Četvrtak, 18. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

Rekli su nam “samo nemojte ispasti”, a sada smo prvaci Europe

18.08.2010. 22:00
Rekli su nam “samo nemojte ispasti”, a sada smo prvaci Europe


Još nismo svjesni što smo napravili. Objektivno, ovaj uspjeh je strašan, jer je prošlo petnaest godina od posljednje kadetske medalje
Mnogo me ljudi u gradu zaustavi, čestita mi i to je sigurno jedna ugodna promjena. Naravno, sada ovo treba malo proslaviti, proveselit se, ali onda krenuti dalje, naporno raditi i nastaviti se dokazivati
Tri dana nakon velike pobjede u finalu kadetskog Eurobasketa u Baru protiv Litve, odnosno dva dana nakon povratka iz Crne Gore, dojmovi mladog zadarskog košarkaša Dominika Mavre, još su uvijek vrlo svježi.
– Mi kao momčad još uvijek ne vjerujemo u to. Još nismo svjesni što smo napravili. Objektivno, ovaj uspjeh je strašan, jer je prošlo petnaest godina od posljednje kadetske medalje – kaže jedini Zadranin u zlatnoj reprezentaciji.
A prije početka prvenstva ništa nije ukazivalo na to, da bi se o ovim momcima svega desetak dana kasnije moglo pisati zlatnim slovima.
– Došli smo u Bar s omjerom 0-6 u pripremnim utakmicama, sa Šarićem, koji nam se priključio svega dva dana prije prvenstva i sa pripremama koje su bile “Bože pomozi”. Od Daruvara, Bjelovara i +40, do turnira u Rusiji, gdje praktički nismo imali što jesti i gladni smo igrali utakmice. Tek u Dubrovniku smo se svi okupili, osim Šarića i u tih sedam dana smo odradili vrhunski posao, koji nam je bio temelj za dobru igru na prvenstvu – priča Mavra, dodajući da nitko nije vjerovao u ovu reprezentaciju.
Samo smo mi vjerovali
– Kada smo odlazili na prvenstvo, ljudi su rekli: “Samo nemojte ispasti u B diviziju. Ostavite mogućnost i 1995. godištu da i oni dogodine igraju A diviziju”. Iako smo znali da nam nedostaju dva važna igrača, Herendić iz Cedevite i Hezonja iz Zagreba, te da novi trener nije mogao previše toga napraviti u kratko vrijeme, nije nas to toliko frustriralo. Otišli smo u Bar, sigurni u svoje mogućnosti i to je bilo vrlo važno. Mi smo i prije vjerovali u sebe, da smo jedna od boljih generacija. Nitko drugi nije vjerovao da možemo ostvariti ovakav rezultat, ali najvažnije je da smo mi vjerovali. Otvorio nam se put, ispali su Srbi i Crnogorci, protiv kojih je teško igrati, kada imaš tri-četiri tisuće ljudi u dvorani i mi smo to iskoristili.
Većina igrača istaknula je iznimnu važnost prve utakmice na prvenstvu, u kojoj je Hrvatska pobijedila Srbiju, a to mišljenje dijeli i mladi Zadranin.
– Ta utakmica je po meni bila presudna. Srbi su došli kao prvi favoriti prvenstva i imali su omjer 16-0 u pripremnom periodu. Bili smo s njima na turniru u Rusiji i rekli su nam: “Lako vama, idete dole na izlet”. To nam je bilo u glavi sve do te prve utakmice. Dvorana je bila praktički puna, jer u Baru ima 50 posto Srba i 50 posto Crnogoraca. Oko tri i pol tisuće ljudi u dvorani i Srbi koji slove za najjaču momčad na prvenstvu, dakle, teže otvaranje nije moglo biti. Kada smo to dobili, toliko nam se podiglo samopouzdanje da smo počeli vjerovati da stvarno možemo otići do kraja.
Slomio Litvu
Potom je usljedila pobjeda protiv Talijana, nakon koje je već bilo poznato da će Hrvatska u drugi krug prenijeti maksimalna četiri boda pa je izbornik Brajković protiv Njemačke (prvi poraz) mogao odmarati važne igrače, Šarića i Junakovića. U drugom krugu prva je stradala Grčka.
– Grci su nezgodna momčad, koja je loša ušla u turnir, porazom od Danaca. Da su to dobili, vjerojatno bi se plasirali u četvrtfinale. Dosta su visoki i igraju pametno. Mučili smo se trideset minuta, kao uostalom i 90 posto utakmica, da bi ih kasnije, u četvrtoj četvrtini, pretrčali i otišli na dvadeset razlike.
Dan kasnije, protiv Litve, Hrvati su se dugo mučili, sve dok u posljednjoj četvrtini nisu napravili seriju i pobjegli na dvoznamenkastu razliku, a Mavra je tada pogodio vrlo važne dvije trice.
