Đorđo Zrilić i drugi naslov prvaka 1967.

Slika korisnika valentinam
40 GODINA JAZINA
Drago Marić: "Povijest zadarske košarke"
Prvaci 1967. - trener Zdrilić, Ćosić, Anić, Stipčević, Troskot, tajnik Vujanić. Čuče: Košta, Laura, Gjergja, Komazec, Jelić i Valčić.

"Nisam te mogao dobiti jučer, telefonom?", pitam Đorđa. "Da, bio sam dva dana u Splitu, autom, svojim Citroenom", a ima 85 godina. Od kakvog su materijala satkani ovi moji prethodnici, pitam se, jer ovo Đorđo kaže, kao da je napravio đir po trgu.

Đorđo Zdrilić je bio igrač i trener u KK Zadru. Jedan je od najdugovječnijih trenera, možda i prvi po tome. Igrač je od 1949. do 1960. Dakle, u prvoj generaciji kluba, poslije 2. svjetskog rata. "Rochlitzer je predvodnik, ali i Zaraušek je bio odličan", kaže. Nikada, kao igrač, nije dobio lipe, pa mora raditi u firmi (Boris Kidrič), kao i mnogi drugi igrači, da bi normalno živio i brinuo se o obitelji.

Kao igrač, pričali su mi mnogi, bio je vrlo dobar u obrani te je na svakoj utakmici, dobivao najboljeg protivničkog igrača na čuvanje. Tim igračima nije bilo nimalo lako, jer Đorđo je oštar. "Sikirica" u rukama, tako smo zvali igrače koji su ošto igrali na loptu. Bilo je puno slomljenih zglobova, na prstima i modrica, na rukama protivničkih igrača, jer za njega je više vrijedilo nogometno ili rukometno pravilo "lopta može proći, ali igrač, ne". U momčadi je i njegov brat, Zadranima poznati sportski liječnik, Božo Zdrilić, koji igra i za mladu reprezentaciju Jugoslavije.

Podijeljena momčad

1955. godine, dok je na odsluženju vojnog roka, pitat će brata: "Tko su ovi novi klinci?" I prvi put vidi, u momčadi, Pina Gjergju, Cicu Troskota i Velu Čubrića. U momčadi je 1957., koja je vratila Zadar u prvu ligu.

Po završetku igračke karijere, postaje trener ženske ekipe KK Zadra, jer po Pravilniku KSJ – "svaki prvoligaški klub mora imati i žensku ekipu". Trener je ženske ekipe do 1966., kada preuzima prvi muški sastav kluba. Na vruću, užarenu klupu Zadra, sjeda nakon Enza Sovittija.

Iako je Zadar prvak i odigrao je Kup europskih prvaka, u novoj sezoni neće odigrati tako dobro. Neke utakmice sjajno, kao recimo protiv Radničkog u Beogradu, visoka pobjeda (cijela utakmica odigrana po kiši) nakon koje će poznati košarkaški novinar Sokolović napisati: "Zadar je perjanica jugoslavenske košarke!". Ali, ne igraju dobro sve utakmice. Nakon prvog dijela su četvrti. Zašto?!

Đorđo, kao trener, ima najtežu moguću situaciju u momčadi, jer je ona podijeljena. Jedan dio igrača je prihvatio promjene, ali dugi dio nije (promjena trenera Sovitti - Zdrilić).

U nastavku prvenstva, Zadar će ostati bez najboljeg igrača, Pina. On želi u Italiju, u Oransodu iz Cantua, kod trenera Borislava Stankovića, bivšeg generalnog sekretara KSJ i budućeg generalnog sekretara FIBA-e. Ali, opet ne prolazi, moram priznati da ne razumijem zašto, jer Pino će sljedeće 1967., napuniti 30 godina. Odigrat će neke prijateljske utakmice, za Oransodu i KSJ ga kažnjava – suspenzija do kraja lige, tako da će drugi dio Zadar igrati bez njega. Na kraju lige, Zadar će biti treći.

U sezoni 66./67., Zadar će ponovo biti prvak, a 67./68., također, o čemu ću posebno pisati.

Dakle, Đorđo ima dvije titule prvaka, koliko ima i moj trener, prof. Lucijan Valčić, a po jednu titulu imaju Enzo Sovitti, Vlado Đurović, Rudolf Jugo i Aleksandar Petrović.

