Ostavka

Bliži se, izgleda, kraj ministrovanja Dragana Primorca, a njegovoj ostavci koja je u zraku još od velikih studentskih prosvjeda kumovala su, čini se, seljačka posla. Ono za što se nisu uspjeli izboriti akademski građani, izborili su se seljaci, uzdrmaši dobro “klimavi” državni proračun koji zaziva novi rebalans.
Dok se s različitih strana javljaju različiti izračuni “ceha” koji će Vlada platiti za mir seljacima, dalekovidni ministar znanosti, obrazovanja i sporta spoznao je unaprijed kako bi novu štednju moglo pokriti upravo njegovo ministarstvo zaboravljeno kao i no sam u čudesnoj zemlji znanja.
Uvrijeđen valjda što njegova visoka znanstveno-obrazovna vizija nije prepoznata kao uostalom ni njegov sportski, natjecateljski duh, Primorac je mudro odlučio iz mora problema pokušati izroniti što prije i otplivati što dalje, u vode diplomacije, u Izrael.
Shvatio je i vidio da su u njegovom resoru nezadovoljni profesori, učenici i studenti, a da je prostora i sredstava za kupnju njihovog mira sve manje. Osim toga ima spremnu odstupnicu koja mu trenutačno zadovoljava ambiciju jer je i ona ambicija o kojoj se još ranije govorilo, kandidatura za predsjedničkog kandidata HDZ-a, u Sanaderovoj sjeni, posve izbljedjela.
Pa iako iz HDZ-a već stižu kritike kako je ostavka s obzirom na probleme pod kojima stenje Vlada, kukavički čin, Primorcu ne treba zamjerati što pokušava pronaći put kojim će lakše i uspješnije ići. Spoznao je, naime, svu veličinu svoje nemoći te činjenicu da je sve što je govorio o zemlji znanja govorio u vjetar. Premda njegovi zahvati u školski sustav nisu prihvaćeni objeručke, treba mu se priznati posjedovanje takta i spremnost da makar i poslije raspisane “tjeralice” razgovara i uvijek na koncu stane na stranu onih koji su bili protiv njega. Isto tako mu se treba priznati osjećaj za humanost jer je kao sportski ministar odigrao gotovo sve utakmice za pomoć potrebitim.
Shvatio je možda da se proračun “cijedi” na način da stalno zalijeva povenulo i pognuto koalicijsko cvijeće pa su zato veću buku u jednom danu napravili traktori na zagrebačkim ulicama nego višednevni studentski prosvjedi u hramovima znanja. Ministarstvo poljoprivrede u rukama HSS-a ima sigurno bolje izglede za proračunske borbe.
Iako nitko nije protiv toga da se pomogne hrvatskom selu, sigurno je da su udovoljavanjem seljacima proračunska kola krenula nizbrdo.
Zahtjeva će biti sve više, a novca, ako je suditi po sadašnjem tempu punjenja proračuna, nedovoljno za sve nezadovoljnike. Turistička sezona kao hrvatska uzdanica također će prema očekivanjima podbaciti pa je jasno kako će Vlada u takvoj situaciji teško uspjeti uspostaviti balans novog rebalansa, a onda se nikako ne treba čuditi još donedavno teško zamislivom razbacivanju ostavkama.
Osim Primorca, ostavkom je mahao i ministar turizma Bajs, ostavkom se ovih dana “pokrivao” i od seljaka napadnuti ministar poljoprivrede Božidar Pankretić pa je sve jasnije kako to što lete lake ostavke onih za koje mislimo da posebno ljube vlast, samo govore o teškim vremenima. No, sposobna i jaka vlast dokazuje se upravo u krizi.
Na premijeru je da spusti zastor nad teatrom apsurda u kojemu se bez prave odgovornosti za prethodno (ne)učinjeno igra na način da uvijek kao zadnja postavka ostaje ostavka.