Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Sad će svi u jednu smjenu!

Autor: Ivan Knežević

18.09.2008. 22:00
Sad će svi u jednu smjenu!

Foto: Ivan KNEŽEVIĆ



Nadamo se da će se nastava što prije početi održavati u novoj zgradi. Ona se gradi u sklopu programa CEB 5 što je u ovlasti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, a stajat će otprilike 4 milijuna kuna. Onda će svi biti u jednoj smjeni, kaže Vinko Rinčić, ravnatelj OŠ Pakoštane
Kad pristane “Vrgadinka”, drveni brodić koji održava vezu između Pakoštana i Vrgade, iz nje svakodnevno na rivu iskoče jedan učitelj ili jedna učiteljica. Onog dana kad su na Vrgadu svratili novinari da bi vidjeli staru školu, novu školu i da bi se susreli s učenicima te dvjema nastavnicama koje obitavaju na tom otoku, iz matične škole u Pakoštanima na Vrgadu je pohitala Mirjana Kurtov.
Škola stara preko 150 godina
– Tako mora biti. Ja na Vrgadi jednom tjedno održim sate iz fizike i tehničkoga odgoja. Drugi kolege idu drugim danima, kaže gospođa Mirjana Kurtov koja je učiteljica već 38 godina i cijeli svoj staž provela je u Pakoštanima.
Rijetki, okašnjeli, turisti još se motaju vrgadinskim uličicama. Hodajući prema školskoj zgradi, a na jednoj uzbrdici na kojoj je novinar mrvicu zatrokirao, učiteljica se nasmijala.
– Osim što je uzbrdica dobra kao podloga za rekreaciju, dobra je i kao nastavno sredstvo i pomagalo!
Ah, ti fizičari, uvijek moraju biti drugačiji.
– Kad djeca uče kosinu onda se koristimo ovom uzbrdicom.
Zorna nastava. Dječji žagor dočekao nas je u neposrednoj blizini školske zgrade.
– Dobar dan! – pozdraviše djeca i među njima jedna gospođa.
Ona je Nevenka Torić i na Vrgadi živi već…
– Ah, puno godina, puno. Inače sam iz Briševa, a uz prezime Torić napišite još Jadrin. Tako da se zna, govori učiteljica.
U tren smo prevalili nekoliko skalina i našli se u staroj školskoj zgradi. To treba istaknuti jer je doista – stara.
– Ima joj preko 150 godina, kaže Vinko Rinčić, ravnatelj OŠ u Pakoštanima.
Na Vrgadi sad stalno živi oko 180 stanovnika. I naravno da je djece u školi malo. Od petog do sedmog razreda, nema niti jedan osmaš, ima pet polaznika. Radoznalo se zagledaju i skakuću oko učiteljice Nevenke, a rado će pokazati kakva je njihova stara školska zgrada.
– U stanu iznad ove učionice nije moguće živjeti, upozorava učiteljica Nevenka.
Kad vidite neke fotografije, shvatit ćete i zašto. Nije prošlo ni pet minuta, a došli su i mali učenici. S učiteljicom Dijanom Švenjak.
– Na Vrgadi sam osam godina. Nije baš jednostavno, ali naviknula sam se na otok, na ljude i na svoje učenike – govori učiteljica Dijana.
Ona ima kombinaciju učenika od prvog do četvrtog razreda.
Dogodine dva prvašića
– Imam ih šestero. A znate što, kažu da će sljedeće školske godine biti upisana čak dvojica prvašića!
Na otoku nema pošte, listonoša dolazi svaki drugi dan, novine ne dolaze. Nema nikoga tko bi bio zaposlen u nekakvoj državnoj službi. Samo privatna prodavaonica i ribarska zadruga s deset članova.
– Jedva čekamo otvaranje nove školske zgrade – uglas će učiteljice Dijana i Nevenka i djeca.
Nova školska zgrada nedaleko je od stare.
– Ona se gradi u sklopu programa CEB 5 što je u ovlasti Ministarstva mora, prometa, veza… a stajat će otprilike četiri milijuna kuna. Onda će svi biti u jednoj smjeni – kaže ravnatelj Rinčić.
Zgrada je gotova, stigla je i oprema, ali useljenja još nema.
– Još treba riješiti neke pojedinosti. Nadamo se da će se nastava što prije početi održavati u novoj zgradi. Osim dviju učionica, zbornice i male prostorije koja može poslužiti za TZK, na katu su i dva stana. Trenutačno Županija plaća privatni smještaj za jednu učiteljicu, kaže ravnatelj.
Zanimljivo, baš je on, ravnatelj, svoje prve učiteljske dane imao na Vrgadi.
– Bilo je to 1970. i radio sam sedam godina na otoku. Kad sam došao bilo je 42 učenika, dakle četiri puta više nego što ih sad ima, prisjetio se Rinčić.
Jedan od polazaka “Vrgadinke” u Pakoštane jest u 13 sati. Žurimo se nizbrdicom prema rivi.
– Ako treba, možemo nešto o kosini, smije se fizičarka Mirjana.
Hvala, hvala… Za matematiku i fiziku nek’ se jave drugi.
Vrgada je ostala za leđima, kupa se u svom bistrom moru i čeka jesen, zimu… Čeka preduge dane i noći. Čeka proljeće, novo ljeto. Na rivi, dok radimo korak – dva preko skale za ulazak na “Vrgadinku”, zamahnuli smo rukom na pozdrav jedanaestorici pučkoškolacima i njihovom dvjema učiteljicama. Nisu mogli vidjeti, ali su možda osjetili. I baš se radujemo s njima njihovoj novoj školskoj zgradi. Još kad bi za nove i nove školske godine bilo (više) novih prvašića…