Vika oko velepos- lanika

O diplomatima u petnaest država  ovih se dana predizborno zborilo, više  politički, manje diplomatski i prekipjelo je SDP-ovcu Milanoviću, premijerki Kosor, ministru vanjskih poslova  Jandrokoviću i na kraju i predsjedniku države Josipoviću koji je raspirio tinjajući sukob između Pantovčaka i Banskih dvora, tražeći i  Jandrokovićevu smjenu.
Dok svi ističu da lik veleposlanika  prije svega treba biti oličenje profesionalnosti, javnosti je iz samog  ovog sukoba posve jasno da se opet  radi o političkom natezanju. Gotovo  je nezamislivo da imena predložena i  odaslana predsjedniku ne bi bila prije  svega podobna predlagačima, a samim time neka od njih i nepodobna  predsjedniku Josipoviću.
Tim više što je šef najjače oporbene  stranke naglasio kako nije korektno  imenovati veleposlanike četiri mjeseca prije izbora, nadajući se da će  upravo Savez za promjene “blagosloviti” veleposlanike.
Za razliku od Kosor i Jandrokovića,  ovaj put je Milanović čak i priznao da  bi neki veleposlanici bili i politički  obojeni, ali kao osobe od najvećeg  povjerenja.
Da na ta mjesta odlaze isključivo  karijerni diplomati i da su iskreni oni  koji to tvrde, spomenuta vika oko  veleposlanika ne bi se ni čula. Naime,  ako je premijerka Kosor sigurna da će  dobiti izbore, nema potrebe za žurnim  imenovanjem jer bi ta ugodna udomljenja opet čekala nju.
Premijerka Kosor zapravo je zajedno s ministrom i potpredsjednikom  Vlade Jandrokovićem napravila predizbornu štetu svojoj stranci jer je  isplivala bojazan da bi mogli izgubiti  izbore i u tom slučaju ne popuniti  veleposlanička mjesta po svojoj volji.  Osim toga, šteta je napravljena i ugledu veleposlanika jer ih se sve od reda,  što je nepravedno, doživljava kao političke, stranačke zaslužnike, kojima  se treba odužiti.
Pri tome su sukreatori vanjske politike u predizbornoj groznici koja će  bivati sve veća, izgleda, zaboravili na  ugled vlastite zemlje koju ti ljudi trebaju predstavljati u bijelome svijetu.
Oštar istup predsjednika Josipovića  i vraćanje predanog mu popisa na  startnu adresu pošiljatelja, što bi  značilo da će imenovanja još pričekati  znak je da je Josipoviću sve teže pravdati distancu od njegove bivše stranke.
Nesmotren je bio i Milanović jer da  nije poletio komentirati imenovanje  veleposlnika, HDZ -u, odnosno premijerki i Jandrokoviću, bio bi sužen  prostor za kritiziranje predsjednika  kao onoga koji odugovlačenjem imenovanja nastoji pogodovati SDP-u i  petlja se u predizborno nadmetanje.
Osim toga, Milanović je time ostavio mjesta i svojim kritičarima jer  ispada da govori uvijek kada treba  šutjeti, a šuti kada treba govoriti.
Cijela blamaža oko lika veleposlanika tako zapravo nije koristila nikome od njezinih aktera, smo se pokazalo kako se oko diplomacije ne igra  diplomatski nego otvoreno politički.
Tko je bolji poznavatelj procedure,  Josipović koji kaže da ministar vanjskih poslova ne poznaje proceduru i  napada instituciju Predsjednika ili  Jandroković koji kaže da nije pogriješio ni milimetar, ili prkosna premijerka, koja predsjednikove prijedloge prima kao nešto što nikako ne  smije učiniti i tko je jači igrač na  političkoj sceni pokazat će vrijeme  imenovanja veleposlanika kao i neka  njihova imena na kojima će se tek  sušiti stranačka tinta…