VJERNI TURNJU Te davne 1969. godine došli su u Turanj u fići, prašnjavim kamenjarom…

Branko Rukavina (83) sa suprugom Dorotejom i sinom Željkom (61) i nevjestom Ljubicom te kasnije i unucima Lukom i Lovrom već pola stoljeća dolazi na odmor u Turanj. Zagrebačka obitelj u Turanj se vraća svako ljeto i čak 50 godina odsjedaju kod obitelji Pedisić.

Znak zahvalnosti
U povodu pedeset godina vjernosti Turnju i Općini Sv. Filip i Jakov, Zoran Pelicarić Peco, općinski načelnik, zajedno s Anom Barbarošom iz Turističke zajednice općine Sv. Filip i Jakov upriličio je prijam za obitelj Rukavina iz Zagreba i svečano im uručio, kao znak zahvalnosti, umjetničko djelo s dalmatinskim motivima.
– Obitelj Rukavina svoju vjernost Turnju i svojim domaćinima, obitelji Pedisić, iskazuje već pola stoljeća. Dobro je znano kako je vjeran gost najbolji. A da bi gost bio vjeran i domaćin treba biti dobar, zapravo najbolji od najboljih. To je zakon spojenih posuda, odnosno turistički zakon, kazao je Zoran Pelicarić Peco, načelnik Općine Sv. Filip i Jakov dodajući kako je to je potvrda da je Turanj s okruženjem poželjna destinacija za godišnji odmor, gdje se gosti rado vraćaju.
Te sada već davne 1969. godine obitelj Rukavina je u Turanj došla u fići prašnjavim kamenjarom iz Sv. Filip i Jakova gdje su bili smješteni u kampu Đardin, međutim, tamo je prvi red do mora već bio zauzet te su pošli u potragu za novom destinacijom i prvim redom do mora.
– Krenuli smo prema Turnju i zaustavili se ispred kuće obitelji Pedisić, sad pokojnog Stanislava kojeg su zvali Gojko i njegove žene Blaženke. Međutim, s obzirom da su oni tada bili na poslu u Zadru, razgovarali smo s bakom Zorkom i na upit možemo li kampirati u njihovom dvorištu kazala nam je kako ništa ne može reći dok se sin i nevjesta ne vrate s posla iz zadarske Maraske, prisjetio se Rukavina dodajući kako su razmišljali ako budu gazde rekle da idu, otići će, ako ne, ostat će. Vratio se u pet desetljeća staru povijest 83-godišnjak Branko Rukavina kazavši kako ih s domaćinima veže iskreno prijateljstvo.

Prijateljska kemija ili klik
Sin i nevjesta su se vratili s posla i poput kemije ili klika započelo je neraskidivo prijateljstvo obitelji Pedisić i Rukavina koje traje već pedeset godina.
Bio je i to ujedno početak bavljenja turističkom djelatnošću obitelji Pedisić. Prve dvije godine Rukavine su bili sami, a zatim su počeli pristizati i kamperi iz Njemačke i Austrije.
– Dobro se sjećam kako je moja supruga Doroteja tada sa zadovoljstvom rekla kako je dvorište krasno, lijepa plaža s malim mulićem, a prometa nikakvog, prisjeća se barba Branko istaknuvši kako su svake godine dolazili prve subote u srpnju i kako su im Pedisići čuvali najbolju poziciju.
Barba Branko sada je umirovljenik, a ranije voditelj u zagrebačkoj tiskari Informator.

Najbolji dio života proveden u Turnju
– Kada uspoređujem Turanj sada i prije pedeset godina, najviše mi nedostaju stari obrti kao što je bila kovačnica u središtu mjesta. Puno se izgradilo i manje je bliskosti među ljudima. Isto tako, ranije sam poznavao puno više ljudi, danas tek kojeg »starčeka«. Sjećam se, kada bismo šetali uz more, svaka nas je »nonica« poznavala koja bi nam dala nešto »pomidora« i slično, priča Branko.
Zlatni turistički jubilarac u mlađoj dobi više puta je sudjelovao na atletskoj utrci Cvjetnom obalom na kojoj je prve godine održavanja utrke po prvi puta osvojio zlatno odličje u svojoj kategoriji na deset kilometara.
– Najbolji dio života proveli smo u Turnju. Osim domaćina, ovdašnji srdačni i prijateljski ljudi su najveći razlog zašto se svake godine rado vraćamo pa tek onda more, sunce i prirodne ljepote, zaključuje Branko Rukavina, istinski zaljubljenik i u Turanj.