– To je bio trenutak, kada sam se počeo dizati u formi, zapravo, prva utakmica koju sam odigrao malo bolje. To smo izvukli i tako osigurali jedno od prva tri mjesta. Opet smo se mučili trideset minuta i prelomili serijom od desetak razlike u posljednjoj četvrtini.
Drugi poraz na prvenstvu stigao je od Francuza, u posljednjoj utakmici drugoga kruga, no i on se pokazao nevažnim, jer je Hrvatska, unatoč tome, završila na prvom mjestu.
– Protiv Francuza smo po meni odigrali najlošiju utakmicu na prvenstvu. Dosta smo se mučili, pogotovo Šarić. Bio nam je dovoljan poraz od jedan razlike da bi uzeli prvo mjesto. Par minuta prije kraja smo gubili sedam razlike, uz lošu igru, a u posljednjoj minuti je Šarić povezao dvije trice (do tada je imao 0-8, op.a.) za -1, točno koliko nam je trebalo da budemo prvi.
Polufinalna drama
Tako su u četvrtfinalu za protivnike dobili Ruse, što je u svakom slučaju bilo bolje nego Španjolce, Crnogorce ili Turke.
– Rusi su bili nezgodni, jer igraju sa dvanaest igrača i slični su kao Litavci. Ako ih krene šut, onda je problem s njima igrati. Jako su agresivni i na pripremama smo uredno izgubili od njih dvije utakmice. Ali ovaj put smo odigrali na nivou. Opet smo pola sata bili u egalu i riješili utakmicu u posljednjih desetak minuta. To je po meni bila najteža utakmica na prvenstvu, jer sve naše selekcije redovito gube u četvrtfinalu. Kada smo to prelomili, bili smo sigurni da možemo otići do kraja.
Polufinale je donijelo najveću dramu. Hrvatska je nešto više od tri minute prije kraja imala +15, a onda je Dario Šarić napravio peti prekršaj, te je morao na klupu.
– Kad on ispadne, cijela momčad psihički padne. Ali ne bih rekao da smo to toliko loše odigrali, koliko smo promašivali slobodna bacanja. U posljednjih par minuta smo imali šest-sedam promašenih penala, što je nedopustivo. Oni su zabili par ludih šuteva, par brzih i lakih koševa i nastala je panika. Došli su na -1 pa smo mi opet poveli tri razlike, da bi oni na -2, šest sekundi do kraja, imali šut za produžetak. Ali promašili su, mi smo uzeli loptu, stavili dva bacanja i na kraju izvukli pobjedu – prepričava dramatično polufinale autor posljednjih poena.
Zlato kao poticaj
Rijetko kada se u finalima vidi takva dominacija, kakvu je pokazala Hrvatska protiv Litve. Već nakon deset minuta bilo je 30:6, a završilo je 80:52.
– Ušli smo u tu utakmicu sa jako velikim samopouzdanjem, a oni su se već nekako predali. Znali su da su napravili ogroman posao protiv Turaka u polufinalu i da protiv nas imaju male šanse. Samo u drugoj četvrtini su se malo približili. Kada rano odeš na tako veliku razliku, teško je tu prednost čuvati cijelu utakmicu. Normalno je da moraš malo pasti, ali do poluvremena smo se mi opet digli na +15 i kasnije još to povećali, tako da pobjeda nije dolazila u pitanje.
Slavlje je potrajalo do dugo u noć, a vjerojatno je sve igrače po povratku kućama dočekala nova fešta s obiteljima i prijateljima.
– Prvo smo proslavili u dvorani, onda u hotelu pa smo još otišli slaviti i vani. Sve u svemu, bilo je odlično.
Što zlatna medalja oko vrata mijenja u glavi mladog košarkaša, kojemu prava karijera tek treba započeti?
– To je za sve nas veliki uspjeh. Naravno da nam puno znači biti najbolji u Europi i to nam je veliki poticaj za daljnji rad i napredovanje.
A što mijenja u svakodnevnom životu?
– Dosta je toga drugačije. Mnogo me ljudi u gradu zaustavi, čestita mi i to je sigurno jedna ugodna promjena. Naravno, sada ovo treba malo proslaviti, proveselit se, ali onda krenuti dalje, naporno raditi i nastaviti se dokazivati.
Iz generacije, koja je osvojila kadetsko zlato prije petnaest godina, najveću seniorsku karijeru napravio je Nikola Vujčić. Daleko nakon njega Andrej Štimac pa Jere Macura, Ivan Tomeljak…
– Nadam se da će se i iz naše generacije barem četiri-pet igrača afirmirati i u seniorima. Mislim da je ovo jako dobra generacija, u koju treba puno ulagati i koja bi se trebala razviti na pravi način – zaključio je zlatni Mavra.
 


