grčkoj, Španjolskoj i Italiji susresti se s NBA trenerima i s njima razgovarati i tamošnjem načinu rada. Oni kažu da se 80% njihova rada svodi na njihov odnos prema najboljem igraču momčadi. U Europi nije tako. No, što se tiče znanja, vjerujem da bi mnogi mogli tamo raditi. NBA je najjača liga i od njih se može mnogo toga naučiti. Ako želiš napredovati u trenerskom poslu, svaki dan možeš naučiti nešto novo. S Messinom sam veliki prijatelj. S njim sam razgovarao na ovogodišnjem završnom turniru Eurolige u Berlinu. Rekao mi je da postoje neki kontakti. On je dobar prijatelj s trenerom Cleveland Cavaliersa Mikeom Brownom, ali ne znam dokle je to stiglo. No, Messina je zasigurno jedan od kvalitetnih trenera koji bi mogao ići u NBA ligu. Dobar je primjer i Mike D’Antoni koji se kao trener oblikovao u Europi. On je došao kao igrač pa je potom vodio Benetton do titule prvaka Italije i na Final Four. Poslije toga je otišao na mjesto pomoćnog trenera u NBA, a sada je trener vrlo značajne momčadi New York Knicksa, što dovoljno govori. On je Amerikanac, ali kao trener je formiran u Europi.
Kakvi su vaši ciljevi za sljedeću sezonu?
– Dobro je poznato da je u sportu teže obraniti titulu nego je osvojiti. Sjećam se kako nam je bilo prije dvije godine kada smo također osvojili trostruku krunu. Trebamo pričekati da vidimo kakve će biti ostale momčadi. Dolazi do transfera igrača i trenera, ali Panathinaikos će sigurno probati u svim natjecanjima stići što dalje.
Košarka će napredovati
Nakon gotovo dva desetljeća koja ste proveli kao trener, kako gledate na promjene u košarci?
– Košarka se mijenja. Mijenja se na bolje. Informacije danas jako brzo kruže i svima su dostupne, ne samo putem seminara. Onaj tko želi učiti i napredovati ima puno mogućnosti za to. Dobro se sjećam 80-ih godina prošlog stoljeća kada su u finalu igrali Boston Celticsi protiv LA Lakersa. Na jednoj strani su bili Parish, McHale, Bird, Ainge i Johnson, a na drugoj strani Jabbar, Worthy, Magic Johnson, Cooper i drugi. Mi nismo mogli gledati te utakmice, ali ja sam imao sreću što mi je rodbina iz Chicaga s vremena na vrijeme znala poslati te snimke. Onda bismo se svi skupili i gledali. U to vrijeme nisi mogao ovako lagano doći do svih informacija. To se dodatno poboljšalo pojavom videorekordera i kasnije interneta. Putem interneta možeš doći do gotovo svake utakmice, svakoga trenera i sve pratiti. Naravno, ako želiš napredovati – kazao je Obradović u jednom dahu pa nastavio:
– I pravila se mijenjaju. Igra se ubrzala ograničenjem napada na 24 sekunde i granicom od 8 sekundi za prijenos lopte u prednje polje. Aco Petrović je u četvrtak imao predavanje o tranziciji, ja sam govorio također dijelom o napadu, a moj pomoćnik Itoudis o obrani. To je ljudima zanimljivo. Igra se ubrzala, traže se atletski igrači, ali traže se i igrači koji imaju instinkt, koji razumiju igru i koji mogu brzo misliti. To košarka traži. Smatram da će košarka i dalje napredovati. Bitno je također da ljudi koji prate košarku i navijači shvaćaju promjene koje se događaju.
Vidjeli ste jako puno običnih ljudi na ovom seminaru koji su došli pogledati izlaganja renomiranih trenera. Ne kaže se uzalud da je Zadar grad košarke.
– Kada god se spomene Zadar, svi prvo pomisle na košarku. Ovdje su ponikli mnogi vrsni igrači, treneri i dužnosnici. To pokazuje veličinu kluba. Ime Zadra svi u Europi znaju. Svi znaju da je Zadar grad košarke. Sretan sam što sam došao na ovaj seminar i sretan sam što se to događa u Zadru – zaključio je Obradović.

 POGLEDAO I DVIJE UTAKMICE ZADRA

Jeste li pratili ovogodišnje nastupe Zadra?
– Gledao sam dvije utakmice Zadra. Vidio sam izuzetno kvalitetnu utakmicu protiv Partizana na domaćem parketu i, s druge strane, slabo izdanje u Eurocupu protiv Maroussija u Ateni. Nešto prije toga sam gledao na početku sezone, ali toga se slabo sjećam. Pratim koliko mogu. Problem je što mi igramo dvije utakmice tjedno pa se koncentriram na moju momčad, na naše utakmice i, naravno, na protivnika. Uvijek se ozbiljno spremamo i gledamo dosta utakmica protivničke momčadi.