Šime Sušić: Nakon Masterchefa više uopće ne gledam televiziju

Stali smo na Olib i mogu reći da sam do sada bio vrlo kritičan prema tome što ljudi s tih otoka masovno sele u Ameriku i Australiju. Kad sam vidio Olib, shvatio sam da su, ustvari, ti povratnici oni koji drže otoke živima, obnavljaju ih i vraćaju život na njih
Pobjednik prvog izdanja  kulinarskog showa MasterChef Šime Sušić i ovog je ljeta  odlučio pokazati svoj avanturistički duh. S dugogodišnjim prijateljem Markom Kovačem krenuo je u avanturu kajacima, a cilj im je u 47  dana preveslati 1200 kilometara te stići do 47 naseljenih  jadranskih otoka. 
“Otočna Odiseja 2012.” naziv je pustolovno-kulinarske  ekspedicije na koju se avanturistički dvojac uputio 2.  srpnja s otoka Raba, odakle je  Šimin otac. Cilj im je promovirati aktivni turizam,  zdrav način života i posebnosti naše kulturne i prirodne  baštine. Prva etapa, otoci Rab  Krk, Unije Velike i Male Srakane, Susak i Lošinj su za  njima, a  želja im je sa svakoga  otoka ponijeti neki autohtoni  gastronomski recept karakterističan za otok na kojemu su  kuhali na fešti za domaćine i  turiste.
– Startali smo oproštajnom  feštom na Rabu gdje smo radili fritaju od sušene hobotnice i polpete od hobotnice.  Treći srpnja startali smo iz  Supetarske Drage na Rabu, a  posebno me oduševio Susak.  U Velom Lošinju radili smo s  tri tima brudet, a nakon Ilovika na ruti su nam bili Premuda, Škarda, Molat, Ist i Silba. Na Silbi smo feštali do  kasno u noć. Spremali smo  divljeg zeca s njokima, a danas smo po najvećem suncu  doveslali u kajacima do Šimuna na otoku Pagu. Stali smo  na Olib i mogu reći da sam do  sada bio vrlo kritičan prema  tome što ljudi s tih otoka masovno sele u Ameriku i Australiju. Kad sam vidio Olib,  shvatio sam da su, ustvari, ti  povratnici oni koji drže otoke  živima, obnavljaju ih i vraćaju  život na njih, rekao nam je u  subotu Šime Sušić dok je sa  Markom i pomoćnicima pripremao 120 kila janjetine za  goste kampa Šimuni kamo je  malena ekspedicija, njih dvoje, stigla preko Oliba i punte  Mauna.
Kuhanje i dalje samo hobi
Na otoku Čiovu čekat će ih  Šimin kolega, finalist MasterChefa Robert Predrag Žmire s  kojim ovog puta neće ukrstiti  kuhače, nego će zajedno  kuhati za Čiovljane i turiste.
Na ideju da u cijelu priču s  kajacima ubaci i gastro dio,  Šime je došao kad je s koordinatorom “Otočne Odiseje”  Draškom veslao na Novu godinu oko otoka Kornat. More  je, kaže, bilo toliko toplo da se  na Novu kupao, a kako je pobijedio u kulinarskom showu,  logično je bilo da u cijelu priču  ubace i gastro dio.
Pitamo ga koliko mu je  MasterChef promijenio  život:
– Sigurno da mi je promijenio. Netko drugi bi to više i  bolje iskoristio od mene, prihvatio bi se kulinarske emisije,  ali to nisam ja, niti želim to.  Meni osobno sve to ima dosta  negativnih strana. Nakon svega shvatiš kako je lijepo biti  anoniman, kako je televizija  jedan veliki fake. Od tada sam  izbacio televiziju iz svog života i uopće je ne gledam. Ima  sudjelovanje u MasterChefu i  pozitivnih strana, ali meni je  kuhanje hobi, ne posao. Radim u školi i tamo sam sretan,  a kulinarski showovi me ne  zanimaju.
Da podsjetimo, Šime je nakon titule prvog Masterchefa   Hrvatske s djevojkom  otišao  na odmor na otok Susak, a  nakon ljeta vratio se fakultetskim obvezama. Diplomirao je i postao profesor povijesti i geografije, a pripravnički posao za 1600 kuna dobio je kao profesor geografije  u zagrebačkoj Prvoj privatnoj  gimnaziji. Uživa u radu s djecom, a nada se kako će nakon  pripravničkog staža i položenog stručnog ispita naći  stalni posao.
– Zanimljiv sam klincima,  dosta ubacujem kuhinju,  pričao sam i o ovoj Odiseji.  Kako puno putujem, predavanja začinim osobnim primjerima. Kad smo učili o Kini,  pokazivao sam im fotografije  koje sam snimio i povezao ih s  gradivom, s guštom Šime  priča o poslu u školi. 
A u Kini, preciznije u Pekingu, Šime je bio prije četiri  godine na paraolimpijadi. Tamo je bio vodič slijepom Petru  Bešliću koji je predstavljao  boje Hrvatske na 1500 metara.
– Trenirao sam atletiku 12  godina, a sada pauziram zbog  ozljede. Realno razmišljam,  nisam ni iz Kenije ni iz Etiopije, a u mojoj disciplini (srednjeprugaš, op.a.) ne mogu  biti vrhunski i tako ići na  Olimpijadu. Tražili su nekoga  tko je dovoljno brz, javio sam  se, a ići na Olimpijadu i nekome pomoći – više je nego  dovoljan razlog za prihvatiti  poziv, kaže Šime kojega s Petrom veže prijateljstvo. Petar  se oženio i ima obitelj, tako da  je atletiku malo zapustio, ali  Šime smatra da je obitelj veći  uspjeh od samog nastupa na  Paraolimpijskim igrama. 
VIŠE U TISKANOM IZDANJU