Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Vjeran sebi i svom umjetničkom izražaju

Autor:

18.08.2009. 22:00
Vjeran sebi i svom umjetničkom izražaju


Dok pretvara komad papira u nečiju dragu uspomenu, Borisovi najčešći modeli su djeca kojima roditelji žele ostaviti uspomenu na najljepše vrijeme života
Na zadarskom Narodnom trgu, kao i brojnim trgovima koji su epicentar raznih društvenih događanja i mjesto koncentracije kulturne i spomeničke ostavštine, često se čuje klik fotoaparata u cilju pohranjivanja turističkih uspomena. Među mnoštvom “ovjekovječitelja”, zadubljen u Zadarski list i ove subote sjedi jedan čiji je izraz puno suptilniji od uobičajenih desetak megapiksela. Boris Žuža, pionir likovnog portretiranja na zadarskom glavnom trgu, otkrio nam je neke od tajni svoje ljetne preokupacije.
– Nećete me valjda opet pitati koliko zarađujem – potaknut znatiželjom naših kolega, čiji je ovih dana, kako kaže, čest sugovornik, umjetnik je na početku razgovora bio oprezan.
Žuža je jedan od rijetkih, još uvijek aktivnih, utemeljitelja ove vrste portretiranja u Zadru. Na Narodni trg dolazi još od kraja sedamdesetih godina.
– Vokacija za likovnim izražavanjem veže se uz moje najranije djetinjstvo. Zarana sam imao sposobnost likovnog predočavanja, a kako je rastao turizam kod nas, uvidio sam mogućnost zarade tijekom ljeta – govori Boris Žuža od kojeg saznajemo kako mu portretiranje omogućava slobodnije bavljenje umjetničkim slikarstvom u kojem slikarski materijal zahtjeva nemala sredstva. Portretiranje na ulici radi se specijalnom tehnikom suhih pastela, a sama tehnika nastaje na francuskom dvoru kao potreba kraljevske obitelji i njihove svite za portretima.
– Osobina pastela je da se s njima može izrazito precizno dočarati nečije lice. Portretiranje na ulici je vrlo kompleksan posao jer i sam model, iako oni toga najčešće nisu svjesni, ima udio u konačnoj kvaliteti rada. Njihova ekspresija u datom trenutku može imati pozitivan ili negativan učinak na konačan ishod. Sam postupak je svojevrsna impresija trenutka gdje trenutačna svjetlost stvara trenutačni dojam na licu, tako da je u svako doba dana ili noći, svaki portret izuzetna posebnost za sebe – pojašnjava nam profesor Žuža, član Hrvatskog društva likovnih umjetnika i utemeljitelj Art foruma Zadar.
Vrijeme potrebno za izradu jednog uličnog portreta ovisi od autora do autora, a kreće se u razmaku od pola sata do sat i pol. Na stolcu nasuprot Borisa Žuže, krajem sedamdesetih je sjedila jedna od najvećih zvijezda tog vremena – Goran Bregović.
– Sjećam ga se kao iznimno načitanog i elokventnog sugovornika. S obzirom na pažnju koju je tada privlačio, odnosno broj okupljenih ljudi, bio je vrlo opušten i prirodan. Njegovo portretiranje tako nije predstavljalo problem.
Dok pretvara komad papira u nečiju dragu uspomenu, Borisovi najčešći modeli su djeca kojima roditelji žele ostaviti uspomenu na najljepše vrijeme života. Iako je zlatno razdoblje uličnog portretiranja otišlo s masovnim turizmom i zapadnim gostima s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih godina prošlog stoljeća, poznati zadarski likovni umjetnik, recenzent i mediator ostaje dosljedan sebi i svom ljetnom pozivu strpljivo iščekujući zadarske goste željne portretiranja.
– Umjetnik tijekom portretiranja na neki način portretira i samog sebe traženjem najpodesnijeg izraza, ali i originalne kombinacije boja – zaključno je razmišljanje Borisa Žuže na pitanje o odnosu ljudske taštine, tj. zadovoljstva portretom i umjetničkog izraza.