Knjiga povijesnog značaja

S radošću listam desetu po redu knjigu u posljednjih dest godina plodonosnog rada don Ivana Kevrića, “Jutarnja Danica”, priče i razmišljanja seoskog župnika, nakladnik Župni ured Visočane, lektura/korektura: prof. Natali Roža, naslovnica: akademski slikar Mate Ljubičić.
Kažem s radošću, jer se u sve 23 kratke priče zaustavljam na njenim duhovnim segmentima, životnim doživljajima plemenitog čovjeka, svećenika čovjekoljupca. Autor je, vidljivo je to, prepun životnog iskustva, iz kojeg izvire životni optimizam kojim želi dati svoj doprinos u procesu stvaranja ljepšeg i ljudskijeg sustava življenja, približiti viziju nadgrobnog života.
U prvoj priči po pričanju djeda Mate opisuje težak život ljudi koje je siromaštvo otjeralo u tuđinu, dok druga priča pokazuje seoske glavare kao sluge tadašnjeg režima. Nakon ovih priča opisan je težak život nakon Drugog svjetskog rata.
“To je bilo vrijeme gladi i neimaštine, komunističkog režima koji im nikad nije dao mira. Među njima živjeli su neustrašivi i herojski učitelji i svećenici koji su mnogo doprinijeli za opstojnost Crkve i hrvatskog naroda… Oni su naše ‘Jutarnje Danice’ koje nam osvjetljavaju životni put u daljni život…”, piše Kevrić u predgovoru.
Da biste znali živjeti prvo morate biti Božji čovjek, a potom morate poznavati ljude, veseliti se njihovim uspjesima i pomagati da im život bude ljepši i bogatiji. Dobrotu i ljubav s njima podijeliti. Učinite li to junačko djelo, dobrota i ljubav bit će oplođene.
Građa u knjizi je dovoljno raznolika da svaki čitatelj, bez obzira na njegov status može iz nje štošta naučiti, a u dobroj mjeri njome se i zabaviti. Kako imamo autora rođenog 1946. godine u Visočanima, veoma bogatog životnog i književnog iskustva, onda smo uvjereni kako je i ovu knjigu uzorito približio čitateljstvu, što i čini.
“Ljetno je vrijeme. Od vrućine je teško spavati u kući, a na livadi bi ga povjetarac s mora uljuljao u slatki san. Noću bi se probudio slušajući zrikavce, osjećajući miris livade i osluškujući lavež psa koji dolazi iz sela. Zvijezde bi ga milovale, a mjesec gladio po kosi. Iz slatkog sna probudilo ga jutarnje sunce…”, piše Kevrić u priči zvanoj “Dane”.
Jednostavan, odlučan i pomalo plah gospodin nesvakidašnjeg životnoga iskustva, mučenik i svetački predodređen ideji istine, pravde, humanosti, strpljivosti u znalačkom prepoznavanju Njegove volje koja jedino može, koja jedino ima pravo i snagu donositi konačne odluke? Svi događaji i likovi su stvarni s imenima kojima ih naziva autor, tako da ova knjiga s 23 priče ima određenu povijesnu znakovitost, ali i uvid u kretanje Kevrića, uvid u ljude s kojima se družio i koje je kao svećenik i župnik sretao.
Vjera je duboko u osnovi autora, te je razumljivo da neke osnove vuče iz jasnog. Koristeći se pritom povijesnim značajkama i prirodnim krajobrazom kao slikom lijeposti Lijepe Naše kao dara od Boga, kao komada zemlje darovanog Hrvatima na vjernost i vjeru u sina Njegovog i beskrajnu dobrotu Njegovu.
Da nije sve tako tijesno povezano, ovaj literarni uradak bi ostao uz granice običnosti, ovako, nadrasta ih, oplemenjuje i čini određenu lijepost u sustavu lijepe književnosti.