POLJOPRIVREDA U ZAMAHU OD ZADRA DO LISIČIĆA

Poslova u poljodjelstvu preko glave bez obzira na vrućinu i ljetnu žegu. Poljodjelci ustaju prije svitanja i rade do žege, zatim odmor pa ponovno u polje do mraka
Poljodjelci Zadarske  županije u punom  su pogonu. Što se  trenutačno radi u  polju i koje poslove treba  obaviti pokušala je saznati  naša ekipa vižitajući od Zadra  do Lisičića.
U Zadru se također odvija  poljoprivredna proizvodnja i  to ne samo na periferiji već  gotovo u samom središtu. Uz  mnogobrojne vrtove, cvijetnjake i male voćnjake za  vlastite potrebe moguće je  naići i na prave plantaže.  Jedna plantaža u samom srcu  Zadra je i nasad od 50 maslina Ante-Tonča Vulića na  Meladi. Zaklonjen višekatnicama i slikovitim obiteljskim  kućama nasad maslina kao da  je plod slikarskog umijeća, a  ne ruku maslinara Tonča.
Navodnjavanje i  maslinova muha
– Ukupno imam 200 stabala  maslina od čega ovdje pedesetak, pojašnjava gospodar  Tonči kojeg smo zatekli kako  obavlja posljednje poslove  oko ugradnje sustava za navodnjavanje.
– Vidite i sami da su ove  godine masline prebogato ponijele, a kako je tlo crvenica  treba im dati vode da bi se  plod zadržao. Upravo je sada  vrijeme za navodnjavanje, jer  se maslina nalazi u fazi odrvenjavanja koštice i tada ima  najveće potrebe na vodi, kaže  nam u razgovoru maslinar  Vulić i dodaje:
– Odlučio sam se za sustav  navodnjavanja mikroraspršivanjem. Prednost ovog sustava je što svaka prskalica  natapa u krugu promjera dva  metra čime vodu dobiva najveći dio korijenove mase.  Ujedno se podiže relativna  vlaga zraka u masliniku što je  od neprocjenjive važnosti u  ovim vrućim danima. Svaka  prskalica na sat baci od 90 do  100 litara vode tako da obrok  navodnjavanja traje svega  dvadeset minuta. Razmak između dva obroka je različit i  ovisi o temperaturi, isparavanju i fazi razvoja masline.
U razgovoru s maslinarom Vulićem saznajemo da je  upravo sada vrijeme kada počinje let prve generacije maslinove muhe i treba pristupiti  njenom suzbijanju. Odlučio  sam se za ekotrap mamke.  Ovi mamci pokazali su se  najefikasnijim i posve su ekološki. Dovoljno ih je staviti u  krošnju masline s južne strane  i maslina je zaštićena od uboda maslinove muhe sve do  berbe pojašnjava Ante-Tonči Vulić.
Magistar Vice
Ostavljamo Tonča i odlazimo u Polaču. Red je da  posjetimo Vicu Prtenjaču.  Zašto Vicu zapitati će se  mnogi? Vice magistar poljoprivrednih znanosti, dugogodišnji direktor Vrane danas  vrlo vitalan i aktivan umirovljenik svaki slobodan trenutak provodi u rodnoj Polači.
– Ovdje ti je meni najljepše.  Imam vinogradić od tisuću  panja, proizvodim voće i povrće većinom za potrebe obitelji i prijatelja, ali se nađe  nešto i za prodaju, pojašnjava  magistar Vice i nastavlja u  maniri dobrog domaćina:
– Recite jeste li marendali  jer imam zeru pršuta oko  kosti i tvrdog sira, a i lakše  ćete se napiti. Ti sve to nareži  onako na tanke fete, a ja idem  uliti vina. Pomidore i paprike  uberi u vrtlu, daje mi zadatak  kolega Vice.