U Kupu europskih prvaka, u sezoni 68./69., nakon utakmice u Lyonu, koju je Zadar izgubio 74:54, dio igrača želi smjenu Đorđa, što će im u dogovoru s nekim članovima Uprave i uspjeti. Nakon toga, Boris Kristijančić, velikan slovenske košarke, želi ga dovesti u Olimpiju te je pomoćnik saveznog trenera Ranka Žeravice u reprezentaciji Jugoslavije, na prvenstvu Europe, 1969. u Helsinkiju (u momčadi su Krešimir Ćosić i Goran Brajković).

Dalje, radi kao instruktor košarke u KS Zadar do 1974. Onda odlazi u Fermignano u Italiji, do 1976., kada preuzima juniorsku momčad Zadra i to radi do 1986. Postao je juniorski prvak Jugoslavije 1977., u Celju, a Petar Popović i Veljko Petranović su predvodnici te momčadi. Nakon toga, vodi momčad Kali od dalmatinske do jedinstvene hrvatske lige, a od 1995. do 2005. je trener u školi košarke u Zadru koju već dugi niz godina uspješno vodi njegov sin Alen.

Završava trenersku karijeru i ide u zasluženu mirovinu. Roni, lovi ribu, dolazi na košarkaške utakmice, izvrsno se kreće, a memorija mu je za pet jer bez ikakvih problema pričamo o stvarima iz 60-tih godina.

Drugi naslov 1967. godine

Svlačionica je mirnija. Krešo "raste", razvija se u jednog od najboljih amaterskih igrača na svijetu svih vremena. Stvara se strahovito jak, ubitačan tandem, Gjergja – Ćosić. Izvrsno ih prate Cico Troskot, Đuro Stipčević, Miljenko Valčić, Petar Jelić te Goran Brajković. Bruno Marcelić je u JNA. U momčadi su i Rato Laura, Milan Komazec, Jure Košta i Željko Ortika.

U prvenstvu, naprosto "melju" protivnike. Odigrat će 22 utakmice i s omjerom 19-3 uvjerljivo osvojiti drugi naslov prvaka. Olimpija je druga, s 34, Crvena Zvezda treća s 30 bodova.

Izdvojit ću neke utakmice:

Borac - Zadar, prva utakmica u Čačku, pobjeda u zadnjim sekundama utakmice košem Petra Jelića - Ćosić 20, Jelić 13, Stipčević 12, Gjergja 7.

Zadar - Partizan 110:79 (59:33) - Ćosić 23, Valčić 21, Jelić 20, Gjergja 15, Stipčević 13.

Radnički - Zadar 65:87 (28:42) - Stipčević 22, Ćosić 21, Jelić 16, Valčić 13, Gjergja 12.

Zadar - Beograd 93:80 (44:40) - Ćosić 30, Gjergja 20, Valčić 16, Stipčević 13.

Zadar - Željezničar 95:69 (37:31) - Valčić 26, Stipčević 24, Gjergja 14, Jelić 13, Ćosić 12.

Zadar - Radnički 105:75 (56:38) - Ćosić 33, Gjergja 19, Valčić 15, Jelić 14, Troskot 13.

Zadar - BSK 159:103 (77:41) - Ćosić 61 (godinama klupski rekord), Valčić 28, Jelić 20, Gjergja 17, Troskot 13, Stipčević 12.

Zadar - C. Zvezda 88:70 (44:31) - Gjergja 29, Ćosić 22, Valčić 12.

Ovom pobjedom, Zadar postaje, drugi put, prvak države. Veliko slavlje (o načinu kako se slavilo već sam pričao nakon prvog osvojenog prvenstva 1965.).

Te, 1967. godine, igrano je Svjetsko prvenstvo u Montevideu, Urugvaj. Između centra OKK Beograda, Marojevića i Kreše, trener Ranko Žeravica bira Marojevića, Pino se ne slaže, uvjetuje svojim igranjem u reprezentaciji da na prvenstvo ide Krešo. Žeravica popušta i Pino i Krešo će se vratiti sa srebrnom medaljom s tog Svjetskog prvenstva.

Hoće li ovaj potez Pina "koštati" da neće više biti u reprezentaciji Jugoslavije, na Olimpijadi u Meksiku sljedeće 1968. godine?

U sljedećem nastavku: Marko Ostarčević, najveći playboy u povijesti zadarske košarke

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (4 glasova)