Večer slavljenja otočnog duha

Svatko od osam izvođača je posjetitelje dirnuo na svoj način. Bilo da je nasmijao, probudio nostalgiju za prošlim vremenima, oduševio svojim interpretatorskim sposobnostima ili čak i rasplakao, svaki od ovih umjetnika, većinom amatera, uspio je barem na trenutak biti jedno s publikom
“Na Gladićovin dvoru” – večer poezije i glazbe održana je preksinoć među stoljetnim kamenim kulisama Gladićovoga dvora u staroj jezgri Žmana. Organizator ovog već tradicionalnog ljetnog kulturnog događanja je Hrvatsko kulturno društvo “Kamenica” Žman, a kulturnu večer je na svoj ležeran, “po domaću”, način vodio Boris Bukulin.
Blagoslov otočnog življenja
Pred Žmancima, mještanima susjednih mjesta i gostima koji su se natiskali na Gladićovomu dvoru, pa na “Didovin balkonu”, skalama te Ispod murve nastupilo je osam što pjesnika, što glazbenika i glumaca koji su na neki način vezani za Žman i Dugi otok.
Svatko je posjetitelje dirnuo na svoj način. Bilo da je nasmijao, probudio nostalgiju za prošlim vremenima, oduševio svojim interpretatorskim sposobnostima ili čak i rasplakao, svaki od ovih umjetnika, većinom amatera, uspio je barem na trenutak biti jedno s publikom.
Velike simpatije pokupio je najmlađi izvođač večeri, desetogodišnji Luka Svirac iz Vukovara, koji je na odmoru u Salima. Luka je izrecitirao dječju pjesmu Luke Paljetka koja govori o školskim praznicima. I to ne bilo kako. Poput pravog odraslog glumca Luka je znalački naglašavao, bojio, kotrljao i igrao se svakom pojedinačnom riječju te je na kraju za svoj izniman i iznenađujući talent nagrađen energičnim pljeskom.
Snažan dojam ostavio je i 19-godišnji Robert Špralja iz obližnjeg Zaglava koji je kazivao vlastite pjesme napisane u dijalektu. Njegova poezija odiše iznenađujućom zrelošću i poznavanjem težine, ali i slatkoće bremena i križa, a opet jedinstvenosti i blagoslova otočnog življenja.
Marija Ramov iz Žmana govorila je najprije stihove Divne Škare iz Luke, koja iz opravdanih razloga ove godine nije došla na “Gladićov dvor”. Potom je Marija pročitala i nekoliko svojih radova, od kojih je onaj o nesretnoj ljubavi dvoje otočana mnogima, pa i samoj Mariji, stegnuo grlo i natjerao suze na oči.
Pjesma je potekla
Sunčica Vidulić Vulelija (Zagreb – Žman) u Gladićov je dvor donijela dašak Francuske, odsviravši na flauti skladbu Boismortiera skladanu za francuski kraljevski dvor.
Zlatko Vidulić (Sisak – Žman) i ovoga se puta pokazao kao vrsni kroničar prošlih i sadašnjih žmanskih prilika, a njegova su zapažanja često bila popraćena smijehom i odobravanjem publike. Tradicionalno je nastupio i Zlatkov brat Mirko (Zagreb – Žman) koji je ovoga puta pripremio nekoliko žmanskih šala, koje kako je sam kazao mogu biti “i dobroćudne i arijave”. Zaključak svega bio je “ki je svačigov, da ni ničigov”.
Stihove žmanskog pjesnika Alda Vinka Gladića, nastanjenog u Parizu, recitirala je njegova supruga Josianne. Ova rođena Francuskinja u Žman dolazi već 42 godine te ga, kako sama kaže, voli sve više. Toliko da je znalački odrecitirala suprugove pjesme napisane na žmanskom dijalektu.
Pjesma po pjesma, večer poezije i glazbe privedena je kraju, a publika kao da je htjela još. Ususret njihovoj želji izišao je Branko Ramov koji je odrecitirao nekoliko stihova, najavivši se kao potencijalni sudionik sljedećeg “Gladićovoga dvora”.
Voditelj Boris Bukulin na kraju večeri je još jedanput pozdravio publiku, posebno načelnika i donačelnika Općine Sali Ivu Basiolija i Dragana Ramova.
– Općina nam je dala sve što smo tražili. Za ovo nismo tražili ništa, no da jesmo, siguran sam da bismo to i dobili, na svoj je prepoznatljiv način zaključio Bukulin te nazočne pozvao na degustaciju fritula i crnog vina Gladićov dvor – Kogulada, flaširanog posebnu za ovu prigodu.
Nakon svega pjesma je sama potekla…