Dominantni Šarić


Igrač o kojemu se najviše pričalo za vrijeme i nakon kadetskog Eurobasketa je Šibenčanin Dario Šarić. Hrvatski reprezentativac svojim je igrama na prvenstvu oduševio košarkašku Europu, te je jednoglasno izabran za najboljeg igrača. Iako se on prije svega zahvalio svojim suigračima, rekavši da bez njih ništa od ovoga ne bi bilo ostvarivo, oni su isto tako jako dobro svjesni da bi bez njega teško došli do medalje, a kamoli one najsjajnije.
– On je bio daleko najdominantniji igrač na prvenstvu. S njim je lako igrati, jer dosta otvori suigračima, zabije sam, u obrani zatvori reket… On je pedeset posto naše momčadi. Iako su sve obrane bile koncentrirane na njega, odigrao je sjajno cijelo prvenstvo – kaže Mavra.




 


Smjena trenera pozitivan šok


Kako su igrači doživjeli smjenu izbornika netom prije početka prvenstva, kada je Eugena Toničića zamijenio Dražen Brajković?
– Desetak-petnaest dana prije prvenstva je došlo do te smjene. Mislim da je na nas to dosta pozitivno utjecalo. Možemo slobodno reći da nam nije odgovarao taj trener, jer je bio u sukobu s dvojicom igrača, Junakovićem i Proletom. Proletu je poslao kući, a Junaković je sam otišao, ali kada je došao izbornik Brajković, vratio je Junakovića u momčad. Mogu reći da nam je ta promjena bila poput pozitivne šok terapije. Nakon toga smo se digli – smatra Mavra.


 