Pršut samo takav, a vino  crno i gusto klizi lagano niz  grlo. Je li zbog slanog pršuta  ili vrućine nismo uspjeli saznati. Ovo je vino od stare  autohtone sorte babica. Ona  je gotovo zaboravljena u našem kraju, ali meni je njeno  vino najdraže. Ono je davalo  snage težacima našeg kraja  samo je imalo jednu manu.  Nije moglo trajati nego do  ljeta. Tada su prinosi grožđa  bili niski, a puno se bumbilo  pa niti najbolji gospodar nije  mogao sačuvati vino od berbe  do berbe.
Kao terenski agronom u  Novoj zori i Vrani, a kasnije  kao direktor magistar Vice  provodio je i podržavao istraživanja u poljoprivredi. Surađivao sam sa svim poljoprivrednim institutima i fakultetima s prostora bivše  države.
– Na suradnju sam poticao i  moje kolege, jer to je ključ  razvoja i napretka. Danas također eksperimentiram u  vlastitoj proizvodnji. Svaku  novu sortu ili hibrid povrća  odmah posijem u svojem vrtu,  priča Vice.
Da je tome tako uvjerili  smo se i sami. Paprike različitih boja i oblika, salate,  kupusnjače, a naišli smo i na  nasad bamije što je prava  rijetkost.
Što radi Kutija?
S magistrom Vicom mogli  bismo čavrljati cijeli dan, ali  treba poći dalje. U ponedjeljak je pala kiša, u utorak  završilo zasjedanje Sabora  zbog ljetne stanke te odlazimo u Lisičić vižitati što u  vinogradu radi Branko Kutija. Vinograd od 1.200 čokota uređen besprijekorno.  Loze zapletene u armaturnoj  žici, zaperci pokidani na vrijeme, tlo obrađeno bez i jednog korova.
– Ove godine očekujem izniman urod kako po prinosu  tako i po kvaliteti, pojašnjava  vinogradar Branko milujući  svaki grozd kao rumeni obraz  Kotaranke i dodaje:
– Za sada je sve zdravo lišće  i grožđe, ali prije dva dana  palo je nešto kiše, a ujedno je  vrijeme za redovito preventivno škropljenje pa to upravo  obavljam sada. Dovoljno je  zakasniti samo jedan dan pa  da se u vinograd uvuče bolest.  Naročito je ove godine problem s lugom.
Da je tome tako imala se  prilike uvjeriti naša ekipa obilazeći vinograde u Ravnim  kotarima. Pojedini vinogradari da spase što se spasiti da  ispiru grozdove otopinom kalijevog hipermangana i gašenog vapna kao posljednju  vatrogasnu mjeru. Ostavljamo Lisičić da Branko Kutija  obavi prskanje vinograda prije žege, a mi da stignemo u  Smilčić da vižitamo branje  bresaka.
Berba u Smilčiću
U Smilčiću zalazimo u nasad Rajka Arbanasa. Berba  bresaka je u punom jeku, ali  manja nego što je uobičajno.  Ovo proljeće mraz je učinio  svoje. Bio je najžešći u vrijeme pune cvatnje kada su  breskva i nektarina najosjetljivije na niske temperature. Nama su stradali cvjetovi na donjim – nižim etažama, a većini proizvođača u  Smilčiću stradala je kompletna cvatnja tako da nemaju  breskve niti za svoje potrebe,  pojašnjava gospodarica Milka. Na našoj plantaži zastupljen je različiti sortiment  tako da će berba potrajati do  polovine kolovoza. Ove godine s berbom smo počeli  ranije, a ranije ćemo i završiti.  Ono što je preostalo odlične  je kvalitete, a i cijene su  solidne, govori nam gospodarica Milka puneći kašete  krupnim i sočnim plodovima.
Poslova u poljodjelstvu preko glave bez obzira na vrućinu i ljetnu žegu. Poljodjelci  ustaju prije svitanja i rade do  žege, zatim odmor pa ponovno u polje do mraka.