Uloga i ozljeda


Prvu petorku Hrvatske najčešće su činili Šarić, Junaković, Brzoja, Lebo i Bundović, dok je Mavra bio prvi, koji je ulazio s klupe. Nakon njega Urli, dok ostali nisu imali značajniju minutažu.
– Praktički je prvenstvo izvuklo šest-sedam igrača. Zanimljivo je da smo se mi, s najmanjom rotacijom na prvenstvu, uvijek dizali u posljednjoj četvrtini i tada slamali protivnike i dobivali utakmice. Ja sam uglavnom ulazio krajem prve četvrtine i odigrao bi na jedinici ili dvici, ovisi gdje bi bio potreban.
O kakvoj je ozljedi bilo riječ prije utakmice s Francuskom?
– U trećoj četvrtini utakmice s Litvom dogodila mi se ozljeda ahilove tetive, što je ostavilo dosta traga na meni. Propustio sam cijelu utakmicu s Francuzima, protiv Rusa sam odigrao samo par minuta, a protiv Španjolaca deset-petnaest minuta. Nije bilo ništa ozbiljno, ali me mučilo, jer nisam mogao napraviti normalnu promjenu smjera. Mogao sam samo stajati na trici i to je to. Baš kada sam se počeo dizati i bolje igrati, dogodila mi se ta ozljeda, koja me poremetila. Praktički sam se potpuno oporavio tek za finale. Žao mi je zbog toga, ali zlato je tu i to je najbitnije – ističe mladi zadarski razigravač, koji je u osam utakmica na prvenstvu, u prosjeku igrao 19,5 minuta, uz učinak od 5,3 poena, 1,8 skokova i 0,9 asistencija po susretu.


 


Srebro s negativnim skorom


Trebalo bi dobro pročešljati sportske arhive da se vidi, da li je ikada neka reprezentacija, s negativnim omjerom na prvenstvu, osvojila medalju, a kamoli srebrnu. To je pošlo za rukom Litavcima, koji su na kraju imali četiri pobjede i pet poraza. Pobjeđivali su samo kada je to bilo potrebno za prolaz dalje, no u finalu nisu imali nikakve šanse.
– Izvukli su važnu pobjedu u skupini, s kojom su stvorili krug od tri momčadi s omjerom 1-4, te su prošli u četvrtfinale kao četvrti. Onda su dobili Crnogorce, koji su realno prosječna momčad, ali uz suđenje i punu dvoranu, teško ih je dobiti. No, Litavci su imali svoj šuterski dan, a Crnogorci su odigrali loše. U polufinalu su dosta lagano dobili Turke, koji su odlična momčad.


 


Klub zaboravio prvaka Europe


Igrač KK Zadar osvojio je zlatno odličje na Europskom prvenstvu. Član je najbolje reprezentacije u Europi u svom uzrastu i to ne samo kao promatrač, već je dao značajan doprinos, a iz matičnog kluba nije dobio niti jednu jedinu čestitku. Niti jedna službena osoba iz kluba nije ga nazvala ili makar poslala poruku čestitke mladom Zadraninu na velikom uspjehu. Na europski tron ipak se ne penje baš svaki dan, zapravo, Hrvatska je kadetske prvake čekala punih 15 godina, no očito u klubu to ne smatraju previše važnim. Šteta, umjesto da s ponosom istaknu kako i Zadar ima prvaka Europe.


 


Zadar na Bjelolasici, Hrvatska u Zadru


Četvrti je dan priprema košarkaša Zadra na Bjelolasici. Jučer je stigao i Jurica Golemac, dok se dolazak Ricarda Greera očekuje početkom sljedećeg tjedna. U klubu i dalje rade na dovođenju pojačanja na centarskoj poziciji (i dalje su imena o kojima se najviše priča Ricardo Marsh i Trent Plaisted), a danas bi trebala biti i nova runda pregovora s Gordanom Giričekom. Inače, danas u Zadar stižu reprezentacije Hrvatske, Rusije, Jordana i Novog Zelanda, koje će od petka do nedjelje, u dvorani Krešimira Ćosića, sudjelovati na 4. Svjetskom kupu. Prvoga dana Hrvatska igra s Jordanom, potom Novim Zelandom, a u nedjelju s Rusijom, sve u terminu od 21 sat. HKS i INA pozivaju sve ljubitelja košarke na druženje s reprezentativcima i promotivnu akciju, u kojoj će svaki kupac, ostvarenom kupnjom većom od 100 kuna, dobiti po jednu ulaznicu. Početak je u petak u 12,30 na Ininoj postaji Put Murvice – zapad (Zagrebačka 38).